Obitelji Glavaševih žrtava: Njegova isprika? To je tako gadljivo!

OSIJEK - Obitelji žrtava osječkih ratnih zločina, kojima se odbjegli, pravomoćno osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš u obraćanju videovezom iz Drinovaca u Bosni i Hercegovini, u nedjelju pokušao ispričati i uvjeriti ih kako on nije kriv za njihovu smrt, s gnušanjem su odbacili tu njegovu izjavu.

Sućut i negiranje krivnje

Glavaš je, podsjetimo, obraćajući se izaslanicima Glavnog odbora HDSSB-a koji su sjednicu održavali u Zagrebu, iz Drinovaca poručio obiteljima ubijenih Čedomira Vučkovića, Branka Lovrića, dr. Milutina Kutlića i Alije Šabanovića da on nije kriv za smrt tih osoba. "Nisam odgovoran za smrt članova vaših obitelji koje nisam niti poznavao i nisam imao niti jedan jedini razlog da bilo kome od njih nanesem nikakvo zlo", izjavio je Glavaš.

"Sve to što je rekao Glavaš doživljavam s velikim gađenjem. Izražavao mi je sućut, hineći sažaljenje i kada sam svjedočila na Županijskom sudu u Zagrebu, premda je prije toga imao gotovo 20 godina vremena da to učini, ako je stvarno osjećao ikakvo sažaljenje", kaže dr. Erika Kutlić, čiji je suprug, onkolog u Kliničkoj bolnici Osijek, ruku i usta oblijepljenih ambalažnom trakom, po Glavaševu naređenju, nakon mučenja u Dubrovačkoj ulici u Osijeku, odveden na obalu Drave i 7. prosinca 1991. likvidiran metkom u potiljak.

Ciči i zveči

"No, u tih gotovo 20 godina Glavaš se nije sjetio ni jednom me nazvati i izraziti žaljenje. Ali on je kao zmija: kad ga uhvatite ciči, čim ga pustite zveči. Ni on, ni itko od njegovih svih godina otkako je moj suprug ubijen nije pitao kako mi je i kako ću dva moja sina izvesti na put. To sam uspjela bez njega i njegovih i zato samo želim da me zauvijek ostavi na miru", kaže dr. Erika Kutlić.

Načinom Glavaševe isprike ogorčena je i Marija Lovrić, čiji je suprug Branko, jedan od direktora osječkog PTT-a, također po Glavaševu naređenju, što je sud nedvojbeno utvrdio, odveden s kućnog praga 26. studenoga 1991. Mučen je u Dubrovačkoj ulici, vezan ambalažnom trakom i ubijen na obali Dave, no njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

"Što mi znači Glavaševa isprika? Apsolutno ništa", kaže Marija Lovrić. "Nikakvu njegovu ispriku ne mogu prihvatiti. Kad sam svjedočila na sudu i ispričala što se dogodilo mom suprugu i kad ga je sudac upitao ima li što reći ili me pitati, šutio je kao i ostali optuženici. Tada mu nije palo na pamet izraziti žaljenje zbog smrti mog supruga."

"Krvavo sam se borila, bez ičije pomoći i bez prilike da u Osijeku dobijem ikakav posao, da svoja dva sina izvedem na životni put. Glavaš se nije zanimao kako nam je, a bilo je situacija kad navečer nisam znala što ću djeci ujutro dati za doručak. Moj mlađi sin prije pet godina diplomirao je pravo, ali čim u Osijeku čuju prezime Lovrić i povežu ga sa sudbinom mog ubijenog supruga, za njega nema posla. Ne, hvala, Glavaševa mi isprika ne treba", ogorčeno će Marija Lovrić.

Potpuna amnezija

Obitelj Čedomira Vučkovića, koja će u utorak, 31. kolovoza obilježiti 19. godišnjicu njegove užasne smrti, kada je na jeziv način, prisiljen piti sumpornu kiselinu iz akumulatora, preminuo ispred garaža Glavaševa Sekretarijata za narodnu obranu, nije uopće željela komentirati Glavaševe izraze žaljenja. "Bez komentara smo", bilo je sve što su rekli. Sve dok u srpnju 2005. nije počela istraga o osječkim ratnim zločinima koju je vodio Vladimir Faber, Glavaš je tvrdio da u Osijeku nije bilo nikakvih ratnih zločina. One koji su o tome govorili ili pisali nazivao je psihičkim bolesnicima.

Kasnije, kad su dokazi o ubojstvima osječkih civila postali bjelodani, tvrdio je pak kako u vrijeme kad su se događali o tom ništa nije znao i da je prve informacije o zločinima saznao iz medija.