INTERVJU ZA JUTARNJI

PEĐA GRBIN 'U ovom je trenutku pet do dvanaest za SDP. Upitno je samo postojanje SDP-a na terenu'

 Dragan Matić / CROPIX

O tome smjenjuju li SDP-ovci svojega predsjednika Davora Bernardića, tko bi ga eventualno mogao naslijediti na čelu stranke, zašto SDP-u pada rejting, je li predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović preuzela ulogu oporbe i što će biti nakon referendumskih inicijativa, razgovarali smo s članom Predsjedništva SDP-a, Peđom Grbinom.

Smjenjujete li Davora Bernardića?

- Moj je odnos prema Davoru Bernardiću poznat. Tome nemam što dodati.

Razgovara li se o novom kandidatu? Mediji su puni takvih informacija.

- To je činjenica i to nije dobro za stranku.

Novinari ne izmišljaju da SDP traži zamjenu za Davora Bernardića.

- Niti sam to rekao. Mnogo članova stranke, iza kojih stoje ozbiljni izborni rezultati u njihovim sredinama, ukazalo je na problem predsjednikova rada. Ne možemo zabijati glavu u pijesak i praviti se da to ne postoji.

Govori se da ste Vi i Siniša Hajdaš Dončić glavni kandidati za predsjednika SDP-a, ako bi Bernardić odstupio. Jeste li razgovarali o tome?

- Kandidatura se ističe u kandidacijskom postupku, a on nije otvoren. Kad bude otvoren, onda ćemo o tome razgovarati.

Biste li podržali Hajdaša Dončića?

- Kako sam rekao, kandidacijski postupak nije otvoren. SDP ima predsjednika. Više sam puta iznosio dvojbe o tome kako radi i govorio što bi trebalo popraviti. Međutim, predsjednik stranke dobio je potporu. Dok ima tu potporu, nepotrebno je isticanje kandidatura.

U četvrtak je u Saboru bio sastanak nekih članova Predsjedništva, a došla je i gradonačelnica Siska. Prema informacijama iz stranke, govorilo se o pismu Glavnom odboru koji bi potpisao široki krug SDP-ovaca s izbornim legitimitetom i tražio pokretanje opoziva predsjednika. Hoće li se te najave ostvariti?

- Zadnjih pola godine gotovo svakoga dana razgovaram sa stranačkim kolegicama i kolegama o stanju u stranci. Jednom je to sa Sinišom, drugi put s Arsenom, Sabinom, Frankom, Rankom, Biljanom ili nekim trećim.

Zaključak je svih tih sastanaka da stanje nije dobro i da ga treba popraviti. Ne vidim zbog čega bih to trebao skrivati, a još manje mislim da bih se zbog toga trebao opravdavati, a hoće li se pozivi na ostavku, poput onoga koji su uputili kolege Jakšić ili Obersnel pretočiti u formalni dokument koji će biti upućen Glavnom odboru ne znam, ali se ne bih iznenadio da se to dogodi.

U rujnu prošle godine tražili ste da se na izvještajnoj konvenciji pokrene pitanje kako Bernardić vodi SDP i da se glasa o (ne)povjerenju. Zašto je tada propala vaša inicijativa?

- Zato što su Predsjedništvo, a nakon toga i Glavni odbor, zaključili da za time nema potrebe.

Što se bitno promijenilo do sada, s obzirom na to da svi govore samo o tome tko bi mogao zamijeniti Bernardića na čelu SDP-a?

- Promijenilo se to što je rejting stranke s 23 posto u listopadu prošle godine došao na 18 posto. Umjesto da postavljamo pitanje zašto se to događa, počeli smo dovoditi u pitanje kvalitetu rada agencija za istraživanje javnoga mijenja.

Koliko je sada drugačija situacija u SDP-u u odnosu na vrijeme kada ste tražili da se na stranačkoj konvenciji opozove Bernardića?

- Situacija je drugačija jer kamo god odem, nailazim na defetizam, na članove stranke koji mi objašnjavaju zašto iz nje odlaze i birače koji govore zbog čega više nikada neće glasati za SDP. I članovi i birači traže ozbiljne promjene. Hoće li to biti promjene u radu ili kadrovske promjene, nije im bitno.

