POLITOLOG S CAMBRIDGEA 'Dobro je to što je maknut jedan loš predsjednik, premda se ništa neće promijeniti'

Najbolji aspekt pobjede Kolinde Grabar Kitarović jest da su glasači maknuli jednog lošeg predsjednika koji je iza svojih pet godina ostavio vrlo malo. Dakle, ponekad je sam čin promjene važniji od prirode te promjene - smatra Josip Glaurdić, nosilac Leverhulme Fellowshipa na Odsjeku za politiku i međunarodne studije Sveučilišta u Cambridgeu.

Glaurdić je nakon treće godine školovanja u III. splitskoj gimnaziji otišao na razmjenu u SAD, gdje je ostao na fakultetu i diplomirao politologiju te međunarodnu poslovnu ekonomiju. Doktorirao je političke znanosti na sveučilištu Yale, a nakon toga dobio je posao na Cambridgeu, gdje danas živi i radi.

Prije nekoliko dana Glaurdićeve stavove citirao je Financial Times u tekstu o političkoj situaciji u Hrvatskoj, uz zaključak kako Hrvatskoj predstoji razdoblje političke nestabilnosti.

Mislite li da će se išta promijeniti preuzimanjem dužnosti nove predsjednice? Kako uopće gledate na njen izbor?

- Teško je da će se išta promijeniti jer će Kolinda Grabar Kitarović operirati u tom istom sustavu koji ju je iznjedrio. Usto, njena će prva godina mandata biti ispunjena konfliktima s Vladom, kao i njenim terenskim i javnim radom kojem će svrha biti promjena vlasti. To je, već po ovom sukobu oko preseljenja s Pantovčaka, sasvim jasno. Ova Vlada predsjednici države jednostavno neće dati mira, a vjerujem da im ni ona neće ostati dužna. No, bez obzira na to, njen izbor je u globalu pozitivan i to iz nekoliko razloga.

Prvo, na jednu visoku dužnost izabrana je žena i to žena koja zna s kakvim se barijerama u javnom životu i karijernom napredovanju žene suočavaju. Drugo, njen izbor dodatna je lekcija vodstvu HDZ-a kakvi ih kandidati i kakve platforme mogu dovesti do pobjede. Treće, na poziciju kojoj su u opisu posla prije svega vanjska politika i obrana došla je osoba koja o vanjskim poslovima i obrani nešto i zna. Četvrto, predsjednica je osoba koja se u svojoj karijeri pokazala dovoljno samostalnom, a tu samostalnost ćemo vidjeti na djelu vrlo brzo nakon idućih parlamentarnih izbora. No, najbolji aspekt pobjede gospođe Grabar Kitarović jest da su glasači maknuli jednog lošeg predsjednika koji je iza svojih pet godina ostavio vrlo malo.

Možete li pobliže obrazložiti zašto ste uvjereni u pobjedu HDZ-a na idućim parlamentarnim izborima? Mogu li Vladine mjere koje pomažu štedišama u francima i blokiranim građanima vratiti popularnost?

- U politici je sve moguće, ali teško je zamisliti nekog zeca iz šešira koji bi premijer u izbornoj godini mogao izvući kako bi preokrenuo raširenu percepciju svoje Vlade kao izuzetno neuspješne. To ove mjere koje spominjete jednostavno nisu. Još jednom, slamku spasa bi im jedino mogao dati HDZ ako ne uspije ili ne bude htio zauzdati braniteljske prosvjede. Ipak, radi se o malo vjerojatnom scenariju prema kojem bi na idućim izborima Milanovićev SDP porazio HDZ-ovu koaliciju. S druge strane, to ne znači da je HDZ-ova pobjeda apsolutno sigurna. Na sceni se pojavljuje niz igrača koji bi mogli poremetiti balans snaga. Uspije li se u ovih godinu dana konsolidirati antikorupcijski i nadstranački blok koji bi vodili uspješni, neovisni kandidati iz lokalnih sredina - HDZ-ova pobjeda bit će manje vjerojatna. Odnosno - bit će “neurednija” jer će vjerojatno rezultirati teškim koalicijskim pregovorima.

