Orsat Miljenić: 'Čude me napadi sudaca jer smo sve promjene dogovorili'

Ministar pravosuđa Orsat Miljenić uspio je svojim zakonima o sudstvu ujediniti vlast i opoziciju. Tri zakona - Zakon o parničnom postupku, Zakon o sudovima i Zakon o Državnom sudbenom vijeću - dobila su podršku svih klubova i svih zastupnika koji su se o njima očitovali. Otvorenim ostaje pitanje koliko je takva konsenzualna potpora rezultat dobrih i pogođenih zakona, a koliko posljedica lošeg stanja u pravosuđu.

U Saboru je vaš paket zakona o pravosuđu dobio podršku svih stranaka, i pozicije i opozicije. Takva je sloga rijetka pojava...

- Izuzetno mi je drago da su svi klubovi zastupnika podržali predložena zakonska rješenja. Uz neke sitnije, tehničke, korektne primjedbe, od kojih ćemo dio i prihvatiti. Podršku Sabora vidim kao izraz opće suglasnosti da su promjene u sudstvu potrebne i nužne, odnosno kao priznanje da su ponuđena rješenja dobra. Rijetka jednodušna podrška zakonodavne vlasti ohrabrila je Ministarstvo da nastavi istim smjerom.

Nije pobuna, ali...

Ali u sudačkim je redovima došlo do svojevrsne pobune. Kritičari su se obrušili na tri stvari: prvo, uvođenje obaveze da predsjednik Vrhovnog suda svake godine Hrvatskom saboru podnese izveštaj, drugo, promjene u tretmanu sudačkog imuniteta i treće, dostupnost imovinskih kartica sudaca.

- Bilo je glasova protiv, ali ne mogu govoriti o pobuni. Javno je iznošenje stavova korisno i ne bih ga nazvao pobunom. Žao mi je što su iz cijelog seta zakona istrgnute tri teme za koje držim da minimalno utječu na život građana, a mislio sam da ni za suce nemaju posebnu važnost.

Predsjednik Vrhovnog suda, gospodin Branko Hrvatin, odlučno se usprotivio obavezi da ubuduće u Saboru podnosi izvješće, proglašavajući to narušavanjem trodiobe vlasti, odnosno nekom vrstom podčinjavanja sudačke vlasti politici.

- Na uvođenju obaveze da predsjednik Vrhovnog suda jednom godišnje podnosi izvještaj Saboru inzistirali su svi klubovi zastupnika, pozicije, kao i opozicije, a ne Ministarstvo pravosuđa. Takvo rješenje sudačkoj vlasti može donijeti samo dobro. Vidim ga kao svojevrsni kanal komunikacije. Sudbena vlast dobit će priliku da javno, u parlamentu, govori o problemima. Može ukazivati na krive poteze ili propuste izvršne i zakonodavne vlasti. Može prozvati Sabor ili Vladu, odnosno nadležno ministarstvo. Pozicija ministra pravosuđa - bez obzira na to tko je obnašao - tako postaje teža, a ne lakša. Ustav propisuje suradnju i uzajamno kontroliranje sve tri vrste vlasti. Ne određuje da su među nama kineski zidovi. Ovim rješenjem svi postaju odgovorniji.

Čemu imovinske kartice

Uostalom, gdje raspravljati o stanju u pravosuđu ako ne u Saboru?

- U Saboru treba raspravljati o svemu. Naravno, ne ulazeći u sudske predmete, jer u tom aspektu sudska vlast mora biti potpuno neovisna. U konačnici, sve tri vlasti financiraju porezni obveznici.

Udruga hrvatskih sudaca tvrdi da ih reduciranjem tog mehanizma zaštite izlažete raznim opasnostima? Traže imunitet identičan onome saborskih zastupnika?

- Predložena rješenja su dogovorena i raspravljena s vrhom sudbene vlasti i zato me iznenađuju posljednji napadi i poruka kakva se njima šalje. Ministarstvo pravosuđa išlo je, u predloženom rješenju, stepenicu više od ustavne norme i predvidjelo zaštitu sudaca od privatnih tužbi. Takva rješenja, međutim, predmet su kritike Europske komisije već neko vrijeme, no Ministarstvo će, svejedno, nastojati objasniti zašto smatra da je takvo rješenje u ovom trenutku potrebno.

Zato su suci mogli da bez ikakvih posljedica stare predmete pospreme u ladicu, pa neka stoje …

- To suci u pravilu nisu radili, ali dozvoljavam da su pojedinci eksploatirali tu pravnu prazninu i zato smo i predložili ovakvu promjenu.

Čini se da su sucima ipak najspornije promjene u režimu njihovih imovinskih kartica. Tvrde da je omogućavanje uvida u njihovu imovinu neodgovorno prema dignitetu i sigurnosti sudaca.

- Suci i danas imaju imovinske kartice koje su javne. Njihove će imovinske kartice i ubuduće, kao i dosad, biti pohranjene u Državnom sudbenom vijeću. Sva je novost samo u tome da uvodimo rok od osam dana u kojem se zainteresiranima mora omogućiti uvid u njihov sadržaj. Ali, DSV će osigurati odgovarajuće postupanje i način na koji će se podaci učiniti dostupnima. Nismo ih stavili na internet, gdje se inače nalaze imovinske kartice dužnosnika, što znači da su zaštićenije.

