VELIKI INTERVJU

Polančec: Mesić tražio da banka deblokira račun Badela

Bivši potpredsjednik Vlade optužuje predsjednika Mesića da je upleten u aferu s dodjelom kredita SMS-u te u deblokadu Badelova računa
 Sandra Šimunović/Cropix

Bivši potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i bivši ministar gospodarstva Damir Polančec ovih dana uzvraća udarce. Ne štedi predsjednika Mesića, koji je, kaže, izravno intervenirao za kredite SMS-u kod Podravke, koji štiti predsjednika Uprave Badela Antu Perkovića i koji je intervenirao puno puta za puno različitih tvrtki. Nakon svojih istupa na televiziji, Polančec se požalio prijateljima da dobiva prijetnje te da su u igri jako opasni ljudi.

Tko su ti opasni ljudi za koje tvrdite da stoje iza napada na vas i vašeg odlaska iz vlade?

- Podignuto je mnogo anonimnih kaznenih prijava, ne samo protiv mene nego protiv više članova Vlade, ali i predsjednika uprava javnih poduzeća. Na osnovu onoga što sam imao prilike pročitati u anonimnim kaznenim prijavama, čini mi se da su ih pisali ljudi koji zloupotrebljavaju svoj položaj.

Što piše u tim prijavama? Koga optužuju?

- Kao što sam rekao, imao sam prilike vidjeti anonimne kaznene prijave koje su podignute protiv mene, ali ne i one koje su podignute protiv ostalih. Za njih samo znam da postoje.

Paralelno s pisanjem anonimnih kaznenih prijava koje se dostavljaju tijelima represivnog sustava, pojedini elementi tih prijava dospijevaju i u medije. Poznato je da je u posljednje vrijeme na stolove pojedinih urednika dolazilo puno materijala iz nepoznatih izvora, koji se naslanjaju na te anonimne kaznene prijave. Nakon toga policija, DORH i USKOK moraju reagirati po službenoj dužnosti.

Premda nitko iz policijskih krugova to neće potvrditi, svjesni su da su u kratkom vremenskom periodu zasuti brojnim anonimnim prijavama koje su sve redom usmjerene protiv članova političkih stranaka koje su sada u poziciji. To je i u njihovim redovima javna tajna.

Tko su autori tih prijava? Kome je to u interesu?

- To će, siguran sam, vrijeme pokazati, a svoje ću indicije zadržati za sebe.

Smatrate li da je cilj razbijanje koalicije?

- Imam takav dojam. Zbog toga sam ja postao jedna od najvećih meta. Dobro je poznato da sam u dobrim odnosima s predsjednikom HSS-a Friščićem, skrbnik sam koalicijskog sporazuma, a činjenica je, iako sam član predsjedništva HDZ-a, ne dolazim iz kraja u kojem HDZ ima snažnu bazu. Vjerojatno je netko procijenio da bi snažni udar na mene i moj odlazak iz Vlade mogao dovesti do raspada koalicije.

Zašto bi baš vaš odlazak izazvao raspad koalicije?

- Nadam da se da nitko neće dobiti dojam kako preuveličavam, ali imam pravo i na takvo mišljenje.

Je li vam igru smjestio ministar Šuker, kako se priča?

- Ponavljam: čini mi se da se ovdje radi o zloporabi dijela represivnog aparata i smišljenom provođenju aktivnosti.

Optužujete predsjednika Mesića da je umiješan u aferu Podravka. Kakva je njegova uloga?

- To što sam progovorio o njegovoj ulozi u davanju Podravkina kredita SMS-u, nije pitanje osobne netrpeljivosti ili moje osvete. Ne može se postavljati pitanje političke odgovornosti bilo kojeg člana Vlade, a da se za isti, za sličan ili za još izrazitiji primjer ne postavlja pitanje političke odgovornosti predsjednika države, glavnog državnog odvjetnika ili neke druge osobe eksponirane u politici.

Od početka mandata su uvijek frcale neke iskrice između predsjednika Mesića i vas. Zašto?

- U neformalnoj atmosferi nas dvojica imamo izuzetno dobru komunikaciju. Dapače, meni su vicevi predsjednika Mesića doista duhoviti. No, on se često obrušavao na gospodarsku politiku i stanje u gospodarstvu, a ja sam kao ministar gospodarstva i član predsjedništva HDZ-a imao zadatak da mu odgovorim.

