POSLOVNI ULOG NIJE VISOK, A NISU NI TROŠKOVI 'Varijacije su bezbrojne, ali dnevno se od jednog stana može dobiti 200 do 300 kn'

- Moj suprug obožava čistiti. On pere prozore bolje nego ja - hvali se Marijana Šimunić Raič, vlasnica zagrebačkog servisa za čišćenje Eko dom, dok razgovaramo o poslu od kojeg ona, njezin suprug i dvoje djece žive - čišćenju. I sjetimo se vlastitih prozora koji pola godine nisu vidjeli vodu i krpu pa skeptično i pomalo iznenađeno pitamo gdje rastu takvi poput njezina supruga i ima li ih još.

- Oboje to volimo raditi. Rukavica, žica i udri - kaže Marijana, koja samu sebe opisuje kao “eko freaka” pa u poslu koristi ekološka sredstva koja sama priprema.

Nije to učestala pojava - sresti nekoga tko voli raditi svoj posao, pogotovo kad je riječ o čišćenju. Iako se, objektivno, tim poslom više bave žene nego muškarci, osim što je fizički naporno, čišćenje je mrsko većini. Čast iznimkama. Ili onima kojima ribanje podova apaurinski djeluje na živce. Ljude s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, često “opsjednutima” čišćenjem, nećemo ni ubrajati. No, kad maknemo tu psihološku stranu čišćenja te ignoriramo stigmu da je ono manje vrijedan posao ili posao “ispod časti”, poslovna strana pokazuje da ima smisla - usluge čišćenja uvijek se traže.

Veliko tržište, siva zona

Tržište je ogromno, iako je dobar dio njega ispunjen sivom zonom i radom na crno, na njemu se nude razne usluge čišćenja poslovnih i stambenih prostora. I tražene su. Netko to radi sam, a netko ne. Onaj tko ne radi, angažira druge - i tu leži potencijal. Pitanje je samo kolike su nam ambicije ako odlučimo iskoristiti taj potencijal - želimo li popuniti kućni budžet, čistiti dok ne nađemo “pravi” posao koji smo izgubili (jer kredit se sam neće otplaćivati) ili razviti dobar biznis. Troškovi ulaska u tu branšu nisu visoki; par tisuća kuna za otvaranje servisa, opremu i sredstva za čišćenje, a od čišćenja nekoliko stanova ili poslovnih prostora tjedno može se popuniti kućni budžet. Ne može se možda luksuzno živjeti od tri stana koja sami čistimo, no ni ne moramo postati milijunaši poput Adria Grupe, Luxor grupe, Ekusa, Pletera, Alterra grupe ili neke druge kompanije koja posluje na tržištu održavanja i čišćenja da bismo došli do dohotka koji nam pomaže da prehranimo obitelj.

No pitanje je koliko bismo stanova morali čistiti da bismo mogli zaradili, primjerice, neku prosječnu hrvatsku plaću od oko 6000 kuna? Jesu li nam dovoljna tri stana od 60-ak kvadrata ili više? Ili se moramo usmjeriti isključivo na čišćenje poslovnih prostora? Koliko zapravo moramo čistiti i što? Za čišćenje pećnice uzima se oko sto kuna. Ako dodamo još rad po satu i neko pranje madraca te kemijsko čišćenje kutne garniture, evo nas na barem 600 kuna. Pomnoženo s nekoliko sati, stanova, zgrada... Modela i prihoda koji se iz čišćenja mogu roditi je mnoštvo. Kao i u svakom poslu, sve ovisi o osobnim preferencijama i mogućnostima.

- Možda se netko nađe u čišćenju samo stubišta u zgradama, netko u čišćenju samo poslovnih prostora. Moja je odluka bila da se usmjerimo na pranje namještaja, generalna čišćenja i poslovne prostore - kaže Marijana, koja je u taj posao krenula iz nužde.

Kad se vratila s porodiljnog 2005. godine, dobila je otkaz. S obzirom na to da su podstanari, odlučila je čistiti dok ne nađe “pravi” posao.