Ovako kako sada funkcioniramo, ne ispunjavamo svoju ustavnu zadaću, a to je biti oporba nekvalitetnoj vlasti koja ne može artikulirati probleme građana i ne čini ništa osim što se predsjednik Vlade i predsjednica Republike na dnevnoj bazi svađaju i prepucavaju. Hrvatska pati, a SDP kakav je sada nije uvjerljiv kada artikulira probleme građana, što otvara rast onim opcijama čiji bi dolazak na vlast značio katastrofu za Hrvatsku. Govorim o Mostu, Živom zidu i populistima čija politika ugrožava zdravlje građana, odnos prema nacionalnim manjinama, ekonomiji itd.

Aktivno ste se uključili u izbore za vodstva županijskih organizacija SDP-a, no izborni rezultati pokazuju da Bernardić ipak ima podršku na terenu?

- Ovi su unutarstranački izbori jedan od pokazatelja problema koje SDP ima i kojima ćemo se u vremenu pred nama morati ozbiljno pozabaviti. To je problem odlaska ljudi. Dio je članova i formalno napustio stranku, a dio su članovi samo na papiru. U Zagrebu je na izbore izašlo manje od trećine upisanih članova. Pitanje je koliko na takav način možemo ozbiljno djelovati kao stranka i koliki je naš kredibilitet. Time se moramo ozbiljno pozabaviti. U ovom je trenutku pet do dvanaest za SDP i upitno je samo postojanje SDP-a na terenu, a ne tko uživa podršku.

Gotovo da nema županijske organizacije SDP-a u kojoj ne pljušte optužbe za manipulaciju izborima, za krađe, a ima čak i kaznenih prijava. Zašto se Predsjedništvo ne pozabavi time?

- To je točno, ali vas moram ispraviti. Predsjedništvo se djelomično time pozabavilo, pa je obustavljen izborni proces u dvije županijske organizacije, u Požeškoj i Vukovarsko-srijemskoj. To nije dovoljno i zato postavljam pitanje modela za provođenje unutarstranačkih izbora. Model koji smo inaugurirali za županijske izbore prije samo mjesec i pol uvelike je otvorio mogućnost manipulacije članarinama, bazama podataka itd. To je loše, stvara lošu sliku stranke u javnosti. U Predsjedništvu sam na to upozoravao, tražim da se to riješi i na tome ću i dalje ustrajavati.

Ako se međusobno varate i potkradate na unutarstranačkim izborima, kakvi biste bili na vlasti?

- Vrlo ste dobro postaviti to pitanje i bojim se da na njega ne mogu smisleno odgovoriti. Slika koju smo poslali ovakvim ponašanjem onih koji se ne mogu pomiriti s porazom, ali i onih koji su manipulacijom došli do pobjede na izborima grozna je. Vraćam se na to da se SDP mora zbrojiti i napraviti ozbiljne promijene. Ovako ne valja.

Vaš kolega iz Predsjedništva Franko Vidović rekao je da mu je dosta, mučno mu je od svega i najavio je povlačenje. Kako to komentirate?

- Ono što je Franko govorio ne razlikuje se bitno od onoga što ja sada pričam. Razlika je u tome što sam možda uporniji ili tvrdoglaviji, i nemam namjeru odustati sve dok mislim da svojim radom mogu pomoći da se situacija u stranci popravi.

Nakon niza SDP-ovaca, i to onih koji spadaju u red izbornih pobjednika, od Vojka Obersnela, Kristine Ikić Baniček, Mišela Jakšića… govore da SDP ne ide u dobrom smjeru i kritiziraju predsjednika. Davor Bernardić je u intervjuu N1 televiziji kazao da je spreman biti premijer i najavio da će SDP treći put preuzeti vlast. Jeste li svi vi u istoj stranci?

- Biti predsjednik SDP-a po definiciji znači biti i kandidat za premijera. Međutim, dug je put od kandidata do predsjednika Vlade. On je popločen kvalitetnim politikama, kvalitetnim kadrovskim rješenjima, kvalitetnim radom, jasnim artikuliranjem problema hrvatskih građana i, što je bitnije, davanjem kvalitetnih rješenja na te probleme.

