Profesor Željko Potočnjak za Jutarnji: ‘ZET-ov štrajk će jako teško proći na sudu‘

Koliko je štrajk zaposlenika Zagrebačkog holdinga, i to ZET-a i Čistoće, u skladu sa Zakonom o radu, te jesu li i gdje pogriješili sindikati, a gdje poslodavac, odnosno uprava Holdinga i zagrebačke gradske vlasti, za Jutarnji list je prokomentirao naš najveći stručnjak za radno pravo, prof. Željko Potočnjak, jedan od autora prvog Zakona o radu iz 1995. i bivši sudac Ustavnog suda. Glavni zaključak koji proizlazi iz razgovora s njim svodi se na to da će štrajk radnika ZET-a teško proći na testu zakonitosti, i to zato što nije osiguran minimum poslova koji se moraju obaviti.

Uz opasku kako je teško zauzimati stav oko ovog štrajka jer javnosti nisu poznati svi detalji pregovora između sindikata i poslodavca, pa se, primjerice, ne zna kada je točno pokrenut postupak utvrđivanja poslova koji se ne mogu prekidati, kada je podnesena tužba sudu i slično, prof. Potočnjak odgovorio je na najvažnija pitanja – jesu li sindikati smjeli u potpunosti zaustaviti javni prijevoz i potpuno prekinuti odvoz otpada.

Smisao članka 214

U tom kontekstu dao je odgovor i na pitanje koji je smisao članka 214. Zakona o radu, koji govori o poslovima koji se ne smiju prekidati, te je li taj članak primjenjiv na ZET kao javnu službu.

- Taj članak je primjenjiv u svim situacijama, pa i ovoj, i to zato što štrajk nije apsolutno pravo. Mora se voditi računa o tome da mogu biti ugrožena prava drugih ljudi – pravo na zdravlje, pravo na život, pravo na slobodu, pravo na obrazovanje... Ako djeca ne mogu ići u školu ili netko ne može otići do liječnika zato što netko štrajka, imamo vrlo važne situacije i povrede tuđih prava – kaže prof. Potočnjak, dodajući da se moraju utvrditi poslovi koji se ne smiju prekinuti u vrijeme štrajka.

Pritom napominje kako gotovo nema štrajka koji ne bi ugrožavao prava trećih osoba. Štrajk ne pogađa samo one koji su neposredno involvirani – sindikat i radnike s jedne strane te poslodavca s druge – nego se najčešće odražava i na treće osobe, u ovom slučaju građane grada Zagreba.

- Isto tako, s obzirom na to da štrajk nije apsolutno pravo, ne možete dopustiti da poslodavac propadne zbog štrajka. Možete mu štrajkom nanijeti štetu, ali ne smijete ga uništiti. Primjerice, ako imate talioničku peć koja mora stalno raditi, ne smijete ju ugasiti jer bi propala i moralo bi se cijelo postrojenje graditi ispočetka. Ili ako se radi o uzgoju životinja – ne možete ih prestati hraniti jer će uginuti. Ili u bolnicama – ne možete prestati liječiti ljude jer će inače umrijeti ili će se njihovo stanje pogoršati – objasnio je prof. Potočnjak.

Okretište Dubrava

Doris Vučić/

Štrajk se, dakle, ne smije provesti bez osiguranja nužnih i proizvodno-održavajućih poslova, a u konkretnom slučaju štrajka radnika ZET-a to nije pitanje komoditeta, hoće li netko ići tramvajem ili pješice, nego osigurati da starija bolesna osoba može doći do bolnice.

- Po meni je katastrofa to što nije osiguran prijevoz od Borongaja, gdje se ljudi parkiraju da idu na KBC Rebro. To sigurno spada u nužne poslove koje je trebalo osigurati – nastavio je stručnjak za radno pravo.

Po njemu je zakonska procedura koja se odnosi na ova pitanja relativno jasna. Poslodavac predlaže poslove koji se moraju obavljati i broj radnika.

- Čuo sam da govore o 38 %, 40 %, 35 %, o nekom postotku zaposlenika koji su trebali raditi, ali se nužni poslovi ne određuju tako. To mora biti konkretno, trebaju se navesti poslovi koji se moraju obavljati. Mora biti rečeno: iz Borongaja autobus do bolnice Rebro mora voziti svakih 5–10 minuta ili pola sata, i za to je potrebno osigurati pet vozača, tri druga radnika ili što god. To mora biti relativno precizno – kaže prof. Potočnjak, koji se prisjetio kako je jednom prilikom bio arbitar kod štrajka na željeznici.

Tramvaji u spremištu Dubrava

Goran Mehkek/Cropix

- Dva dana sam sjedio s ljudima iz HŽ-a i sindikatima i za svaki vlak koji će voziti u slučaju štrajka odredili smo vozni red i sastav kompozicije. Jasno se znalo koliko ljudi i koliko vagona treba osigurati – prisjetio se i kazao da postoji mehanizam i za situaciju kada jedna strana odugovlači, a to je takozvana prisilna arbitraža. To je, navodi, izuzetak u našem pravnom poretku, ali rješenje u situaciji kad jedna strana ne želi sudjelovati, jer druga strana ima mogućnost pokretanja arbitraže i donošenja odluke.

Ovaj štrajk nije zakonit

- Ne znam kada je u ovom slučaju imenovana arbitraža i što je napravljeno, ali postoji zakonski mehanizam koji osigurava da se, ako se stranke ne mogu dogovoriti, odrede nužni poslovi, a poslodavac mora predložiti da arbitraža to napravi – kazao je profesor. Na pitanje jesu li u pravu sindikati kada kažu da su se stekli uvjeti za štrajk jer nije uspio postupak mirenja ili je u pravu poslodavac koji tvrdi da je trebalo završiti arbitražu, naš sugovornik bio je vrlo jasan: "Po meni, štrajk u kojem se ne obavljaju nužni i proizvodno-održavajući poslovi nije zakonit".

Štrajk radnika ZET-a

Goran Mehkek/Cropix

- U situaciji ako je postojao spor, a arbitraža je bila uključena, trebalo je čekati ishod te arbitraže. Bez toga su se sindikati, po meni, izvrgnuli riziku da im sud utvrdi da taj štrajk nije zakonit zato što nisu osigurali obavljanje nužnih i proizvodno-održavajućih poslova – zaključio je naš sugovornik. Kada je riječ o sudu, prof. Potočnjak kaže da u slučajevima štrajka uvijek postupa žurno, a u konkretnom slučaju sud može donijeti privremenu mjeru i može privremeno zabraniti štrajk. Može ga zabraniti dok se ne donese odluka o arbitraži ili dok se ne utvrde neke druge činjenice. A može i reći da je štrajk zakonit i da su sve pretpostavke ispunjene.

Na kraju nas je zanimalo je li zakonita odluka gradonačelnika Tomislava Tomaševića da radnicima ZET-a i Čistoće ne plati dane u štrajku.

- Ta odluka je zakonita. Postoji odredba Zakona o radu koja kaže da poslodavac ne mora platiti dane u štrajku – izričit je naš sugovornik, koji napominje da kod nas, kad se na kraju dogovore, poslodavci u pravilu plate štrajk jer ne žele oko toga stvarati probleme.