- Potrebe za time uvijek ima u velikim gradovima. I to mi se svidjelo. Kad sam ušla u tu priču, pomislila sam: zašto tražiti posao kod drugog poslodavca ako to mogu biti sama sebi. Tako se javila ideja o pokretanju servisa. U poluprofesionalni usisivač, koji može usisati čak i građevinsku prašinu a da mu nije ništa, uložili smo oko 1000 kuna, a kasnije smo kupili i stroj za pranje tepiha, madraca i tapeciranog namještaja koji košta oko 7000 kuna - priča Marijana te dodaje da su uložili i stotinjak eura u otvaranje paušalnog obrta, što je najpovoljniji i najjeftiniji oblik poslovanja.

Suprug je preuzeo veliki rizik

Najvažnija odlika paušalnog obrta je ta da se porez plaća paušalno u fiksnom iznosu godišnje, ali ste limitirani iznosom primitaka tijekom te godine. Povećavanjem količine posla i stanova za čišćenje, nakon tri godine obrtu se pridružio i suprug Dražen. Bio je to, nastavlja Marijana, velik rizik jer je dao otkaz u tvrtki u kojoj je radio, ne znajući kako cijela njihova poslovna priča može završiti. No, to je zapravo ispao jedan od najpametnijih poteza jer je tvrtka u kojoj je radio za nekoliko godina otišla u stečaj.

U početku je, dakle, radila sama i imala je tri obitelji kojima je nudila svoje usluge čišćenja. Nakon toga pet pa sedam. No, to jedna osoba više fizički sama ne može odrađivati jer je prosjek čišćenja jednog stana od 80 do 120 kvadrata četiri do pet sati, što je po osobi između 45 i 60 kuna. S tim u vidu, prosječno se od jednog stana može dobiti oko 200 do 300 kuna dnevno i to je klasika - prašina, kupaonica, kuhinja, podovi... Po danu jedna osoba po toj logici može čistiti za dvije obitelji, a krajnja računica ovisi o tome traži li netko dolazak jednom ili dva puta tjedno, želi li uz generalku i čišćenje pećnice i sl. Slično je i s poslovnim prostorima. Sve ovisi o tome koliki prostor čistimo, ali prosječno gledajući, od čišćenja 100 kvadrata jednom tjedno možemo dobiti 1000 kuna, od 500 kvadrata tri puta tjedno 2000 kuna, a od 1000 kvadrata pet puta tjedno 5000 kuna.

Supružnicima Šimunić Raič kao bolja opcija pokazalo se čišćenje poslovnih prostora, pa su s vremenom napustili čišćenje stambenih. Možda netko preferira drugi model, ali tvrtke su malo ozbiljnije nego ljudi, a i velika je nelegalna konkurencija u čišćenju stanova, pa i damping cijena, zbog čega mnogi ne žele raditi.

- Često nas nazovu tvrtke i kažu da nisu zadovoljne uslugom čišćenja. Dođem pogledati prostor kako bih mogla napraviti ponudu i primijetim da je stvarno loše održavano pa zaključim da dolazak tjedno plaćaju sigurno oko 700, 800 kuna. Ja za toliko ne mogu napraviti posao, a da istodobno ženi koja čisti platim korektno. Ljudima se ne plaća i zato odlaze u inozemstvo - iznosi Marijana boljke branše.

Pravi skok u poslovanju dogodio im se kad su se odlučili na online oglašavanje i otvaranje web stranice. Prije toga radili su na preporuku i reklamirali se lecima po zagrebačkim kvartovima, a to baš i nije neka sreća. Privatnih prostora sada gotovo i nemaju. Nude generalno čišćenje nakon radova, selidbi, podstanara. Profilirali su se u tome, uz čišćenje namještaja i poslovnih prostora.

- Imamo sedam tvrtki. Neke čistimo svaki dan, neke jednom tjedno, neke tri puta tjedno. S njima se cijena dogovara, ovisno o njihovim potrebama i očekivanjima te veličini prostora - priča vlasnica Eko doma. Njihove se cijene, ovisno o usluzi, kreću od 20 kuna po kvadratu (primjerice, čišćenje tepiha i tapisona od vune je 25 kuna po kvadratu) pa do 350 kuna, koliko košta kemijsko čišćenje automobila.

