Za kaznena djela kao što su politički motivirana ubojstva i likvidacije iz doba bivše SFRJ, neće više biti zastare. Iz vrha SDP-a potvrdili su nam jučer da će uskoro predložiti dopunu Ustava kojom bi se ukinula zastara za ta kaznena djela, kao što je prije dvije godine izmjenom Ustava propisano da ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela počinjena tijekom pretvorbe i privatizacije.
Nacionalni interesi
Na takav potez vrh SDP-a očito se odlučio nakon što je HDZ optužio Vladu Zorana Milanovića da pokušava izbjeći izručenje Josipa Perkovića te kako je zbog toga predložila izmjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU. Milanović je oštro odbacio takva HDZ-ova tumačenja.
'NEZASTARIJEVANJE POLITIČKIH UBOJSTAVA TREBA VRIJEDITI ZA SVE' Josipović o slučaju Perković
Premijer je proteklih dana u više navrata objasnio da Vlada nijedan zakon ne donosi prema jednoj osobi te kako je sporna izmjena zakona motivirana isključivo željom da se zaštiti nacionalne interese, odnosno da se zakon ne odnosi na ono što se događalo u Domovinskom ratu. - Imali smo rat. Ako je bilo zločina, mi ćemo to riješiti, a ne netko drugi. To bi bilo ponižavajuće za nas, poručio je premijer prije tri dana.
SDP-ov prijedlog da se Ustavom ukine zastara za kaznena djela političke likvidacije iz doba bivše države, bit će veliki izazov za njegove političke protivnike u HDZ-u. Jasno, Ustav nije moguće promijeniti bez podrške HDZ-a. Kad na dnevni red Sabora dođe spomenuta promjena Ustava, HDZ će je morati podržati ako mu je doista stalo do sankcioniranja političkih likvidacija.
Neželjeni za HDZ
Milanović je već “izazvao” HDZ pozivajući ga da predloži amandman na zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU, ukoliko HDZ želi da Hrvatska postupa prema europskom uhidbenom nalogu i za kaznena djela koja su počinjena prije 7. kolovoza 2002. godine. No, HDZ je dosad reagirao samo političkim optužbama protiv Vlade. “Takvih slučajeva nema na tisuće, radi se možda o desecima. I ako je netko kriv, onda će mu se suditi u Hrvatskoj, a ne u Njemačkoj ili nekoj trećoj zemlji. I istrage će onda provoditi naše, a ne njemačke istražne službe. No, onda će i neki ljudi u Hrvatskoj morati objasniti što su dosad učinili glede tog pitanja, pa će i Tomislav Karamarko morati reći što je radio kao šef POA-e 2006. u slučaju istrage ubojstva Stjepana Đurekovića”, kaže naš sugovornik iz vrha SDP-a. Moglo bi se tako dogoditi da pod istragu dođu i neki ljudi za koje u HDZ-u to ne bi baš željeli. Novonastala situacija otvorit će opet i pitanje učinkovitosti DORH-a. Komentirajući promjene zakona o pravosudnoj suradnji, Milanović je već upitao: što je radio represivni sustav posljednjih 10 godina, i što je radio državni odvjetnik posljednjih osam godina, ako slučaj kao što je Perković mora rješavati njemačko pravosuđe? Milanović je tako zapravo prozvao Karamarka - koji je bio ministar unutarnjih poslova i ranije šef POA-e - i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.
S Njemačkom smo surađivali i nismo štitili Perkovića
Objavom priopćenja o slučaju Josipa Perkovića, jugoslavenskog i hrvatskog obavještajca koji je, navodno, povezan s likvidacijom hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, 1983. godine u Njemačkoj, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić jučer je reagirao na istupe premijera Zorana Milanovića, koji je javno prozvao Bajića s pitanjem: “Što je on učinio u ovom slučaju u posljednjih osam godina?”. DORH u priopćenju kao neutemeljene odbacuje tvrdnje da nisu surađivali s nadležnim tužiteljima u Njemačkoj i da su štitili Josipa Perkovića. Ističe se da je DORH potpuno transparentno surađivao s njemačkom stranom, a pokretanje postupka protiv Perkovića odbacilo još 1997. godine, kad još nije nastupila zastara. DORH navodi da su bile dvije kaznene prijave, 1997. i 1999., koje su odbačene. Godine 2005. s njemačke je strane došao zahtjev za međunarodnom pravnom pomoći, povodom koje je DORH s Njemačkom razmijenio svu traženu dokumentaciju, te je tada također odlučeno da nema osnova za drukčiju odluku od prijašnjih.
U priopćenju se upozorava na to da je zastara u ovom slučaju nastupila 29. srpnja 1998., a ne 29. srpnja 2008., kako pišu neki mediji. S obzirom na to, ističe se i kako sama činjenica da je nakon državno-odvjetničeke odluke u predmetu nastupila zastara, nije bila od značaja za kasniji rad u ovom predmetu.
Prvu kaznenu prijavu, 1997., podnio je SIS, a odbačena je s obrazloženjem da izvidi nisu potvrdili osnovanost sumnje da bi Josip Perković i dr. počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Zbog kaznenih djela teških ubojstava, drugu prijavu, 1999., podnio je Nikola Štedul. Ponovno su provedeni izvidi, a zatražena je i dokumentacija od Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Međutim, ni oni nisu rezultirali novim činjenicama i dokazima, te je utvrđena osnovanost prethodnog rješenja iz ‘97. Na njemački zahtjev za pružanjem pravne pomoći 2005., izvršen je uvid u spis nadležnog državnog odvjetništva te su prikupljeni i dodatni podaci u slučaju Perković. Godine 2006. predstavnici POA-e, MUP-a i DORH-a upoznali su njemačku policiju i tužiteljstvo sa stanjem predmeta te im je predana tražena dokumentacija. Nakon uvida u sve dostavljene spise, ocijenjeno je da nema osnove za drugačiju odluku od one koja je donesena 1997.
DORH zaključuje kako “Njemačka ima pravo voditi postupak protiv osoba za koje smatra da su odgovorne za ubojstvo S. Đurekovića, jer je na njezinom teritoriju počinjeno ubojstvo”, te da su joj nadležna hrvatska tijela pružila traženu pomoć.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....