Koliko se po vama Hrvatska promijenila u posljednjih 10-ak godina i je li ta promjena bila nabolje ili nagore?

- Naravno da se promijenila nagore i to primarno jer na političkoj sceni nema snage koja bi ponudila nadu u bilo što pozitivno. Prije deset godina smo otpočeli pregovore o ulasku u EU, a kleptomanija Sanaderove vlasti se još nije bila razmahala. Danas smo u tko zna kojoj godini gospodarske krize, sve glavne stranke su se pokazale duboko nesposobnima, a od članstva u EU ostali su samo računi. Iznimno depresivno. Što je najgore - ne nazire se kraj krizi vođenja. Ljudi koji isplivavaju na vodeće pozicije u najvećoj oporbenoj stranci ne nude nadu u bolje sutra. A o ekipi koja se profilira u pokretima poput Živog zida da i ne govorimo. Njihova platforma je očaj - i to očaj koji je upravo proporcionalan očaju njihovih birača.

Koliki je problem to što je Hrvatska političko i svjetonazorski duboko podijeljena, a to su potvrdili i predsjednički izbori?

- Nisam od onih koji se groze podjela kao takvih. Problem je, međutim, koje to podjele dominiraju našim političkim prostorom. Zamislimo Hrvatsku koja je, primjerice, zaokupljena temama reformi školstva, zdravstva, javne uprave ili sustava lokalne samouprave, i koja je na tim temama duboko podijeljena. Čini vam se nemogućim? Onda vam je vjerojatno jasno zašto nas politički akteri - i lijevi i desni - dijele na drugim temama. Jer o reformama ili znaju vrlo malo ili ih jednostavno ne žele.

Je li vas iznenadila presuda Međunarodnog suda u Haagu? Tko je pobjednik: Hrvatska ili Srbija?

- Nije, jer svatko tko prati razvoj međunarodnog prava kada je u pitanju genocid u posljednjih desetak godina mogao je jasno naslutiti kako je restriktivna definicija genocida postala norma. Dokazati genocidnu namjeru u kontekstu zatvorenih beogradskih arhiva bilo je zapravo nemoguće. Pobjednika u ovom slučaju nema. No to ne znači da je, kako su to proglasili članovi pravnog tima Srbije, rezultat neodlučen. Rezultat je odlučen i jasan: obje strane su hametice poražene pred međunarodnim pravom. Nogometnim rječnikom, to vam je kao da je Hrvatska poražena 7-1, a Srbija 7-0. Pa se sada mi kao tješimo što smo postigli počasni pogodak. Nepojmljivo mi je kako ikome u Srbiji nakon ovih presuda može smješak “ne silaziti s usana” kao ministru vanjskih poslova Srbije. Pa velikosrpski je projekt dobio još jednu sudsku potvrdu. No što je jednako važno, za obje je strane presuđeno da su vojne jedinice pod njihovom kontrolom počinile niz zločina koji se mogu shvatiti kao actus reus genocida. Zato bi svima bilo bolje da se pokriju ušima i rade na tome da se takve stvari više nikada ne ponove.

Za FT ste izjavili da će kohabitacija Vlade i predsjednice generirati svađe, a ne rješenja?

- Rješenja ove Vlade imali smo prilike vidjeti u posljednje tri godine i malo je vjerojatno da će se u posljednjoj godini mandata ići u bilo kakve inovativne reforme. S druge strane, nova predsjednica je i sama svjesna ustavnih limita svoje pozicije. Uostalom, njena stranka HDZ je i protiv nekih od tih reformi. Dakle, u svojoj prvoj godini mandata, predsjednica će najvjerojatnije preuzeti ulogu vodećeg kritičara i zagovornika promjene vlasti. Pošto i sami znamo kako premijer Milanović reagira na kritike, svađalački ton nam je zagarantiran.