Tako se stvarao dojam o našem sukobu iako na osobnoj razini tog sukoba nikad nije bilo.

Jeste li odgovorni za aferu Podravka i kako ste u nju umiješani?

- Zbog čega postoji moja politička odgovornost za taj slučaj? Je li to zato što sam prije četiri i pol godine otišao iz te tvrtke, zato što je to tvrtka iz mog kraja, zato što su članovi uprave koji su danas u pritvoru moji prijatelji ili zato što sam, kad su me upoznali s problemom, nastojao pomoći u sanaciji potencijalne štete? Ako je to moja politička odgovornost, ja sam je prihvatio. Dao sam ostavku i otišao iz vlade. Vjerojatno ću, kao Borislav Škegro ili Nenad Porges 2000. godine, završiti na Zavodu za zapošljavanje.

Znači li to da nećete aktivirati svoj saborski mandat?

- Ne namjeravam biti član Sabora. Odlaskom iz vlade imam pravo 6 mjeseci na punu plaću i sljedećih 6 mjeseci na 50 posto plaće. Tu naknadu neću koristiti, ali moram vidjeti kako riješiti pitanje mirovinskog staža i zdravstvenog osiguranja, jer se prvi put u životu nalazim u ovakvoj situaciji.

Zašto nećete iskoristiti svoje pravo na dužnosničku plaću?

- Iz osobnih razloga i principa.

Jeste li uvrijeđeni?

- Ne, nisam uvrijeđen niti odlazak iz politike doživljavam kao korak unazad. Dapače, osjećam se rasterećeno iako se još uvijek svake noći budim s razišljanjima o tekućim problemima koje netko drugi sada mora rješavati.

Biste li se vratili u Podravku?

- Odlaskom iz Podravke 2005. potpisao sam sporazum koji mi je davao pravo na povratak do 31. prosinca 2007. i omogućio korištenje nekih stečenih prava, kao što su pravo na opcijske dionice, a u slučaju da se do 31. prosinca 2007. ne vratim u Podravku, imam pravo na otpremninu. Koliko mi je poznato, jedini sam član Podravkina menadžmenta koji nije koristio prava na opcijske dionice za sve godine svog mandata i nije mi palo na pamet iskoristiti pravo na otpremninu.

Kolika vam je bila plaća u Podravki? Nekima su vaši motivi za odlazak u vladu nejasni jer, kažu, tko bi normalan otišao s plaće od 45.000 kuna na plaću od 15.000 kuna.

- Plaća u Podravki bila mi je 36.000 kuna, a prva plaća potpredsjednika hrvatske vlade bila je 17.000 kuna. Mnoge stvari u životu ne rade se zbog novca. Prilika da budeš član hrvatske vlade je pitanje odgovornosti i časti. Niti jedan član vlade nije tamo zbog novca, jer posao koji rade toliko je stresan i izložen kritikama javnosti da je svaka plaća koju za taj posao prime premala.

Zašto niste iskoristili pravo na otpremninu?

- Podravka mi je puno dala samom činjenicom da sam bio dio njenog menadžerskog tima i da sam četiri i pol godine bio član njezine uprave. To mi je dovoljno.

Je li lojalnost i plan da s menadžerima steknete 75 posto tvrtke, kako objavljuju mediji?

- Teorija udruživanja i kupovanja tih dionica za svoj džep od strane 66 menadžera meni može zvučati samo kao glupost.

Kad u ovoj zemlji okupiš oko istog stola šestero ljudi, šest sati kasnije barem 60 posto Hrvatske zna o čemu su razgovarali. Nema šanse da dogovor 66 ljudi ostane tajna, kako se sada piše.

Dobro, kad je počela ta akcija zaštite Podravke od neprijateljskog preuzimanja?

- U trenutku kad su Franck i PBZ odlučili prodavati svoje dionice, norveška tvrtka Rieber & Son već je imala na skrbničkim računima desetak posto dionica Podravke, imala je angažiranog brokera kao i PR savjetnika za cijeli proces.

Kako u cijelu priču ulazi Fima?

- Nakon što su Franck i PBZ odlučili prodati svoje dionice, Darko Marinac je angažirao Fimu.

O načinu financiranja i stjecanja tih dionica doznao sam znatno kasnije, nakon što je transakcija provedena, a sve detalje ne znam niti danas.

Znate li za što su optuženi vaši bivši kolege iz Uprave Podravke, koji su sada u pritvoru?