Bi li SDP riješio svoje probleme da smjeni predsjednika stranke?

- To je jedan od mogućih načina rješavanja. Međutim, sama takva promjena, ako neće dovesti do kvalitativnih pomaka u radu, ne bi značila ništa. “Sjaši Kurta da uzjaše Murta” ne donosi ništa dobro. Ovdje se ne radi o nečijim osobnim ambicijama, i to je razlog zbog kojega izvan kandidacijskoga postupka odbijam govoriti o potencijalnim kandidatima, nego o tome da kao najveća oporbena stranka imamo veliku odgovornost. Na nama je ukazivati na sve ono što Vlada radi krivo i istovremeno nuditi svoja konkretna rješenja.

Ako bismo ono što smo napravili oko lex LNG-a, pa makar i ne uspjeli spriječiti donošenje takvoga zakona, proširili i na druge aktivnosti u Saboru i izvan njega, onda bi to bio put kojim SDP treba ići. Tada bi bilo svejedno je li na čelu SDP-a Davor Bernardić ili netko treći. Pokazali bismo da smo stranka koja može raditi svoj posao i opravdati povjerenje koje smo dobili kada su nas birači birali.

Ima li SDP potencijal za promjene? Sami govorite o velikoj apatiji i nezainteresiranosti članstva?

- Nepopravljivi sam optimist. Dok postoji i najmanja šansa da se nešto promijeni, smatram da nemam pravo odustati. U SDP-u ima puno sjajnih ljudi. Vidim Kristinu Ikić Baniček koja u Sisku, gradu s najtežim ekonomskim problemima, ipak uspijeva taj grad gurati naprijed, uspijeva građanima Siska osigurati dobro funkcioniranje tijela javne vlasti. Vidim Vojka Obersnela koji godinama sjajno vodi Rijeku, Vilija Bassanesea u Umagu. Ti ljudi svjedoče da u SDP-u ima pozitivne političke energije da se nastavi kvalitetno djelovati.

Koliko je Zoran Milanović odgovoran za ovakvo stanje u SDP-u?

- Zoran Milanović nekoliko je puta na slično pitanje odgovorio da je onaj tko je na čelu stranke najodgovorniji za njezino funkcioniranje. To je odgovor i na ovo vaše pitanje.

Je li Milanović pogriješio što se pasivizirao u SDP-u?

- S jedne strane ne. Ono što je Zoran Milanović napravio put je kojim idu stabilne i kvalitetne zapadnoeuropske demokracije koje nam trebaju biti uzor. Vodio je stranku, vodio je državu, a nakon što su mu birači rekli da ga više ne žele na toj funkciji, poslušao ih je. Maknuo se i rekao da je vrijeme da idemo dalje. Volio bih da ima više takvih političara u Hrvatskoj. S druge strane, žao mi je zbog njegova odlaska jer političku energiju kakvu je on imao malo tko ima.

Milanović je već prilikom izbora, a onda nizom odlučnih državničkih poteza za vrijeme svojega premijerskoga mandata u bitnome promijenio hrvatsku političku scenu. Naravno da je u tome bilo grešaka. Ali neki su potezi koje je odlučno povukao, kada je, primjerice, riješio krizu sa švicarskim francima, smjernica prema kojoj bi se trebala ponašati svaka hrvatska vlada. Ako usporedite njegove poteze iz te 2015. godine s ovim kako se danas ponaša Andrej Plenković i kako bježi od svakoga problema, onda vidite razliku između državnika, ozbiljnoga političara i politikanta.

Zašto onda SDP Milanovića ne želi čak ni za svojega predsjedničkoga kandidata?

- Nisam to doživio na takav način.

Svi utjecajniji SDP-ovci, od Zlatka Komadine, preko Davorka Vidovića, Rajka Ostojića i drugih govore da Milanović ne treba biti vaš predsjednički kandidat.

- Najprije bi Milanović trebao jasno reći želi li se kandidirati za predsjednika države i želi li biti kandidat SDP-a. Takvu namjeru izrazio je jedino Tonino Picula. Kada bismo uzeli već samo njih dvojicu, već to govori koliko SDP ima bolje kandidate za tu funkciju od svih drugih političkih stranaka. Vjerujem da bi i jedan i drugi, da se malo bezobrazno izrazim, lijevom nogom bolje obnašali dužnost predsjednika države nego što to danas radi Kolinda Grabar-Kitarović.

