ZAGREB - Eurozona prolazi kroz najtežu krizu u svojoj kratkoj povijesti. Pritisnute ogromnim dugovima i velikom javnom potrošnjom, članice zone eura pripremaju se za novi udar recesije, koji bi mogao poljuljati i same temelje euro-bloka, pa čak i EU u cjelini.
Ne znaju odgovor
Hrvatska još nije članica zone eura, niti je realno očekivati da će to postati u skoro vrijeme. Ipak, ako se uzme u obzir da smo jedna od najeuriziranijih zemalja u regiji, jasno je da nas itekako zanima što će se događati s "projektom euro".
To je, uostalom, valuta u kojoj štedimo i u kojoj se zadužujemo, kao što u njoj najčešće i računamo.
Analitičari ističu da su vremenu pred nama, kada je euro u pitanju, sve opcije otvorene. I dok jedni govore o propasti eurozone i povratku zemalja članica već zaboravljenim nacionalnim valutama, drugi su skloniji vjerovati da će euro-blok opstati, makar i u smanjenom obliku, sve dok iza njega stoje dvije najmoćnije članice - Njemačka i Francuska, te njihovi ‘sateliti’. Odgovor na pitanje što će u budućnosti biti sa zonom eura u ovom trenutku ne znaju ni u središtima moći na zapadu Staroga kontinenta.
Štednja na periferiji
Ipak, kako sada stvari stoje, eurozona će vjerojatno ostati u postojećem obliku, s time što će monetarnu uniju ojačati i fiskalnom. To, tvrde stručnajci, i ne mora biti nužno loše jer će rastrošnu ‘periferiju’ prisiliti na štednju i odgovornije ponašanje.
S obzirom na velik značaj eura u našim životima, pokušali smo kroz scenarije prikazati moguće rasplete krize u zoni eura i utjecaj tih rješenja na Hrvatsku. Pritom smo u obzir uzeli i mogućnost slabljenja kune prema euru.
1. Malo vjerojatno: kuna slabi pa se za 1 euro dobiva 14 kuna
Dobitnici samo oni koji imaju štednju u eurima
Na malo vjerojatan, ali mogući scenarij, u kojem domaća valuta klizi do razine od 14 kuna za euro, ovih je dana upozorio Slavko Kulić s Instituta za svjetske probleme.
Osobni bankrot
To se, smatra Kulić, u praksi već dodogilo i posljedica je inflacije u posljednjih desetak godina, koja je realne dohotke učinila manjima, dok je sam čin devalvacije političko pitanje, na koje će odgovor morati dati ova ili neka druga vlast. Potonuće kune prema euru Hrvatsku bi doveo do financijskog sloma. U zemlji u kojoj je oko 80 posto kredita vezano valutnom klauzulom u eurima, posljedica toga bila bi da bi se rate kredita koje dužnici svakog mjeseca moraju plaćati preko noći praktično udvostručile, pa bi, primjerice, za ratu stambenog kredita od 500 eura, u slučaju da domaća valuta dosegne razinu od 14 kuna za euro, trebalo izdvojiti 7.000 kuna, umjesto 3.745 kuna, kao sada. Posljedica toga bili bi masovni osobni bankroti jer plaće ipak ne iskazujemo u eurima, nego u kunama, pa one ne bi rasle. Štoviše, kako bi potonuće nacionalne valute otvorilo i Pandorinu kutiju inflacije, njihova bi se stvarna vrijednost smanjila. Slabljenje kune na rub ponora dovelo bi i državu, ali i tvrtke pa bi za otplate dugova treali izdvajati znanto veće iznose. S druge strane, dobitnici bi bili oni koji imaju štednju u eurima. Naime, ulog od, primjerice, 10.000 eura, u već spomenutom hipotetskom slučaju slabljenja kune, tada bi vrijedio 140.000 kuna, umjesto sadašnjih 74.900 kuna.