- Ne znam što piše u kaznenoj prijavi, kao što ne znam niti sve elemente transakcije.

Što znate o toj transakciji? Najspornije je što je kupnja dionica financirana Podravkinim novcem, preko računa splitskog SMS-a.

- Nakon cijele akcije sam doznao da su ušli u proces zaštite od neprijateljskog preuzimanja, naknadno sam doznao za angažman Fime, a transferi novca mi još nisu jasni.

Jeste li tražili objašnjenje od kolega iz Podravke?

- Jesam, i rekli su mi da su se branili od neprijateljskog preuzimanja i da je sve što su napravili dobro za kompaniju.

Tim ste odgovorom bili zadovoljni?

- Što manje znam, to bolje. Htio sam se što više distancirati, jer mi Podravka u ove četiri godine nije donijela puno dobroga. Što se god lošega dogodilo u Podravki, išlo je na moj račun.

USKOK je navodno pribavio dokaze da ste vi bili politički pokrovitelj cijele operacije u Podravki. Jeste li razgovarali s istražiteljima?

- Ključna riječ u vašem pitanju je “navodno”. Članak objavljen jučer u vašem listu za mene je poruka i upozorenje, da ne upotrijebim težu riječ, koje mi se šalje. Adresa s koje je upozorenje poslano također mi je vrlo jasna.

Spekulira se da ste mađarskome MOL-u, kao protuuslugu za kredit koji je mađarska OTP banka dala Fimi, dali velika upravljačka prava u Ini, a ugovor sada skrivate. Kako to komentirate?

- Dioničarski ugovor s MOL-om se morao mijenjati jer je hrvatska vlada pala u vlasničkoj strukturi ispod 50 posto i jer je prošlo pet godina tijekom kojih je vlada imala svojevrsno pravo veta na MOL-ovo raspolaganje Ininim dionicama. Želio bih da se objavi taj ugovor jer bi time sve teorije urote pale u vodu.

Otvorili ste i aferu Badel tvrdnjom da treba preispitati tko je skinuo blokadu njegovog računa i na čiju intervenciju. Kako je tu umiješan predsjednik Mesić?

- Badel je bio u blokadi prije održavanja skupštine, pa je odblokiran na nekoliko dana čime je omogućeno da Badel za svoj trezor otkupi dio svojih dionica iz portfelja Kapitalnog fonda.

Time je zapravo gospodin Perković došao u situaciju da na skupštini ima većinu.

Ako su moje informacije točne, naknadno je Badel blokirala jedna banka, a blokadu je skinula na intervenciju visokih političkih krugova.

Koji je Mesićev interes da traži skidanje blokade i da pogoduje Badelu?

- Kad me zvao, rekao je da se bojao da će Slovenci preuzeti Badel. Rekao sam mu da slovenski KD Invest već odavno nije u vlasničkoj strukturi Badela i da ga to ne zanima.

Imate li informacije da je Badel financirao Mesićevu kampanju?

- Nemam takve informacije.

Peperncorn je bio prvi plan za preuzimanje Podravke

Afera počinje 2006. godine, kad Franck i PBZ kreću u prodaju svog paketa dionica, pa se Fima uključuje u njihovu kupnju. Jeste li tada znali za planove menadžmenta da kupi te dionice Podravkinim novcem?

- Da bismo razjasnili priču, moramo se vratiti u 1996. godinu. Podravka je tada angažirala konzultantsku tvrtku Arthur D. Little, koja je definirala razvojnu strategiju Podravke: izdvoji i prodaj Belupo, prodaj sve što nije core business, a zatim za ostatak, koji bi se sastojao od vegete, juha i dječje hrane nađi internacionalnog strateškog partnera. Prihvaćanje te strategije povezano je s ulaskom EBRD-a u vlasničku strukturu kroz dokapitalizaciju, čime je EBRD stekla 10,5 posto. Provođenje strategije započelo je odvajanjem, a onda i prodajom poduzeća Poljoservis, Podravsko gospodarstvo, Segestice, Panonske pivovare, Koprivničke tiskare...

Kakve to veze ima s aferom?

- Tadašnji predsjednik Uprave Ante Babić prepoznao je pogubnost te strategije i 1999. podnio je ostavku. Imenovana je nova uprava na čelu s Darkom Marincem, u kojoj sam i ja postao član. Na našoj prvoj radionici o strategiji, koja se održavala u dvorcu Bežanec, trebalo je donijeti odluku o prodaji mesne industrije Danica, koja je u to vrijeme stvarala gubitke, za smiješnu cijenu.

