Prelazak na euro za bolnice će biti veliki trošak, u pitanju su milijuni. A na to nitko nije računao

Prelazak s kune na euro mogao bi stajati hrvatsko zdravstvo i do 20 milijuna kuna. Taj veliki trošak, na koji nitko u zdravstvu nije računao, odnosi se na promjene unutar bolničkog i poslovnog informatičkog sustava u kojem bi se od rujna do kraja prosinca cijene usluga trebale izražavati u kunama i eurima, a potom, nakon 1. siječnja 2023., obrnuto.

"Predračuni" koje su dobile od informatičkih tvrtki potpuno su šokirali bolnice visinom iznosa jer za tu namjenu nemaju dodatnih sredstava. Pomoć traže od ministarstava zdravstva i financija te HZZO-a. Također se pokušava otkriti što je to tako komplicirano i skupo da su cijene prilagodbe astronomske.

Domovi zdravlja

Primjerice, svaka bolnica trebala bi bolnički i poslovni informatički sustav (BIS I PIS) prilagoditi promjeni kuna u euro, što bi ih moglo stajati od 200.000 do gotovo 600.000 kuna. A riječ je o 62 bolnice. Isto se odnosi i na 49 domova zdravlja i laboratorije, samo što bi cijene trebale biti nešto niže, odnosno od 60.000 do 100.000 kuna. Ukupno bi taj trošak mogao iznositi gotovo 20 milijuna kuna ako se u dogledno vrijeme nešto ne promijeni, odnosno ponuđači tih usluga ne smanje te vrtoglave cijene.

Visoki paušali

Naime, i bolji poznavatelji IT problematike tvrde da su to previsoke cijene za posao koji treba obaviti do kraja ove godine pa se zato zdravstveni sektor aktivirao prema nadležnim ministarstvima ne bi li se taj posao objedinio za sve ustanove koje drži ista IT tvrtka i ipak spuste cijene tih usluga. Jer, i bez ovog novog troška ustanove godišnje plaćaju paušal u visokim iznosima za tzv. redovito održavanje informatičkog sustav čak i onda kad tijekom godine ne trebaju niti jednu uslugu.

Priča je krenula početkom ožujka kad su na adrese zdravstvenih ustanova počeli dolaziti izračuni o trošku za prilagođavanje BIS-a i PIS-a preračunavanju kuna u euro od tvrtki koje im i inače održavaju bolničke informatičke sustave. Početkom ovog mjeseca stigle su i "požurnice" za plaćanje. Na sve to ravnatelji su upozorili i Udrugu poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) koja je potom krenula u akciju.

"Zdravstvene ustanove članice Udruge poslodavaca u zdravstvu obavijestile su nas da su zaprimile traženja pojedinih tvrtki koje pružaju usluge održavanja bolničkog i poslovnog informacijskog sustava za nadoknadu troškova za prilagodbe sustava na euro. Riječ je o prilično visokim iznosima po pojedinoj ustanovi koji, s obzirom na uvjete u poslovanju i cijelu financijsku situaciju u zdravstvu, predstavljaju značajno opterećenje za rad i njihovo poslovanje, što u konačnici može utjecati na kvalitetu usluga pacijentima", objašnjava dr. Dražen Jurković, direktor UPUZ-a.

Dodaje da je riječ o izvanrednom trošku na koji se nije računalo jer potreba prilagodbe sustava ne proizlazi iz traženja zdravstvenih ustanova za uvođenje nekih novih funkcionalnosti, nego iz odluke države o uvođenju eura.

"Zato držimo da treba pronaći način da se ustanovama pomogne u rješavanju ovog problema kako svaka ne bi morala samostalno pregovarati s pružateljima usluga i sama iz vlastitih sredstava snositi troškove ovog usklađenja jer na to nisu mogle utjecati", naglašava Jurković.

Dodatni je problem što gotovo da i nema konkurencije za taj posao jer, primjerice, gotovo 80 posto IT bolničkih sustava drži IN2, odnosno jedna tvrtka koja je i odredila ove cijene za prilagodbu pa je upitno imaju li zdravstvene ustanove ikakvih mogućnosti sniziti ove prvotne cijene. U tvrtki kažu kako će cijeli posao prelaska na euro ustanova pod njihovom palicom stajati 7,875.000 kuna te da je riječ o 48 bolnica, više od 120 laboratorija i desetak domova zdravlja.

- U projekt su uključene nadogradnje bolničkih, poslovnih i laboratorijskih sustava te sva potpora koja je potrebna svim našim korisnicima u ovom zahtjevnom nacionalnom projektu koji počinje u srpnju 2022. i završit će u prosincu 2023. - kažu u IN2.

Objektivni troškovi

No, kad se "pješke" zbrajaju računi koji su stigli u bolnice samo od te tvrtke, onda je iznos gotovo dvostruko veći. U razgovoru s ravnateljima saznajemo da je za KBC Zagreb riječ o oko 500.000 kuna. Osječki KBC, kaže prof. dr. Željko Zubčić, trebao bi platiti oko 400.000 kuna, kao i riječki. Za KBC Sestre milosrdnice, prema riječima ravnatelja prof. dr. Davora Vagića, za BIS sustav cijena je 300.000 kuna jer poslovni sustav ta bolnica ima kod druge tvrtke koja se još nije oglasila. Sve u svemu, to znači da bi samo KBC-i trebali platiti preinaku sustava oko dva do 2,5 milijuna kuna. Ista tvrtka održava sustave u još 43 bolnice. Primjerice, KB Dubrava trebala bi platiti oko 220.000 kuna, a na adrese općih bolnica stigli su računi od 100.000 do 200.000 kuna. Dodaju li se ustanovama koje drži IN2 i one o čijoj informatici brinu neke druge, dolazi se do brojke od najmanje 20 milijuna kuna. Svi se pitaju što to toliko košta i jesu li to stvarno objektivni troškovi koji će posljedično smanjiti iznose za liječenje pacijenata.