Čujemo se oko dva. Mislim da ću dotad biti slobodan. Oprostite, možemo li pomaknuti razgovor na 15? Joj, sad nikako ne mogu, može li oko šest?” I uspjeli smo! Negdje oko sedam navečer krenuo je naš razgovor s infektologom doc. dr. Rokom Čivljakom, pomoćnikom ravnateljice Infektivne klinike “Dr. Fran Mihaljević”, koji ovih dana nije gospodar svoga vremena.
Naime, kad smo dogovarali razgovor, uzdali smo se u to da je petak bio slobodan dan za doc. dr. Čivljaka, ali...
“Ha ha. Da, slobodan dan koji je počeo u šest ujutro, u sedam sam već bio u bolnici, a kako je krenulo, kući ću stići oko ponoći. Načelno smo se dogovorili da radimo u smjenama, ali od trenutka kad smo proglašeni nacionalnom bolnicom za Covid-19, sve je to samo na papiru.
Morali smo, a i dalje moramo, djelovati trenutno jer uz sve planove uvijek se može dogoditi da iskrsne neki problem i da nema čekanja rješenja. Na početku smo shvatili da unutarnju organizaciju bolnice treba promijeniti, a na kraju su se morale ugasiti sve druge djelatnosti.
Zatvarali smo jedan po jedan odjel kako su pristizali pacijenti s koronom”, objašnjava doc. dr. Čivljak ono što se događalo u Infektivnoj od trenutka kad se shvatilo da i Hrvatskoj prijeti ugroza od koronavirusa.
Daleko u Kini
“U početku je bilo stresno. Naime, prije koji mjesec bilo je teško pojmiti da će nam se dogoditi Covid-19. Virusa još u Hrvatskoj nije bilo pa dok su neki bili pesimistični, drugi su bili pretjerano optimistični, a bilo je i neodgovornih.
Trebalo je vremena da se, primjerice, shvati dok korone još nema kako će se ona ipak dogoditi. Još u siječnju to se događalo u dalekoj Kini. Osim toga SARS i MERS prije nekoliko godina nisu dotaknuli Hrvatsku pa su hiperoptimisti mislili da će se isto dogoditi i s Covidom-19.
No, ipak je dio nas ozbiljno počeo razmišljati o toj ugrozi. Negdje u veljači, kad je bolest krenula prema Europi, a osobito kad je stigla u Italiju, shvatilo se da to postaje stvarnost”, opisuje abecedu priprema za Covid-19 doc. dr. Čivljak.
“U drugoj fazi ubrzali smo naše pripreme jer smo shvatili da je samo pitanje vremena kad će korona prijeći našu granicu. Imali smo taj ‘grace period’ od dva tjedna u kojem smo, na našu sreću, a na nesreću Talijana, iz bliskog susjedstva mogli vidjeti što će se možda i nama dogoditi.
S jedne strane bilo je za nas loše što je koronavirus buknuo svom silinom u Italiji, a s druge je vjerojatno to bila dobra pouka da se probudimo. Pitanje je bismo li jednako reagirali da se to tada događalo u Francuskoj ili Španjolskoj.
Ovako smo na vrijeme krenuli sa snažnijim pripremama jer smo to doživjeli kao neposrednu opasnost”, objašnjava doc. dr. Čivljak razloge zbog kojih se nismo izgubili zbog Covida-19 poput Talijana.
Naglašava da su bolnice dignule organizaciju na višu razinu, da su osnovani stožeri, i to sve prije prvog slučaja koronavirusa u Hrvatskoj. Po svemu sudeći Talijani u trenutku kad im se dogodio Covid-19 sve to nisu imali. Oni su u samo nekoliko dana s dva slučaja došli na više stotina, to ih je zbunilo, nisu se snašli i epidemija je krenula munjevito.
Biti ispred vremena
“Ponekad je teško, pa čak i liječnike, uvjeriti da su neke ugroze moguće. Primjerice, prof. dr. Alemka Markotić osnovala je Hrvatsko društvo za biosigurnost i biozaštitu. To je malo društvo koje okuplja manje od sto članova, a bavi se proučavanjem, predviđanjima i razvojem ovakvih kriznih situacija u kojima treba na pravi način reagirati kad se dogode.
Razumijevanja za to društvo, kad ga je profesorica osnovala, nije bilo čak ni u dijelu infektološke zajednice. Što će im to? O čemu pričaju? Koji bioterorizam? Koja biosigurnost, sarsovi i mersovi? nerijetko se moglo čuti.
Mi smo, s druge strane, govorili da je to realnost, da se to može dogoditi i zbog biološke raznolikosti u svijetu, kao i zbog virusa i životinja, ali i zbog zlouporabe. No, nekima je to bilo prilično apstraktno. Više smo im izgledali kao pojedinci koji ne znaju o čemu pričaju.