Istaknuti sudac Ivan Turudić u intervjuu se rezolutno izjasnio protiv tih promjena. Može li se reći da sudstvo gorljivo brani očuvanje statusa quo?

- Uvijek mi je drago čuti drugo mišljenje. Intervju suca Turudića nemam namjeru komentirati. Samo mi je žao da on u našim dosadašnjim razgovorima te primjedbe nikada nije spomenuo.

Čega su suci boje

Čega se suci boje? Dosad su bili dosta nedodirljivi?

- Suci moraju biti nedodirljivi samo kad sude! Žao mi je što promjenu zakona nisu iskoristili kako bi otvorili raspravu o stvarnim problemima u sudstvu.

Na primjer?

- Najveći su problem dugotrajni postupci. Problematična je i materijalna situacija na sudovima. Zatim neke organizacijske stvari. Ali umjesto tih važnih tema, pojedinci inzistiraju samo na segmentima koji se odnose na sudački status.

Što novi zakoni donose, a može zanimati građane?

- Prvo, drugačije postupanje sa starim predmetima. Vjerujem da ćemo novim rješenjima zaista moći osigurati suđenje u razumnom roku, što je naš primarni interes i za što će ubuduće biti odgovorni predsjednici sudova. Zatim, uvodimo cijeli niz promjena kod stegovnih mjera. Osobno mi je potpuno nerazumljivo i apsurdno da izostanak postupanja po starim predmetima dosad nije bio razlog za stegovni postupak protiv suca. Ubuduće će biti.

Zato su suci mogli bez ikakvih posljedica komplicirane stare predmete pospremiti u ladicu…

- Suci to u pravilu nisu radili, ali dopuštam da su pojedinci eksploatirali dosadašnju pravnu prazninu. No, bilo bi krivo zaključivati da ja kao ministar loše mislim o sucima. Znam koliko je to težak i odgovoran posao.

Problem kadroviranja

Ali kao ministar morate voditi računa i o tome da je velik dio javnosti nezadovoljan stanjem u sudstvu.

- Znam to i vodim računa o mišljenju javnosti. Želio bih da i sudbena vlast prepozna da su predstojeće promjene šansa za barem djelomično vraćanje povjerenja u sudstvo. Jer tim promjenama generalno pojačavamo vertikalu odgovornosti - izvješćivanjem, širom mogućnošću inspekcijskih poslova, promjenama u stegovnim mjerama - ali nikako, ni jednom od izmjena zakona ne zadiremo u prerogative sudbene vlasti. Uzimamo sebi samo jedno novo pravo - o čemu se također nije puno govorilo - a to je pravo da prilikom izbora predsjednika sudova ministar pravosuđa daje neobvezujuće mišljenje. DSV i dalje bira suce potpuno samostalno, ali logično je da se ministar konzultira o kandidatima i njihovim programima jer je dužnost predsjednika suda upravne naravi.

Godinama je politika na pravosuđe utjecala i po njemu kadrovirala na nestransparentan način…

- Politika ne smije utjecati na pravosuđe. Ministarstvo pravosuđa ovim zakonskim promjenama sudbenoj vlasti ne oduzima samostalnost u kadrovskim pitanjima.

Jeste li promjene zakona čekirali u Bruxellesu?

- Naravno i drago mi je da nismo imali većih razilaženja. Europska komisija kao najveći problem hrvatskog pravosuđa prepoznaje veliki broj predmeta koji dugo traju, što pogađa široki krug zainteresiranih stranaka, od građana do privrede. To i sami smatramo prioritetom.

Ministar Slavko Linić uspio je isposlovati neka zakonska rješenja s argumentom da sudstvo ne funkcionira, pa su neki pravosudni postupci prebačeni u domenu upravnih struktura, što znači da o njima odlučuju državni službenici?

- Nikada ne bih rekao da sudstvo ne funkcionira. Dapače. Sudstvo funkcionira, što, naravno, ne znači da ne bi moglo bolje i brže. Ali sudski mehanizam po prirodi nije brz. Možda je Hrvatska sada u situaciji da neke stvari mora napraviti po ubrzanom postupku, hitno, što se kroz sudski sustav ne može provesti ni osigurati.

Što sa sramoćenjem

Za kraj pitanje koje se jako tiče novinara. Riječ je o početku primjene novog kaznenog djela sramoćenja, što bi - takve su prognoze - moglo imati velike i neugodne posljedice po medijske slobode. Planirate li možda u tom pogledu mijenjati zakon?

- Vidjet ćemo. Kvalifikacija sramoćenja uvedena je za mandata prošle Vlade, 2011. Mi smo Kazneni zakon mijenjali samo u nekim detaljima: droga za osobne potrebe postaje prekršaj, obijesna vožnja kazneno djelo, iz prekršajnog u kazneno područje prebačeno je i organiziranje nedopuštenih igara na sreću. Ništa drugo u tom zakonu nismo dirali. Zašto? Zato što zakon tek sada stupa na snagu i još ne znamo što će se njegovom primjenom zapravo događati u praksi. Bilo bi neodgovorno mijenjati zakon dok ne vidimo kako funkcionira u životu.