Preko Pelješkog mosta s čovjekom koji je prvi predložio njegovu gradnju: ‘Ajde da sam i to doživio!‘

Novinar Jutarnjeg vozio je prvi put bivšeg šefa Sabora Luku Bebića, najvećeg inicijatora gradnje Pelješkog mosta, velebnim zdanjem dan nakon njegova otvorenja

"Eto, sad prvi put idem preko puta mosta legalno. Izdana je uporabna dozvola, prošao je tehnički pregled i eto nas u normalnom prometu", kaže mi Luka Bebić sa suvozačkog mjesta nakon što smo se jučer iz smjera Komarne spustili prema Pelješkom mostu.

Dvadeset osam godina nakon što je prvi put na stranačkom sastanku iznio ideju da se sagradi most preko Malostonskog kanala Luka Bebić se konačno vozio preko mosta i novom cestom preko Pelješca. "Ajde da sam i to doživio. Ne dam se ja. Trajalo je dugo, ali uspjeli smo", uz široki osmijeh kaže Bebić.

Zadovoljan feštom

Mostom prolaze brojni automobili u oba smjera: "Vidim, samo nekoliko sati nakon otvorenja ljudi se voze preko njega, puni su prtljažnici, odlaze na odmor. I kao da je sve ovo normalno. Kao da je most oduvijek ovdje. A mi smo se godinama borili za to." Bebić je zadovoljan feštom na mostu u povodu otvorenja.

"Govori su bili kratki, umjetnički program obuhvatio je sve što je lijepo s područja svih županija... Ah, pa kako smo mi tako brzo došli na drugu stranu", čudi se Bebić. A vozili smo 60 km/h. Već nam auti koji voze iza nas polako trube da požurimo. Ali, ne damo se.

"Ma, ja se nikad ne volim voziti brzo. Jer, kada se vozim, volim gledati oko sebe, a ako idem k‘o metak, ništa ne vidim. A sad imamo što vidjeti jer ulazimo na novu Pelješku cestu. Cestu koju nepravedno omalovažavaju da je pristupna, a ona je mnogo više od toga. Evo me prvi put na ovoj cesti. Bio sam jednom, ali tada nije bilo ničega. Samo kamen i strojevi", kaže moj suvozač.

"Ovo je sad tako lijepo. Da se čovjek ugodno osjeća."

Radoznalo gleda oko sebe, upija nove krajolike. Jer, vožnja novom cestom otvara sasvim druge vidike.

Krešimir Žabec i Luka Bebić

Tonči Plazibat/Cropix

"Ovo izgleda kao da se vozimo nekim drugim krajem. Bio je i prije ovdje, ali ga mi nismo vidjeli. Kao da ga nije bilo." Divimo se tunelu Debeli brijeg, petom najdužem u Hrvatskoj. "Odlično, baš je dobro osvijetljen", primjećuje Bebić. Objašnjavamo kako je na mostu Dumanja Jaruga 1 broj stupova smanjen s devet na tri. "A koliki mu je raspon", zanima ga. Zaboravio sam, ali mu napominjem da je na najvišem dijelu ovaj most viši od Pelješkog.

"A je? Ma, nije ni ovaj Pelješki trebao biti 55 metara. Da je deset metara niži, ništa mu ne bi smetalo za prolaz. Uostalom, šta će tamo prema Neumu ulaziti veliki brodovi. Mislim da je ovaj što je neki dan prošao bio prvi i zadnji veliki brod koji je tuda prošao." Nakon Debelog brijega dolazimo na čvor Zaradeže i ravnu dionicu ceste. Napominjem da ima prometa na cesti.

"Ima, ima, ali polako, tek se ljudi privikavaju. Kad se naviknu, ovi koji startaju u Varaždinu ili Čakovcu znat će sada da će do Orebića stići dva sata ranije." Pitam ga hoće li on sada ići češće na Pelješac. "Išao sam puno češće prije kad sam išao u ribu. Sad idem rjeđe. Ali, sada ću sigurno ići češće i autom i brodicom." Slaže se da je nova cesta otvorila potpuno novu vizuru poluotoka.

‘Vidi koliko ih je‘

"Ali više nema starom cestom", pitam. "Stara cesta bit će u upotrebi za ove lokalne upotrebe, ali to je sada to. Svi oni koji idu za Dubrovnik, ići će ovom cestom. Nema druge. Ali do Dubrovnika treba napraviti brzu cestu, bez obzira na to kada će se graditi autocesta do dolje."

Dok nam se Prapratno približava, iz suprotnog smjera dolazi nam sve više automobila.

"Vidi koliko ih je i sve stranci", napominje Bebić. Polako stižemo do čvora Prapratno i kraja našeg putovanja. "E, do kraja godine sve će biti završeno i onda ćemo sve proći po novoj cesti", razmišlja Bebić. Okrećemo se i vraćamo prema mostu. Spuštamo se u Brijestu da kupi mušule za ručak. Ubrzo se pokraj nas zaustavlja auto iz kojega izlazi muškarac s rukama visoko u zraku. "Pobjeda," viče i grli se s Bebićem.

Prilaze mu i drugi ljudi. Sa svima kratko popriča, svi mu čestitaju na mostu kao da ga je osobno gradio. On se samo smješka. Zadovoljan je i sretan. Ono što je tražio prije 28 godina danas je tu.