Nikica Valentić: Promjene moraju biti brže i čvršće

ZAGREB - Kada je 1. srpnja prošle godine “inaugurirana” na mjesto premijerke, Jadranki Kosor malo je tko predviđao da će politički preživjeti do jeseni. Danas, godinu dana kasnije, unatoč tome što rasprave o njenoj kompetentnosti da vodi državu nikada nisu utihnule, više nitko ne može reći da premijerku ne shvaća ozbiljno, a niz njenih poteza, uspješnih i neuspješnih, dulji je od popisa svih akcija koje su neki od prijašnjih premijera poduzeli u ukupnim mandatima. Kakav je, dakle, zbirni rezultat prve godine njenog mandata?

- Dao bih joj bez pogovora prolaznu ocjenu, samo neka ubrza s reformama - kaže Nikica Valentić, jedan od najuspješnijih premijera u kratkoj povijesti samostalne Hrvatske. Njegova ocjena ujedno je i najkraći sažetak koji vrijedi gotovo za sve s kojima smo ovih dana razgovarali o proteklom mandatu prve hrvatske premijerke.

Sanaderova dramaturgija

Valentić kao bivši kolega kaže da “osjeća obavezu biti umjereno blagonaklonim”, ali nije teško složiti se s njegovim mišljenjem da Jadranki Kosor ne treba pripisivati krivnju za sve što nam se danas događa.

- Kosor je postala premijerkom na politički vrlo neugodan način u trenutku koji je istovremeno bio i ekonomski vrlo neugodan. Zemlja je već bila u krizi, a međunarodno ekonomsko okruženje vjerojatno nikada nije bilo lošije - kaže Valentić.

Činjenica jest, dolazak Jadranke Kosor na premijersku poziciju nikoga nije ostavio ravnodušnim, a vjerojatno ga, zbog popratne dramaturgije, koju je stvorila teatralna ostavka bivšeg premijera Ive Sanadera, nitko tko mu je svjedočio neće ni zaboraviti.

Malo tko će zaboraviti i njen prvi premijerski potez - uvođenje kriznog poreza - u vrijeme kada su većini zaposlenih u privatnim tvrtkama smanjivane plaće i u trenutku kada je većina drugih zemalja u pokušajima da se odupre krizi poreze svodila na “nužni minimum”.

Danas je prilično jasno da državni proračun vjerojatno bez tog poreza ne bi preživio prošlogodišnji srpanj, a s njim zajedno i radna mjesta za značajan dio zaposlenih u državnim službama. Teško da krizni porez zato možemo smatrati pozitivnim potezom, ali pitanje je bi li itko u tom trenutku mogao postupiti drukčije. Državna blagajna bila je prazna, a broj državnih službenika nesmanjiv, između ostalog i zbog čvrstih kolektivnih ugovora.

Kolektivni ugovori posredni su krivac i za to što je premijerki uspjelo zaoštriti odnose sa sindikatima, a preko njih i s velikim dijelom javnosti koji je danas doživljava kao socijalno najneosjetljiviju osobu u politici. Baš nju, koja je godinama u HDZ-u slovila za najvećeg zagovornika međuklasne i međugeneracijske solidarnosti.

Ništa, međutim, nije jednoznačno. Baš to zbog čega je danas u ratu sa sindikatima premijerki je priskrbilo pozitivan imidž u međunarodnim financijskim institucijama. I Svjetska banka i MMF su podržali njen Program gospodarskog oporavka čiji se najvažniji dijelovi vrte oko revizije Zakona o radu, uključivši i neutralizaciju dosad nedodirljivih kolektivnih ugovora. Valentić premijerkin Program smatra “dobrim i dobrodošlim, ali premekanim”.

- Problem je toliko dubok i taložen godinama da je teško očekivati da jedna politička opcija pronađe rješenje. Od početka svojeg mandata Kosor se susreće s problemom konsenzusa unutar koalicije. Da je postignut, vjerojatno bi i paket mjera bio čvršći i konkretniji i odlučnije bi se provodio - kaže Valentić.

Danas je jedini Vladin zadatak izvući državu iz krize, a za to su nužne potpune reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava, uključujući i rezove koji ne mogu biti popularni. Zato, smatra Valentić, taj posao odmah treba oduzeti političarima i prepustiti reforme stručnjacima koji će znati “gdje treba uzeti, a gdje dodati”.

Koalicijski partneri

Da bi se to učinilo treba, međutim, čvrsta politička volja svih koalicijskih partnera.

- Nisam siguran u kojoj mjeri ta volja postoji, ali ne želim to pretvoriti u alibi za Jadranku Kosor - kaže Valentić.

Kao najveće uspjehe pemijerki danas možemo pripisati sklapanje sporazuma sa slovenskim premijerom Borutom Pahorom o rješavanju problema granice u Savudrijskoj vali (Piranskom zaljevu), što je automatski ubrzalo ritam pregovora za ulazak u Europsku Uniju. Uspjeh je i pokretanje oštrog rata protiv korupcije. Iako zasad bez konkretnih presuda, to je korak koji se dosad nitko nije usudio napraviti.

Premijerkin najveći neuspjeh zasad je strmoglavi pad životnog standarda hrvatskih građana i činjenica da se Hrvatska danas ekonomski oporavlja sporije od zemalja s kojima se uspoređuje. Alibi kratkotrajnog boravka na premijerskoj funkciji nakon godine dana mandata možemo smatrati potrošenim.