PRESUDE ZA MUČENJE ZAROBLJENIKA U KERESTINCU Sutkinja osuđenima očitala lekciju iz domoljublja: 'Osramotili ste RH i Hrvate'

Zlostavljanjima što su se od kraja 1991. do svibnja 1992. događala u tzv. Konačištu ratnih zarobljenika, po mišljenju sudskog vijeća koje je u četvrtak petoricu optuženih za ta nedjela u ponovljenom suđenju osudilo na veće zatvorske kazne nego 2012. godine, predstavlja sramotu za Hrvatsku, ali i cijeli hrvatski narod.

"Biti hrvatski vojnik u ratu kada je naša zemlja napadnuta predstavlja časnu i odgovornu dužnost. Ponašanje prema ratnim zarobljenicima i civilima na način kako je utvrđeno u ovom suđenju predstavlja sramotu za Hrvatsku i cijeli hrvatski narod, jer se ovako ne smije ponašati nitko, a niti jedan vojnik na taj način ne može iskazivati svoje domoljublje", kazala je obrazlažući novu nepravomoćnu presudu sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Renata Miličević.

Domoljublje se, dodala je, iskazuje na bojištu, radeći humano i na probicima svoje zemlje, a ne puštanjem struje, seksualnim zlostavljanjem i ponižavanjem pripadnika vojske ili paravojnih formacija druge države, a posebno ne civila koji su pritom i starije žene.

Podsjetila je i da takvo ponašanje posebno ne prihvaća zakonodavac koji je za ta nedjela propisao kaznu od pet do 20 godina zatvora.

"Gospođo Pilat operite ruke. Nećete ih moći oprati previše su krvave", odgovorio je sutkinji ratni zapovjednik Konačišta Stjepan Klarić, osuđen na osam godina jer nije spriječio svoje podređene da muče neprijateljske vojnike, ali i zarobljene civile koji su najprije bili zatočeni u prostorima sadašnjeg Državnog odvjetništva u Gajevoj ulici u Zagrebu, a zatim i u vojarni u Kerestincu.

Klarić je potom iz sudnice zagrebačkog Županijskog suda, na koji je došao slobodan, s lisicama na rukama odveden u zatvor u Remetincu kao i Viktor Ivančin, osuđen na pet godina što je granica koja i kod nepravomoćnih presuda podrazumijeva trenutno zatvaranje.

Dražen Pavlović osuđen je na tri godine , Željko Živec na godinu i pol, dok je Goran Štrukelj, koji jedini nije došao na izricanje nove presude, kažnjen s dvije godine zatvora.

Kazne teže nego u prvoj presudi koju je ukinuo Vrhovni sud

Na prvom su suđenju kazne bile daleko blaže pa je Klarić krajem listopada 2012. osuđen na tri i pol godine zatvora, Ivančin na dvije, a Pavlović, Živec i Štrukelj na po godinu dana zatvora.

No, prvu je presudu ukinuo Vrhovni sud ističući da je Županijski sud u obrazloženju presude pogrešno naveo da su se zločini dogodili tijekom unutarnjeg oružanog sukoba, a ne međunarodnog sukoba, odnosno agresije na Hrvatsku.

Po optužnici koju su Klarić i ostali poricali od početka postupka zarobljeni vojnici i civili su u Konačištu zlostavljani na posebno brutalne načine.

Premlaćivani su, mučeni elektrošokovima, ali i prisiljavani na skidanje, međusobni oralni seks i masturbaciju. Silovanjima i seksualnom maltretiranju bilo je podvrgnuto i desetak zatočenih žena, a jedna od njih je od posljedica zlostavljanja pobacila. U zatvoru je navodno bilo i fingiranih suđenja tijekom kojih su se zatvorenici međusobno morali tući.

Obrana je na optužbe odgovarala da su zarobljenike ispitivali agenti SIS-a, a više je svjedoka ustvrdilo da je u Kerestinec dolazio i tadašnji načelnik te službe Josip Perković. On je, međutim, u oba postupka posvjedočio da taj zatvor nije bio pod nadležnošću njegove službe te da djelatnici SIS-a kojemu je bio na čelu nisu zlostavljali zarobljenike u Kerestincu i zagrebačkoj Gajevoj ulici.