Pravosudni epilog jednog od najbrutalnijih zločina u Domovinskom ratu: Vrhovni sud potvrdio presudu za masakr u Baćinu

Vrhovni sud je u trećem stupnju potvrdio svoju drugostupanjsku presudu čime su postale pravomoćne kazne sedmorici pripadnika srpskih paravojnih postrojbi osuđenih na 15 do 20 godina zatvora za ubojstva najmanje 75 civila 1991. godine u Baćinu.

Potvrđenom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci na zatvorske kazne od 15 do 20 godina osuđeni su Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Stevo i Veljko Radunović, Stevan Dodoš, Branko Dmitrović i Slobodan Borojević.

Optuženike, za koje najviši sud navodi samo inicijale, teretilo se da su zapovjedili i sudjelovali u nezakonitom odvoženju civila i njihovom zatvaranju, nakon čega su, uz sudjelovanje drugih nepoznatih osoba, iz vatrenog oružja ubili najmanje 75 civila. Među njima je i 11 do sada neidentificiranih osoba ekshumiranih iz masovne grobnice.

Na zatvorske kazne od 20 godina osuđeni su Milinko Janjetović i Momčilo Kovačević koji su to zapovjedili i proveli zajedno sa Stevom i Veljkom Radunovićem, ocem i sinom također osuđenima na 20-godišnje zatvorske kazne.

Stevan Dodoš, koji je također sudjelovao u ubojstvima, kažnjen je s 15 godina zatvora jer je bio samo pripadnik tzv. Teritorijalne obrane (TO) bez zapovjedne ovlasti. Branko Dmitrović kao mjesni zapovjednik TO i čelnik civilne vlasti u Hrvatskoj Dubici te Slobodan Borojević, zapovjednik krajinske milicije osuđeni su na kazne od 15 godina jer nisu ništa učinili da spriječe zločin i da se kazni počinitelje, iako su znali za odvođenja i ubojstva.

Marin Krivošić i Katica Pekić, koji su u tom postupku bili osuđeni za sudjelovanje u oružanoj pobuni protiv Hrvatske, oslobođeni su na temelju Zakona o općem oprostu.

Najviši sud je istaknuo da će kazna zatvora od 20 godina za Momčila Kovačevića ispuniti svrhu kažnjavanja jer je riječ o najtežem kaznenom djelu te da blaža kazna ne bi ispunila svrhu kažnjavanja niti bi u dostatnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu.

Vrhovni sud je dodao da je u odnosu na Momčila Kovačevića pravilno kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otegotna je činjenica da je Kovačević počinio kazneno djelo mahom prema starijem stanovništvu, nemoćnim i bolesnim ljudima koji nisu mogli pružiti bilo kakav otpor i koji zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja nisu predstavljali nikakvu opasnost.

"Ova će kazna ispuniti svrhu kažnjavanja i u svemu je primjerena osobi optuženika te svim okolnostima počinjenog kaznenog djela. Utjecat će na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano.

Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao žrtvama", zaključio je sud.

Vrhovni sud je prvi put potvrdio presudu riječkog Županijskog suda u ožujku prošle godine. Momčilo Kovačević se na tu presudu žalio no najviši sud je odbio njegovu žalbu i potvrdio svoju drugostupanjsku presudu.

Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.