U tekstu u listu Berliner Zeitung autor Boban Dukić najprije njemačkim čitateljima opisuje scenu s koncerta održanog 13. studenoga u Frankfurtu: svjetla u dvorani se pale, na pozornici stoji Marko Perković Thompson. I onda: „Oko 5.000 fanova čeka na jedan uzvik, koji poznaju tri desetljeća. Hrvatski pjevač viče „Za dom". Dvorana odgovara „spremni". Tako počinje „Bojna Čavoglave", pjesma s kojom je postao poznat početkom 1990-ih godina.", javlja Deutsche Welle.
Nakon konstatacije da je kod „Za dom spremni" riječ o službenom ustaškom pozdravu, autor svojim čitateljima pojašnjava da je to hrvatska verzija Hitlerovog pozdrava „Sieg Heil".
U tekstu se podsjeća i na Thompsonov koncert na Hipodromu u Zagrebu: „Kada je Thompson počeo „Bojnu Čavoglave", uzviknuo je „Za dom" i pola milijuna mu je odgovorilo. U publici su mnogi nosili crne majice koje podsjećaju na ustaške uniforme. Na brojnim zastavama šahovnica je počinjala prvim bijelim poljem, kao na grbu Pavelićeve države."
U tekstu se nadalje pojašnjava tko su bili ustaše i ističe da je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević odbio omogućiti Thompsonu drugi koncert u Areni Zagreb, nakon što je na prvom koncertu, održanom krajem prosinca prošle godine, s pozornice uzviknuo „Za dom". I da je od tada Općim uvjetima poslovanja gradske Arene propisano da neće biti dopušteno održavanje koncerata na kojima izvođač koristi ustaški pozdrav.
„U Austriji su ustaški simboli u javnosti zakonski zabranjeni od 2019. godine. Švicarska je odbila održavanje Thompsonovih koncerata 2006. u Luzernu i 2016. u Schlierenu. U Njemačkoj nisu izričito kažnjivi ni pozdrav niti ustaški simboli. Time je za Thompsona u Frankfurtu lakše nego u glavnom gradu njegove vlastite zemlje."
Istim se pitanjem u svom tekstu, objavljenom u listu Die Welt pod naslovom „‘Za dom – spremni!‘ – On pjeva za Boga i Hrvatsku", bavi i novinar Mladen Gladić.
U tekstu se najprije podsjeća na Thompsonov koncert u Stuttgartu, održan 7. studenoga, i na brojne kritičare koji su tražili njegovu zabranu. No unatoč kritikama, ističe autor, grad Stuttgart, vlasnik dvorane, je na pitanje javnog servisa SWR odgovorio kako ne postoji „velika vjerojatnost" da će biti kršenja propisa ili kaznenih djela na koncertu.
„Kaznenih djela 7. studenoga vjerojatno nije bilo. Slogan „Za dom - spremni", koji je prema izvještajima medija viđen na zastavama i šalovima u publici, nije zabranjen ni u Njemačkoj niti u Hrvatskoj", piše Die Welt.
Autor nadalje piše: „Pritom valja imati na umu da pjevača ne treba smatrati odgovornim za pljesak koji mu upućuju oni s pogrešne strane. Stoga bi trebalo postaviti pitanje u kojoj se mjeri Perković slaže s obožavateljima koji na njegove koncerte dolaze s ustaškim obilježjima te što on i organizator koncerta poduzimaju kako bi spriječili takve obožavatelje da uopće uđu na koncert."
U tekstu se objašnjava da se na početku pjesme „Bojna Čavoglave" čuje uzvik „Za dom spremni" koji su „osmislili hrvatski fašisti, a koji je sada, tijekom „Hrvatskoga domovinskog rata" za neovisnost, doživio svojevrsnu renesansu u borbi protiv Jugoslavenske narodne armije i srpskih separatista u Hrvatskoj".
I navodi se primjer iz Ukrajine: „Da se u zemljama koje se osjećaju vojno ugroženima poseže za tradicijama i autoritetima koji, pomnijim promatranjem, ne pružaju nikakvo uporište za pozitivno pozivanje na njih, mogli smo nedavno vidjeti na primjeru kulta Bandere među brojnim Ukrajincima."
Autor podsjeća da je 2020. godine Vrhovni prekršajni sud Republike Hrvatske, s petnaest glasova za i četiri protiv, potvrdio da poklič „Za dom – spremni“ ne predstavlja ugrožavanje javnog reda i mira. I komentira: „Bilo je to više od 25 godina nakon izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji i predstavljalo je ili dokaz da je uspjela reinterpretacija fašističkog slogana u formulu otpora, koja je postala dijelom utemeljiteljskog mita nove, neovisne Hrvatske, ili pak dokaz da je Perković danas doista važna figura u Hrvatskoj. A možda i jedno i drugo."
U dobrom dijelu teksta pokušava se objasniti fenomen Thompson koji je, kako piše Die Welt, „i međudržavno političko pitanje na području bivše Jugoslavije". „Na hrvatske kritike zbog toga što je srpski ratni zločinac Ratko Mladić, odgovoran za genocid u Srebrenici, u susjednoj zemlji dobio svojevrsni državni pogreb, jedan je srbijanski političar uzvratio tvrdnjom da hrvatski kritičar ima nekritičan odnos prema Thompsonu."
Nešto dalje autor podsjeća da na internetu postoje snimke „na kojima netko, čiji glas izrazito podsjeća na Perkovićev hrapavi glas, izvodi pjesmu koja veliča koncentracijski logor Jasenovac („Jasenovac i Gradiška Stara“)". I prenosi da je Thompson već tvrdio da je riječ o krivotvorini.
Kao jedan aspekt Thompsonove popularnosti autor izdvaja njegovo povezivanje nacionalizma i kršćanstva. I ističe da se već u „Bojni Čavoglave" iz 1991. zaziva sveti Ilija, a podsjeća i na Thompsonovu pjesmu „Maranatha", za koju je tekst napisao umirovljeni biskup Ante Ivas. Maranatha je biblijski izraz koji se najčešće prevodi kao “dođi, Gospodine” ili “Gospodin je došao”.
„Da, u Hrvatskoj je Thompson važna figura. Kao i kod Hrvata u inozemstvu, u takozvanoj dijaspori, gdje katoličanstvo i snažna nacionalna svijest često idu ruku pod ruku", piše Die Welt, javlja Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....