Čini se da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u ovom času jedina prava oporba u zemlji?

- Kolinda Grabar Kitarović nije oporba. Ona je još u kampanji najavljivala da će se baviti stvarima koje nemaju nikakve veze s funkcijom za koju se kandidirala. To čini i danas. Ona je kontinuirano u kampanji jer očajnički želi dobiti još jedan mandat. Pritom je uopće nije briga kako se njezino djelovanje reflektira na ukupno stanje u Hrvatskoj. Umjesto da pomaže Hrvatskoj da krene naprijed, da pokuša surađivati s onima koji su od građana dobili povjerenje da vode izvršnu vlast, muti vodu i podmeće nogu. Kolinda Grabar-Kitarović pokazala se potpuno nedostojnom funkcije koju obnaša. To ću ponavljati sve dok bude predsjednica jer građanima na to treba ukazivati.

Dobila je mandat za stvari koje su u opisu njezinoga radnoga mjesta, a što je činila? Najavljivala je preseljenje ureda, pa to nije napravila. Kad nije bila zadovoljna što je šef SOA-e radio svoj posao, krenula je u njegovu smjenu. Kad je vidjela da joj popularnost pada, zaključila je da će najviše poena dobiti ako napadne vladu, pa ju stalno napada. To nije odgovorno ponašanje i nije dostojno ponašanje osobe koja obnaša funkciju predsjednice Republike Hrvatske. Ona nije nikakva oporba, nego osoba koja radi samo u vlastitom interesu i cilju samopromocije.

Ne izgleda li da je, između snažnih političkih aktivnosti usmjerenih na smanjenje ljudskih prava, populističkih stranaka, kampanje predsjednice države i oporbe zaokupljene samom sobom, najprihvatljiviji premijer Andrej Plenković koji artikulira umjerene stavove?

- S vremena na vrijeme kada govori, čini to umjereno, ponekad prihvatljivo. Međutim, meni je draže cijeniti ljude po njihovom djelovanju, nego riječima. A premijer je svojim djelovanjem pokazao da ne namjerava poduzeti ništa protiv desnice koja buja. Pogledajte primjer referenduma. SDP je ponudio rješenje kako urediti referendumsko odlučivanje u Hrvatskoj tako da se ne ugrožava dosegnuti standard zaštite ljudskih prava i prava manjina. Govorimo o prijedlogu za promjenu Ustava koji smo uputili prije nekoliko mjeseci i dobili široku podršku saborskih zastupnika, pa i iz redova većine.

Taj bi prijedlog omogućio temama koje ne ugrožavaju ljudska prava šire odlučivanje jer bi se smanjio broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma praktično na pola. HDZ to ne želi ni razmatrati samo zato što se radi o prijedlogu SDP-a. Premijer Plenković pokušat će ovu inicijativu srušiti tako što će pri prebrojavanju glasova tražiti dlaku u jajetu, a pravi problem, pravi izvor zbog kojeg smo kao društvo suočeni s ovakvim inicijativama neće ni dotaknuti.

Hoće li se svaki potpis referendumske inicijative provjeravati?

- Imamo razvijenu metodologiju provjere vjerodostojnosti potpisa. U zadnje vrijeme, kako je broj potpisa bio daleko veći od potrebnih, provjera se radila metodom uzorka po kojoj se statističkom vjerojatnošću moglo reći je li ukupan broj potpisa dovoljan. Nisam siguran da se s potpisima koje je predala inicijativa Narod odlučuje, a osobito s potpisima Istine o Istanbulskoj možemo pouzdati u metodu uzorka. Vlada će morati ozbiljno prionuti poslu i provjeriti svaki potpis.

Prema informacijama iz Ustavnoga suda, teško bi prošli referendumi za opoziv Istanbulske konvencije i smanjenje prava zastupnika nacionalnih manjina. No, moglo bi proći uvođenje triju preferencijalnih glasova, dopisno i elektronsko glasanje, smanjenje broja zastupnika. Kako bi nakon toga izgledao parlament?

