"Ne mogu zaboraviti ono što hoću, sjećam se onoga što neću! Kada sam prije 25 godina, 22. i 29. siječnja 1989. godine otkrio jamu Jazovku nisam si mogao objasniti dvije stvari. Prva je da postoji u Žumberku takvo stravično mjesto, a druga, da na svijetu postoji takva vrsta "ljudi" koja je to u stanju učiniti. Poklati 475 (tada se vjerovalo da je toliko žrtava) žena, djece, muškaraca bez ijednog suda i pobacati ih u tu jamu ?! Neki su bili mrtvi, neki su bili poluživi, a čak je bilo i živih koji su bačeni na dno ove 30-tak metara duboke jame.
Čitavo vrijeme postavljam si pitanje u ime koje to ideologije ili uvjerenja čovjek može raditi takva zvjerstva, a još mi je veći upitnik nad glavom kakva to mora biti beskrupulozna zvijer i sa takvim zločinom doživjeti duboku starost?...