Proglašenje Stepinca svetim odgođeno za proljeće 2015.

Blaženoga Alojzija Stepinca nema na popisu šestorih blaženika koje će papa Frane proglasiti svetima 23. prosinca ove godine u Rimu. Prema tome, najave iz redova hrvatskih svećeničkih seniora u Rimu da bi kardinal Stepinac bio kanoniziran prije kraja ove godine nisu se pokazale preciznima. To, naravno, ne znači da je nešto “zapelo” u procesu podizanja bl. Stepinca na slavu oltara u univerzalnoj Katoličkoj crkvi, a ne samo u mjesnoj na području Hrvatske, kako se slave blaženici. Prije će biti da je bio bolje infromiran kardinal Angelo Amato, prefekt vatikanske kurijalne Kongregacije za kauze svetih, koji nam je kao vjerojatno doba Stepinčeve kanonizacije najavio ili veljaču ili proljeće 2015.

Nema razloga za brigu

Čini se, dakle, da je kauza blaženog Stepinca u kolotečini uobičajenoj za takve slučajeve, te da njegovi poštovatelji nemaju zbog čega biti zabrinuti.

Ipak, načuli smo da je bilo i pisama upućenih kako Kongregaciji za kauze svetih tako i Papi preko Državnog tajništva, u kojima se dovodi u pitanje oportunost te kanonizacije u ovom trenutku, u svjetlu orijentacije nekih visokih prelata Katoličke crkve u Hrvatskoj u pogledu presuđenih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.

Budući da se sva Crkva u Hrvata (što je interni naziv za hrvatske katolike u našoj i u susjednoj zemlji) rado definira kao “Stepinčeva Crkva”, nema sumnje da i njezino današnje ponašanje utječe na percepciju i Stepinčeva duhovnog nasljeđa u kontekstu suvremenih ekumenskih i međuvjerskih gibanja.

Hrvatska protiv Rima

U trenutku kada papa Bergoglio organizira u Vatikanu zajedničke molitve za mir na kojima se čuju psalmi iz židovskih usta na ivritu, ali i uči Kur’an na arapskome, može se činiti barem disonantnim međusobno ljubljenje ruku između pravomoćno osuđenoga ratnog zločinca Darija Kordića, koga je sud u Haagu našao zapovjedno odgovornim za pokolj 162 muslimana u Ahmićima, uključujući i malu djecu, i monsignora Vlade Košića, biskupa koji je u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji zadužen za pravdu i mir, jer je to izrijekom navedeno u naslovu Komisije “Iustitia et pax”, kojom on predsjeda po izboru sve svoje hrvatske braće u biskupstvu, pa se onda i njegov angažman može smatrati izrazom stavova cjelokupnoga hrvatskog katoličkog episkopata.

Da sam još kršćanin, smatrao bih bogohulnim usporedbu osuđenoga ratnog zločinca - bez obzira na njegovo ime i bez obzira na njegove nakane, jer je i dobrim nakanama popločan put u Pakao - s Isusom Nazarećaninom, koga kršćani smatraju Kristom, sinom Božjim i Bogom živim.

Unutrašnja stvar Crkve

Čak i agnostiku u meni zazorno je da netko osuđen pravomoćno (ne tek sa strane rimskog prefekta u histeričnoj situaciji, nego nakon dugog i višestupanjskog procesa) bude uspoređen s povijesnim Isusom koji ni svojim djelom ni svojim riječima nije zaslužio takvo vrijeđanje. Ali, to je prije svega unutrašnja stvar same Katoličke crkve u Hrvatskoj, ne samo hijerarhije, nego i vjernika.

Ako se takav stav diže na univerzalnu razinu kroz apoteozu “Stepinčeve Crkve” kroz kanonizaciju njezina naslovnika - onda to već prerasta u opće pitanje.