Ljeto i prije Božića

I sada ih je troje zaposlenih u Eko domu. Suprug, ona i još jedna žena, a povremeno sezonski uzimaju honorarno još najviše dvije osobe. Ljeti počinju velika generalna čišćenja, kao i prije velikih blagdana kao što su Uskrs ili Božić, pa tada ima najviše posla i potreba za radnicima. Siječanj i veljača su mrtvi mjeseci, no srećom, zato postoje tvrtke. Recimo, žena koja ide čistiti tri puta tjedno u jednu tvrtku na sat, sat i pol od toga može imati 1000 kuna mjesečno.

- Ljudi odu na kolektivne godišnje, a ja im u tom periodu napravim generalno čišćenje i detaljno sredim poslovni prostor. S tvrtkama si vezan fiksnim ugovorima i imaš prihode i kad ne rade. Kad jedna obitelj ode na ljetovanje ili se na tri mjeseca preseli na more, s njom odu i prihodi iz tog perioda - obrazlaže Marijana te dodaje da se ne namjeravaju previše širiti. Što više posla, to više problema, posebno neplaćanja, a razlog je i u prevelikom spuštanju cijena poslova čišćenja na štetu kvalitete obavljenog posla i premalog plaćanja radnika, kaže.

- Kad bi se promijenio taj odnos prema radnicima te kad bi se tvrtkama naplaćivale realne cijene, i mi bismo imali želju širiti se - konstatira.

Troškovi su im sada sredstva za stroj i čišćenje tapeciranog namještaja, što je oko 800 kuna mjesečno, godišnje održavanje web stranice, davanja državi koja iznose 15 posto, davanja za plaće. No, kako koriste eko sredstva, tu ponešto i uštede.

- Krenula sam u ovu priču klasično, čišćenjem kemijskim sredstvima koje mogu nabaviti u dućanu i nakon pola godine osjetila teške alergijske reakcije kože i dišnih organa. Okrenula sam se eko čišćenju, istraživala sam kakva ekološka sredstva postoje na tržištu. Nije ih loše nabavljati, ali alkoholni ocat je u kombinaciji s eteričnim uljima kao što su lavanda ili kadulja kralj. Time se može očistiti 85 posto površina - otkriva vlasnica Eko doma.

Sve ovisi o ambicijama i apetitima

Sve u svemu, od nečega što smo usvajali od djetinjstva i čemu su nas učili roditelji (ili su nas barem trebali tome učiti) - čišćenja - može se živjeti. Početni ulog nije visok, a nisu ni mjesečni troškovi. Početno ulaganje u prosjeku iznosi oko 10.000 kuna, a to uključuje i web stranicu i skupu opremu za pranje namještaja. Web stranicu možemo dobiti za oko 5000 kuna, ali je možemo možda i kompenzirati čišćenjem, pa uštedjeti. No, ako netko želi samo čistiti privatne ili poslovne prostore, ne treba uložiti više od 2000 do 3000 kuna (otvaranje obrta, usisivač, materijal...). A s obzirom na sve veću ekološku osviještenost, eko sredstvima iz kućne radinosti i te troškove možemo smanjiti. U prvih je nekoliko godina, kao i u svakom poslu, teško. Barem dok se ne pročuje da to što radimo, radimo jako dobro i pedantno. No, onda, nakon nekoliko godina, kreće nabolje. Jednoj nezaposlenoj ženi dovoljna su tri stana ili tri, četiri tvrtke tjedno da od toga pristojno pridonosi kućanstvu. Hoće li stati samo na tome ili stvoriti veliki biznis, postati nova Luxor grupa, proširiti se na druge gradove, nuditi usluge po konkurentnim cijenama u Dalmaciji, gdje svi kukaju da ne mogu pronaći radnu snagu, ovisi o ambicijama i apetitima.