Sukladno tome nije se ozbiljno shvaćalo ni naše upozorenje da u zaraznu bolnicu treba investirati, da je sve to potencijalna ugroza i da je treba dočekati spremno”, kaže doc. dr. Čivljak. Dodaje kako je nužno, ne bi li se uspjela barem smanjiti šteta od mogućih ugroza, biti ispred vremena i razmišljati o onom što bi se moglo događati u budućnosti.
Za takve to i nije iznenađenje. Neki su ovo očekivali, neki su znali da se to može dogoditi, a neki su se pripremali za to. No, ne kaže se uzalud da je najteže biti prorok u vlastitom selu. U svakom slučaju, Covid-19 ugroza je koja je mnoge iznenadila, osobito ako se uspoređuje sa SARS-om i MERS-om.
“Za koji mjesec na velikim studijama moći ćemo napraviti analize koliko je koronavirus različit od SARS-a i MERS-a. Sad vidimo samo akutnu situaciju u kojoj se prije svega prati smrtnosti. Za SARS ona je bila od 10 do 15 posto, a za MERS od 35 do 40 posto, za koronu 5 posto.
Mnogi su govorili - pa to je niska smrtnosti, to nije strašno. No, potom je slijedilo pitanje koliko je oboljelih, pa je tako SARS imao 3000, a MERS 8000 oboljelih, a korona samo dosad više od milijun. Kad se potom gleda stopa smrtnosti, onda je pogled na situaciju potpuno drukčiji. Riječju, nije samo pitanje kolika je smrtnost, već koliki je taj broj s obzirom na broj oboljelih”, objašnjava doc. dr. Čivljak problem s koronavirusom.
Zašto tolika buka
Pitamo doc. dr. Čivljaka ono što se nerijetko vrti otkako je krenuo Covid-19, odnosno zašto tolika galama s obzirom na to da se oko gripe ne diže ni približna buka, premda je broj oboljelih svake godine znatno veći, kao i broj umrlih, nego od koronavirusa.
“Razlika između teških oblika Covida-19 i gripe? Gotovo je nema. Može se reći da su u kliničkim simptomima gotovo identični, ali zaraznost je znatno veća kod koronavirusa”, objašnjava doc. dr. Čivljak.
Na pitanje postoji li mogućnost da koronavirus sljedeće godine bude drukčiji, kao što je to slučaj s gripom, doc. dr. Čivljak kaže da se to ne može predvidjeti.
“Kad se uspoređuju tzv. tri nove korone (Covid-19, SARS, MERS) u razmaku od desetak godina, teško je reći hoće li ova epidemija završiti kao epidemija SARS-a za šest mjeseci. Želimo vjerovati da se to možda može dogoditi i s Covidom-19, ali moguće i slično kao što se to događa s MERS-om, koji je ‘stigao’, a potom se stišao, no još se nije do kraja ugasio.
Što će biti s ovom epidemijom, to zasad ne znamo. Danas znamo o Covidu-19 puno više nego prije tri mjeseca. Imamo veće brojke pa i više informacija, koje pokazuju da ovo nije bezazlena epidemija jer dosad je oboljelo više od milijun i umrlo više od 50.000 ljudi.
To su brojke koje su značajno nadmašile i SARS i MERS zajedno”, objašnjava doc. dr. Čivljak razloge zbog koji se ne smije opustiti struka, ali ni građani, koji svojim ponašanjem najviše mogu pomoći da se zauzda epidemija.
“Premda to ne zvuči previše uvjerljivo, činjenica je da je pranje ruku kad se radi o koronavirusu ono o čemu moramo voditi brigu apsolutno svi. Građani moraju biti svjesni da se virus može nalaziti na svemu što su dotaknuli, a to znači da nakon svakog kontakta kartice, uređaja, proizvoda pranje ruku nema zamjene.
Jednako se to odnosi i na zdravstvene radnike pa je zato u ovim vremenima najbolje da sve bude beskontaktno. Distanca na ulici, kao i zdravstvenih djelatnika kad rade trijažu, također mora biti barem metar i pol do dva.
Jedno od pravila je da se svakom pacijentu koji ima neku respiratornu smetnju mora dati kirurška maska kako se virus, ako ga ima, ne bi širio na zdrave. I ne samo za vrijeme ove epidemije, već bi to pravilo trebalo vrijediti i u sezoni gripe. Tek nakon toga dolazi ona sofisticirana medicina za najteže pacijente, ali valja naglasiti da je njih samo od 5 do 10 posto.
Naime, oni nisu problem za širenje bolesti, već onih 80 posto koji šetaju po gradu, idu iz ordinacije u ordinaciju, šetaju u grupama i potom će se pridružiti svojim ukućanima na koje će proširiti bolest”, upozorava doc. dr. Čivljak.
Opasnost smo prepoznali
Dodaje da je ključ protuepidemijskih mjera da se sve ono što se misli napraviti učini što prije.
