TUŽNA PRIČA O ISELJAVANJU

'NISU ZNALI BI LI PLAKALI ILI MAHALI, DUŽU SNIMKU BOLJE DA NE POKAŽEM' Ogorčeni otac snimio djecu kako ispraćaju majku koja odlazi na rad u inozemstvo

 
 FACEBOOK

Srećko Kavka iz Slavonskog Broda svojom objavom na Facebooku donosi još jednu tužnu priču o iseljavanju iz Hrvatske. Uputio je otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću, ali i potresan video koji prikazuje njegovu djecu koja na autobusnom kolodvoru ispraćaju svoju majku koja odlazi na put dalek 450 km kako bi im osigurala egzistenciju.

Na Facebooku je dobio niz komentara podrške, poput 'Budite snažni i hrabri', 'izdrži prijatelju', 'kao da je njega (premijera) briga za vas i nas, 'rasplaka me čovik iako sam i sama u tom košu'. Njegov je podijeljen više od 270, a dobio je više od 400 lajkova.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

“Otvoreno pismo G.Plenkoviću (pismo koje vjerojatno nikad neće do njega doći, ali do nekoga hoće), malo prošireno zbog dole navedenog kratkog videa…

Razlog javljanja je osobnog karaktera jednog branitelja ali ne branitelja s lažnim stažom ili stažom od jednog dana već branitelja koji je bio pripadnik 3.GBR od 1991 – 2004 i to neprekidno, a prije toga jednu godinu u pričuvnom sastavu policije RH. Filmić traje neki 20 sekundi, ali 20 sekundi zbog kojih ovo pišem je u tom što je za nas vrlo stresan, a za mene i vrlo mučan. U autobusu koji odlazi nalazi se jedna žena, moja supruga i majka troje djece, dvoje manjih su poslije škole došli na ispraćaj, a starija je u školi. Ona, njihova mama, prvi put u životu odlazi od njih na sezonski rad. Udaljenost 450 km od kuće, vrijeme ugovora od 1-5 mjeseci, slobodan jedan dan u tjednu. Ugovor nije sporan i zato ga je prihvatila. Ali djeca znaju, ako izdrži 5 mjeseci onda je toliko neće ni vidjeti. Kad sam snimao malo sam ih pogledao i vidio taj njihov očaj, ne znaju što bi ili plakali ili mahali… Ne znam što je gore taj dan kad smo došli kući ili dan poslije. Prvi put u njihovom životu idu spavati, a da im mama nije tu. Sutradan ujutro prvi put u životu ustajanje i spremanje u školu, a opet mama nije tu. Malo djeluju izgubljeno, šutljivo, dezorijentirano, a vjerojatno sam i ja tako izgledao. Ovakve stvari proživljavaju mnoge obitelji i to je razlog što mlađi odlaze iz ove države, znajući da jedino ako hoće naći posao, a ostati zajedno kao obitelj, moraju otići i napustiti svoj dom i sve one koje poznaju i to zauvijek. Znam i to da Vi i svi oko Vas to baš i ne razumiju i nije Vam baš ni do toga stalo, mirno spavate i sve olako shvaćate i stvarate atmosferu “lako ćemo ili dobro da nije i gore” itd.

Vama sigurno nije gore, jer za izglasanih vaših 15 plaćenih slobodnih dana + 5 vaših radnih + neradni vikendi, ona i svi slični moraju raditi 150 radnih dana. I još nešto da Vam kažem, u srijedu na četvrtak bila je najhladnija noć i svi oni koji su taj dan došli prespavali su u sobama u kojim nema grijanja. Sutradan poslije posla kad su se vratili u svoje sobe, jel znate kako su se grijali, nemate pojma… Napune plastične boce vrućom vodom i onda stave noge na njih i tako se malo ugriju. G. Predsjedniče, e sad vi recite “lako ćemo”….

Sad nije bitno na koje poslove ide supruga, ali nije mi jasno da netko tko ima stručnu spremu veću od polovine naših sabornika i nekih ministara ne može naći posao u rangu svoje stručne spreme, a ne može niti u nekom nižem rangu. Ima jedno 100 odbijenica, plus one što samo jave SMS-om ili uopće ne jave. Upoznati smo tko sve dobije i kako neke poslove. Jedne zapošljava SDP, druge HDZ, a treće u dogovoru SDP i HDZ zajedno pod parolom “Ja tebi ti meni”…. Ako nisi podoban ima vani posla koliko hoćeš. To je njihova parola. Pogledajte g. Plenkoviću kako se djeca opraštaju, ostatak snimka bolje da ne pokažem… Želja mi je da takvih prizora u Hrvatskoj bude sve manje, a Vama? (mislim na kompletnu vladu i sabor RH)'

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 07:31