Znači, nastavilo se sa strategijom rasprodaje dijelova Podravke?

- Dioničari koji su u to vrijeme imali 56 posto vlasništva potpisali su memorandum o razumijevanju. Angažirana je investicijska banka JP Morgan da izradi info memorandum o Podravki, a zajedno s jednom članicom Nadzornog odbora i predsjednikom Uprave Marincem dobila je mandat da traži strateškog partnera za Podravku. Projekt se zvao Peperncorn, a Upravi se nisu prikazivale prave namjere.

Najednom se, kao strateški partner s kojim bi Podravka trebala imati najviše sinergija, pojavila norveška tvrtka Rieber&Son. Bilo je to 2002. ili 2003. Za mene je to bilo neprihvatljivo jer su oni u to vrijeme imali 3 glavne divizije poslovanja - proizvodnju ribe u Norveškoj, potom ulaganja u prehrambenu industriju u Poljskoj, gdje su kupili dvije tvrtke, te proizvodnju asfalta. Nisam vidio previše sinergije takvog strateškog partnera i Podravke, niti mi je takav proces pronalaženja strateškog partnera bio prihvatljiv.

Kako je prošlo to vaše protivljenje? Jeste dobili još koga na svoju stranu?

- Većina menadžera mislila je isto što i ja, ali je malo bilo onih koji su bili spremni glasno govoriti. No, kasnije se sa mnom složio čak i Darko Marinac.

Kakav je bio njihov plan preuzimanja Podravke?

- Dionica Podravke tada je vrijedila oko 130 kuna. Procijenili su da bi se njihova ulaganja mogla brzo i obilato isplatiti ako prodaju Belupo, a kasnije i Podravkin core business. U novinama se pojavio članak ugovora s tvrtkom Nestle u kojem me se optužuje za tobožnju namjeru prodaje biznisa Vegete. No u tom članku je zapravo “poison pill” jer se navodi da, ukoliko Podravka odluči prodati biznis u sastavu kojeg će biti brand Vegeta ili ukoliko to namjeravaju učiniti dioničari, o tome treba obavjestiti i Nestle i dati mu mogućnost da i on da ponudu. Dakle, tim člankom ugovora želio sam zaštititi Podravku od netransparentnog preuzimanja.

Prodajem dio od svojih 14 tisuća dionica Podravke

Koliko imate opcijskih dionica Podravke?

- Imam nešto više od 14.000 dionica. Ovih dana ću dio prodati, a jednom ću reći zašto ću koristiti taj novac.

Tvrdili ste da ih imate 3750.

- Nisam naveo one koje su na skrbničkom računu i priznajem, pogriješio sam. Kad sam 2000. došao u Upravu Podravke, potpisao sam ugovor kakav mi je Nadzorni odbor ponudio i potpisao bih bilo što, jer je za svakog Podravca pitanje časti biti član Podravkine uprave. Te 2000. godine NO su sačinjavali ljudi tadašnje koalicijske vlade, na čelu sa SDP-om. Po tom menadžerskom ugovoru svaki član uprave imao je pravo kupiti određeni broj dionica za svaku godinu članstva u upravi, s odmakom od dvije godine. Dakle, za članstvo u Upravi 2000. godine član uprave je 2003. imao pravo kupiti određeni broj Podravkinih dionica iz trezora, po prosječnoj cijeni iz 2000. godine.

Tako se stimuliralo menadžment da radi na rastu dionice. Još 2002. i 2003. godine su neki od danas najglasnijih protivnika ugovora s opcijskim dionicama bili članovi Nadzornog odbora, i da su htjeli, tada su te menadžerske ugovore mogli bez ikakvih problema promijeniti.

Je li točno da ste na opcijskim dionicama zaradili 10 milijuna kuna?

- Razliku u cijeni dionica mogao sam zadržati u novcu, kupovati skupe aute ili nekakve vrijedne nekretnine, a ja sam u Zagrebu kupio, dijelom i prodajom dionica, stan od 41 kvadrata. Ostalo sam zadržao u Podravkinim dionicama jer vjerujem u potencijal kompanije i lojalan sam joj. Njihova vrijednost ni približno nije tolika.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 04:13