Nakon što je vijest o napadu u zagrebačkoj osnovnoj školi odjeknula Hrvatskom, Centar za sigurniji internet u suradnji s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu, objavio je na svojoj web stranici i Instagram profilu niz savjeta kako o takvim temama razgovarati s djecom i pružiti im potrebnu podršku.
Nakon kriznih događaja opasnih po život, ljudi imaju traumatske stresne reakcije, poput osjećaja nesigurnosti, bespomoćnosti, straha, ljutnje i zabrinutosti, uz različite tjelesne reakcije. One mogu uključivati glavobolje, vrtoglavicu, probleme sa spavanjem i koncentracijom.
Kod većine ljudi takve reakcije bez većih posljedica prolaze s vremenom i uz podršku iz najbliže okoline. Kod ostalih takvi događaji mogu ostaviti dulje, pa čak i trajne posljedice, kao što su stalna tjeskoba, depresivnost ili osjećaj nesigurnosti. Sve reakcije su posebno naglašene kad su pogođena i djeca.
Savjet koji se univerzalno može primijeniti u radu s njima, navodi Centar, s ciljem da im se olakša situacija u kojoj se nalaze je spremnost na razgovor o teškim temama i da ne dozvoljavamo da informacije koje ih zanimaju dobiju samo iz medija ili s društvenih mreža.
Objavili su sljedeće smjernice za razgovor:
1. Priprema koja uključuje odabir pravog vremena i mjesta uz ranije osmišljen plan. Pronađite mirno mjesto bez ometanja gdje se dijete osjeća sigurno. Razgovor možete započeti tijekom zajedničkih aktivnosti poput šetnje ili vožnje autom. Zabilježite unaprijed ključne poruke koje želite prenijeti, kako biste bili jasni i smireni tijekom razgovora.
Treba imati na umu da djeca razne informacije čuju od svojih vršnjaka ili iz medija i moguće je da će postaviti pitanje bez da ste to očekivali.
2. Tijekom razgovora potrebno je aktivno slušati i pokazati empatiju. Važno je da dijete osjeti da ga razumijete i podržavate. Možete koristiti rečenice poput:“Drago mi je što si mi ovo ispričao. Važno je da o ovome razgovaramo kako bismo svi zajedno pronašli rješenje” ili “Možda ne želiš ispričati sve detalje sada, ali znaj da sam tu za tebe kad god odlučiš razgovarati.”
3. Postavljajte otvorena pitanja, cilj je potaknuti dijete da podijeli svoje osjećaje i razmišljanja. Primjeri pitanja su: “Kako se osjećaš nakon što se si čuo informacije o tome što se dogodilo?”, “Jesi li primijetio kako su se drugi osjećali?”, “Što misliš, što možemo učiniti kako bismo spriječili da se ovako nešto ponovi?”
4. Razgovarajte o odgovornosti i privatnosti, objasnite važnost poštivanja privatnosti svih uključenih i zašto je dijeljenje videozapisa ili fotografija nasilja neprihvatljivo. Primjer rečenice za razgovor je: “Dijeljenje takvih snimaka može dodatno povrijediti žrtve i potaknuti daljnje nasilje. Kako bismo zaštitili druge, važno je da takve materijale ne dijelimo.”
5. Educirajte o alternativama nasilju i razgovarajte o tome kako rješavati sukobe na miran i konstruktivan način. Potaknite djecu da razmisle o sljedećem: “Što bismo mogli reći ili učiniti kada vidimo da netko zlostavlja drugoga?” ili “Kako bismo mogli podržati osobu koja je bila žrtva?”
6. Razjasnite posljedice nasilja i objasnite kako može utjecati na sve uključene: “Nasilje može uzrokovati da se ljudi osjećaju tužno, uplašeno ili usamljeno. Također, može imati ozbiljne posljedice i za onoga tko nasilje čini.”
Zatim slijedi zaključak razgovora, u kojem je potrebno ponuditi podršku, pokazati da ste tu za dijete i da može računati na vašu pomoć: “Ako se osjećaš tužno, ljutito ili zbunjeno, uvijek možeš doći k meni” ili “Zajedno možemo pronaći najbolji način da ovo riješimo.”
Također, ako dijete pokazuje znakove uznemirenosti duže vrijeme, iz Centra ističu da je potrebno potražiti stručnu pomoć. Duži period je oko šest do osam tjedana. Predlažu i da se iskoristi prilika za edukaciju o odgovornom online ponašanju, što uključuje upozorenje da se ne dijele osjetljivi materijali poput snimaka nasilja ili privatnih informacija, već da se potakne djecu da razmišljaju o osjećajima drugih i kako njihove akcije utječu na zajednicu.
Na kraju smjernica navode kako je potrebno posvetiti se aktivnostima koje nas opuštaju i donose osjećaj ugode. Nekoj djeci može pomoći spavanje uz upaljeno svjetlo, češće druženje s prijateljima ili zajedničko igranje društvenih igara s obitelji. Odrasli trebaju biti svjesni da okretanje alkoholu ili psihoaktivnim tvarima nije rješenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....