- Bio bih sretniji da su suci Ustavnoga suda umjesto anonimnoga istupanja u medijima intervenirali kao što su to učinili 2013. s mišljenjem, izvješćem i slično i tako skratili muku koju svi imamo s procesom provjere potpisa i obraćanju Ustavnom sudu. Inicijativa Narod odlučuje predlaže smanjenje broja zastupnika nacionalnih manjina, smanjenje broja zastupnika koje na općim listama biraju svi građani Hrvatske koji u njoj žive. Jedina grupa zastupnika čije smanjenje ne predlažu zastupnici su dijaspore.

Time dolazimo do toga da će se položaj onih koji ne žive u Hrvatskoj nauštrb onih koji ovdje žive, rade i plaćaju porez povećati. Već je to ozbiljan problem ove inicijative. Drugi je problem što ova inicijativa vodi prema daljnjoj estradizaciji politike. Ovakvo preferencijalno glasanje, bez ograničenja i ograda, dovelo bi do toga da se političari ne trude nuditi dobre programe, nego napraviti što veći cirkus samo kako bi došli u prve minute dnevnika i na naslovnice novina te privukli pažnju. To hrvatskoj politici ne treba. Ona je i ovako preveliki cirkus.

No, da je bilo više volje kod moje stranke, a pogotovo kod HDZ-a, mogli smo 2015. godine kada smo uveli preferencijalni glas do kraja urediti izborni sustav, primjerice da građani biraju zastupnike koji bi imenom i prezimenom predstavljali svoje općine i gradove, ali nismo. Ovo je samo posljedica.

Približava se nagodba u Agrokoru. Je li se Plenković time izvukao?

- Nije. Želio bih da se nagodba sklopi i da to bude što prije. Ali to nije kraj procesa. Slijedi vidjeti kako će Agrokor funkcionirati u tržišnim uvjetima. Zadnjih godinu i tri mjeseca nije morao podmirivati stare obaveze. Hoće li funkcionirati bez novoga strateškoga partnera, bez rasprodaje dijelova koncerna, tek ćemo vidjeti. No, pred nama je niz sudskih postupaka koji će biti povezani uz sklapanje nagodbe. Vjerovnici će vjerojatno osporavati nagodbu, a to će se rješavati i na europskim sudovima, vjerojatno i međunarodnim arbitražama. Od lex Agrokora najviše će profitirati odvjetnici.

Tko će odgovarati za eventualne odštete?

- Za odštete zbog nezakonitoga postupanja u postupku izvanredne uprave odgovarat će Republika Hrvatska. To znači da će se odštete isplaćivati iz proračuna, iz novca koji građani uplaćuju kroz porez.

Državno odvjetništvo nije našlo ništa sporno u aferi Hotmail. Jeste li to očekivali?

- Razočaran sam načinom na koji je Državno odvjetništvo postupilo u ovom slučaju. Iako bi brzina u većini situacija bila nešto pohvalno, čini mi se da je ovdje bila povezana s paušalnošću. Ovo ponovo aktualizira potrebu nadzora nad odbacivanjem kaznenih prijava. Broj odbačenih kaznenih prijava raste i trebala bi nad time postojati kontrola.

Imate li kakva očekivanja od Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa pred kojim je također predmet premijera Plenkovića, bivše ministrice Dalić, a vezano uz aferu Hotmail?

- Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pod nevjerojatnim je pritiskom HDZ-a. Promijenjena je krvna slika toga tijela, a nakon toga im se pokušao oduzeti alat za odlučivanje. Premda smo bili skeptični prema novoj predsjednici povjerenstva, u prvoj spornoj situaciji, a to je bilo oko izmjene Zakona o sprječavanju sukoba interesa, povjerenstvo je odlično reagiralo i u tome ima našu potporu.

Međutim, povjerenstvo se mora dokazati radom. Ne radom na zamjenicima načelnika općina s tisuću stanovnika koji nisu ispravno popunili izvješće o imovnom stanju, nego na ljudima kao što su Milan Bandić, Martina Dalić, Kolinda Grabar-Kitarović i onima koji imaju stvarni politički utjecaj i u čijem ponašanju većina građana prepoznaje ono što u demokraciji nije dopušteno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:45