Umjetnica, keramičarka i ekonomistica Vesna Matić na društvenim mrežama opisala je svoje iskustvo požara u Nemiri kod Omiša, ali je primijetila i nekoliko vrlo zanimljivih detalja o tome što je u cijelom spašavanju nedostajalo, što se moglo prventivno, te opisala bizarne situacije i ponašanja nekih ljudi. Njezinu objavu prenosimo u skraćenom obliku.
"Otišla sam iz Omiša, a sve mi miriše na dim, ne znam umišljam li, koža, kosa, zrak, ljudi oko mene… Hvala svim članovima obitelji, susjedima i prijateljima koji su pomagali gasiti požar i pomagali bližnjem svome. Uspjeli smo sačuvati kuću. Imamo pokoju ogrebotinu, opekotinu, progorenu kosu, modrice, ali smo dobro. Djecu smo evakuirali brodom, a goste poslali dalje...", piše na početku.
Kaže da im ovo nije bio prvi požar, ali je bio drugačiji.
"Više se činio na tren kao neko mitsko biće, a manje prirodna katastrofa… Širio se toliko brzo da nikakve službe, barem kod nas, nisu dale signal za evakuaciju. A požar ne mogu gasiti samo vatrogasci. U ovakvim situacijama potrebna je organizacija cijelog sustava, ali i ljudi koji znaju kako postupati – civilna zaštita. Odluke su se donosile u trenu i iza njih si morao stati: ideš ili ostaješ, ideš autom i cestom ili nosiš djecu pješice do plaže, nosiš samo dokumente ili još nešto… Stariji su mahom ostali u kućama gasiti, dok su djecu poslali dalje. U našem redu od pet kuća, u četiri kuće ostalo je po nekoliko ljudi i svi su pomagali jedni drugima", piše dalje.
I onda opisuje neke situacije u kojima je nedostajala civilna zaštita.
"Isto tako, tridesetak automobila ostavljeno je nasred ceste u naselju, gdje vatra tada, a ni kasnije, nije ni došla. Automobili su bili zaključani i ostavljeni tako da ni vatrogasci ni hitna pomoć nisu mogli proći. Što je teško pomaknuti se u stranu s autom? Ako već zbog panike moraš ostaviti automobil, ostavi barem ključeve unutra da ga netko može pomaknuti. Takvo ponašanje ne može se opravdati samo strahom i panikom. To je krajnje neodgovorno i trebale bi postojati ozbiljne zakonske posljedice", navodi jedan od primjera.
Vjeruje da bi civilna služba zaštite od požara u svakom naselju puno pomogla – ako ništa drugo, oko prometa i organizacije.
"Stariji, iskusniji ljudi koji znaju kako postupati mogli bi u kriznoj situaciji usmjeravati ljude: auti u stranu, ostavi prolaz vatrogascima, ostavi ključeve ako automobil mora ostati…"
I navodi još nešto što moramo početi ozbiljno shvaćati: dvorišta, a posebno dvorišta nedovršenih kuća, moraju se čistiti. Grane, suho raslinje, borove iglice i smeće koje se mjesecima ili godinama ne uklanja prvo su gorjeli i dodatno hranili vatru.
"U ovakvim uvjetima to više nije samo stvar neurednog dvorišta ili osobne odluke. To može ugroziti cijelo susjedstvo. Potrebne su stroge opomene i kazne za one koji ne održavaju svoje okućnice i ne uklanjaju grane, suho raslinje i smeće", piše Matić.
I komunalne službe, kako kaže, moraju biti više na raspolaganju građanima. Kad je riječ o komunalnoj Peovici i njihovu odvozu smeća, u sezoni bi trebalo razmisliti o češćem odvozu, možda i svakodnevnom, kao što je nekada bilo, barem od 15. lipnja do 1. rujna, a ne čekati da se otpad gomila. "Kod nas se, između ostalog, prvo zapalilo upravo oko kante za smeće. Kanta se rastalila i spojila s betonskom podlogom u dva kvadrata nečega neodvojivog", dodaje.
I onda navodi jednu sasvim slučajnu, ali, kako kaže, danas jezivu podudarnost.
"Na dan požara, ujutro 13. kolovoza, govorila sam tati kako se ispod Elektre, uz našu kuću i cestu, nije očistila borova iglica. Nije je očistila ni Elektra ni cestovna služba, koja bi pojas uz cestu trebala održavati čistim. Vjetar je na to mjesto nanio još puno smeća. Rekla sam: „Ajmo to sami počistiti.“ Nismo stigli. A onda je upravo taj materijal postao gorivo za širenje požara od gore prema svim kućama dolje u naselju. Pet sati smo to polijevali. Sve institucije, pravne osobe i javna poduzeća koja imaju obvezu održavati svoje površine moraju tu odgovornost shvatiti ozbiljno. Ako postoje propisane udaljenosti i obveze čišćenja oko objekata, vodova i prometnica, one se moraju provoditi prije požara, a ne tek nakon njega", piše Matić.
Pa postavlja pitanje: jesu li djeca u školama dobila upute što učiniti u slučaju požara?
"Za potres smo imali dril. A za požar? Djeca bi trebala, a onda i odrasli, znati osnovne stvari: kako se zaštititi od dima, zašto mokri ručnik može pomoći, zašto treba zavezati kosu, obući čvrste zatvorene cipele i duge hlače te da dim i pepeo mogu biti izuzetno opasni, zašto je poželjno na sebi imati traperice, a ne kratke hlaće… I mi odrasli moramo biti pripremljeni. Vode može nestati. Treba imati nekoliko kanti, a možda i pumpu kojom se u kriznoj situaciji može povući voda iz bazena ili mora. Mora postojati mapa hidranta!!! Vatrogasci su vozili i pitali nas ima li koji hidrant i voda jer ostali su bez vode. Treba znati gdje su hidranti koji funkcioniraju, gdje su najbliži izlazi i kojim putem se može evakuirati", piše Matić.
Smatra i da podmetanje požara treba izjednačiti s terorizmom.
"I jedan ‘genijalac‘, sa ST oznakom u bijeloj Hondi (imam fotografiju vozila), kretao se cestom od Žrnovnice prema Srinjinama iznad Omiša oko 1:50 ujutro, kada je požar u Omišu bio na vrhuncu, te je bacio opušak kroz prozor. I to na mjestu gdje je prije tri godine bio katastrofalan požar, sama suha šikara okolo. Uslikao ga je moj muž nakon bacanja opuška, kad se vozio iz Šibenika da nam pomogne u Omišu. Imam broj registarske oznake i javila sam policiji, a policija pita imam li sliku trenutka bacanja opuška – pa nemam! Pitam mogu li barem obaviti razgovor s tom osobom i dati upozorenje? Zapisali su registraciju, naša imena nisu tražili, sliku nisu tražili, iako imamo živog svjedoka. Bio je to ako ništa drugo nemar" čudi se Matić.
I na kraju zahvaljuje:"Hvala svim ljudima koji su ostali, pomagali, gasili, nosili vodu i brinuli za druge. Ne ponovilo se"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....