“Ne možemo izmisliti nešto novo, ali ono što je pouzdano učinkovito treba učiniti što prije, jer to je osnova sprečavanja svake zarazne bolesti. Naime, puno toga ovisi o broju zaraženih na početku epidemije. Ako početak epidemije nije apokaliptičan, ako ima manje zaraženih i oboljelih, ako pripreme krenu prije pojave prvih pacijenata, onda je to put u uspjeh.
Naime, uvijek je pitanje jesu li mjere primijenjene kad je bio jedan ili deset zaraženih. Jesi li napravio na početku sve što je potrebno ili kad je već bilo kasno. Želim vjerovati da smo mi krenuli dovoljno rano (premda to nikad sa sigurnošću ne možemo tvrditi), da smo prepoznali što nam se približava i da smo učinili sve da te prve slučajeve ‘uhvatimo’.
Nadam se da to što govorim neće biti demantirano za dva tjedna. Vjerujem da je ono što smo učinili u siječnju i početkom veljače bilo dovoljno rano. Probudili smo se na vrijeme, stožer je profunkcionirao, u njemu su ljudi koji znaju posao i zato su uvjerljivi.
Ministar Vili Beroš, prof. dr. Alemka Markotić, prof. dr. Krunoslav Capak i Davor Božinović poštuju struku, uvjerljivi su zato što istinito i pravodobno obavještavaju javnost o svemu što se zbiva. Da smo odabrali pravi put, potvrđuje i broj oboljelih i smrtnost, koja je manja od jedna posto na milijun stanovnika. To su činjenice...”, kaže doc. dr. Čivljak.
Na pitanje kako to da je odabrao infektologiju, a ne, primjerice, kirurgiju ili internu medicinu, doc. dr. Čivljak odgovara kako je još od srednje škole laborantskog smjera nekako ‘trasirao put u mikrobe i viruse’.
“Nakon studija nekako se to činilo vrlo izvjesnim jer mi je uzor još na faksu bio prof. dr. Branimir Richter, tadašnji pročelnik Katedre za mikrobiologiju. Kasnije sam ga upoznao kroz Katoličko liječničko društvo. Humanist, erudit...
Njegove priče o eradikaciji malarije u svijetu u kojoj je sudjelovao često su mi se vrtjele po glavi. Radio sam jedno vrijeme u Domu zdravlja Medveščak, a onda sam ugledao natječaj za Infektivnu kliniku.
Prvo što sam pomislio bilo je - nema šanse da će mene tamo primiti, a drugo - to je teško ko’ vrag, gdje ću to sve naučiti. Javio sam se, prošao natječaj i onda je ljubav procvala. Osim toga upoznao sam tamo i svoje nove uzore, one koji su me vezali uz infektologiju do kraja, prof. dr. Ivana Beusa i prof. dr. Tatjanu Jeren”, opisuje svoj put u infektološke vode doc. dr. Čivljak.
Dodaje da je to izuzetno zanimljiva specijalizacija u kojoj se isprepleće znanje njih još dvadesetak.
“To ne može biti dosadno, a naši specijalizanti zbog Covida-19 uspjeli su iz prve ruke saznati kako se postaviti u epidemiji, kako organizirati sustav i kako se brinuti o pacijentima. To je rijetka prilika za upoznavanje s izvanrednom situacijom iz prve ruke.
Prvih su dana naši mlađi kolege bili poprilično prestrašeni, a onda su se opustili. Sjajni su to mladi ljudi koji će, sasvim sigurno, biti drukčiji specijalisti od ‘mirnodopskih’ kolega”, rekao je doc. dr. Čivljak baš u trenutku kad mu je zazvonio službeni telefon.
S druge strane dostava hrane. Naime, dobri ljudi žele svakodnevno zahvaliti liječnicima Infektivne klinike paketima ručka ili večere na kojim im pišu poruke podrške.
Poruke dobrih ljudi
“Vidite, postao sam i dispečer za hranu. Nije stvar u hrani, već u poruci koju nam šalju dobri ljudi - niste sami. Ova korona epidemija otvorila je niz krasnih priča. Puno je situacija i prilika da se pokažu one ljepše strane svakog od nas”, objašnjava doc. dr. Čivljak.
Na kraju pitamo ga za prognozu, ne onu vremensku, nego “koronsku”. Kad će kraj i nazire li se?
“Nema brojki, nema datuma... Rekao sam svojim ljudima kad su me pitali što s godišnjim - u rano ljeto ne bih rezervirao nikakvo ljetovanje na moru, ali sredinom ljeta i tamo negdje u kolovozu to bih se već usudio uplatiti. Vjerujem da će do ljeta koronavirus splasnuti. Zapravo, veselim se babljem ljetu ove godine”, zaključuje optimistično doc. dr. Čivljak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....