Maksimalno 7,55 kuna
Slabljenje domaće valute korisitlo bi i izvoznicima. Ipak, analitičari tvrde da se tako nešto neće dogoditi. HNB će, ističu, nastaviti voditi politiku stabilne kune, s oscilacijama od oko pet posto pa ekonomisti za sljedeću godinu prognozira da će se vrijednost kune prema euru kretati od 7,50 do 7,55 kuna.
2. Moguće: euro propada i vraćaju se nacionalne valute
Štednja i rate kredita neće izgubiti na vrijednosti
Malo vjerojatno, premda moguće, posrnuće eura i povratrak maraka, franaka, lira, šilinga,... za Hrvatsku, tvrde stručnjaci, ne bi imalo velikih posljedica. Naime, zbog ranije, ne tako davne, vezanosti Hrvata uz marku realno bi bilo očekivati povratak vezanosti uz njemačku valutu, te u puno manjoj mjeri, uz austrijsku i talijansku.
Stabilnost nove valute
To znači da bi nečija štednja od 10.000 eura preko noći bila preračunata u štedni ulog od oko 20.000 DEM, naravno uz pretpostavku da Bundesbank održi stabilnost nove/stare njemačke valute. Slično bi se dogodilo i s kreditima: mjesečna rata stambenog kredita od 500 eura jednostavno bi bila preračunata u ratu od oko tisuću DEM. Ovakva konverzija eura u marke prelila bi se i u svijet dohodaka, pa bi plaća od 800 eura postala plaća od 1.600 DEM.
Nešto više posla, mada ne nužno i problema, imala bi država, koja bi, kaže Anto Bajo s Instituta za javne financije, morala odabrati u koju valutu promijeniti svoja zaduženja u eurima.
Disperzija rizika
Država bi se vjerojatno, kaže, odlučila za disperziju rizika, pa bi dio svojih inozmenih zaduženja iz propalog eura promijenila u marke, dio u dolare, a dio možda i u britanske funte. No, ako bi HNB zadržala stabilan tečaj i prema novoj njemačkoj marci, onda bi sama ta konverzija, s aspekta troškova, bila neutralna.
3. Realno: eurozona se smanjuje, ali euro ipak ostaje
Prolongira se ulazak u eurozonu za 10 godina
Jedan od mogućih, a po mnogima i sve vjerojatniji scenarij, je napuštanje eurozone od strane jedne ili više 'problematičnih' članica. Pritom se kao najizgledniji kandidat za to spominje Grčka, koja je praktično već bankrotirala, i u kojoj bi povratak drahme, ističe Zrinka Živković - Matijević, vjerojatno pratila ekspanzivna monetarna politika, kojom bi vlasti u Ateni pokrivale proračunske i druge manjkove. No, to se na euro ne bi značajnije odrazilo, budući da bi Grčka, u takvom scenariju, već bila izvan euro-kluba. U eurozoni se "ispod žita" sve češće može čuti i kako bi taj klub trebalo svesti samo na Njemačku, Francusku, države Beneluksa i Austriju, dok bi svi drugi, barem privremeno, otpali.
17 članica zone
Takav scenarij podrazumijeva pretvaranje 'eurolanda' u znanto manji klub odabranih, u kojem bi, postojala i znato dublja integracija. No, on podrazumijeva i opstanak eura, mada na manjem području nego sada. Kako sada stvari stoje, najizglednije je da će eurozona ipak opstati u sadašnjem 17-članom sastavu, te da će monetarna unija biti nadopunjena fiskalnom.
Čvršći nadzor
To znači da će Bruxelles i Frankfurt ubuduće čvršće nadzirati proračunsku politiku članica zone eura, a moguće je i da nadopunjavanje postojećih kriterija iz Maastrichta, koji su uvjet za uvođenje eura. U njih bi se, ističe Anto Bajo, moglo uvesti i nadzor nad financijskom imovinom država.
Za Hrvatsku bi to značilo dodatnu prolongaciju uvođenja eura, za kojeg malo tko više očekuje da ćemo ga i uvesti prije kraja desteljeća. Naime, prije uvođenja eura ionako ćemo morati dovesti u red javne financije, a to znači rezati potrošnju i ubrzati privatizaciju. Nije isključeno i da ćemo morati povisti poreze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....