'Našu Stellu svaki dan nosimo 35 stepenica jer susjedi ne daju da prođemo kolicima kroz dvorište'

ZAGREB - Točno 35 stepenica dijeli 13-godišnju Stellu Valas-Juraj, djevojčicu s višestrukim oštećenjima u invalidskim kolicima, od svijeta. Naime, iako joj roditelji žive u prizemlju, u stanu s izlazom na vrt, njihova zgrada u središtu Zagreba, u Gajevoj ulici 40, nema kolni ulaz, pa im vrt nije spojen s cestom. Da bi izbjegli stepenice i mogli ući kroz vrtna vrata, treba im prolaz kroz dvorište susjedne zgrade u Gajevoj 42, čiji im stanari već nekoliko godina odbijaju dati pravo prolaza!

Neprikladno za rampu

- Očajni smo. Više ne znamo što poduzeti. Stella sada ima 36 kilograma. Ne možemo je više nositi, a stepenice od ulaza u zgradu do našeg stana postavljene su na nekoliko razina, pa ne možemo ni ugraditi rampu - kaže 38-godišnja Ljiljana Valas-Juraj, Stellina mama.

Zašto stanari uporno odbijaju dozvoliti prolaz djevojčici u kolicima, nije im jasno.

- Mi smo, poštujući sva naša prava, donijeli takvu odluku jer moramo osigurati mirno stanovanje unutar naše zgrade. Postoje indicije da je djevojčicin otac Valdo konfliktna osoba, pa je prevladala bojazan da bi naš mir mogao biti narušen. Možda bi bilo najbolje da ta obitelj nabavi prikladniju nekretninu - poručuje Marko Trošić, predstavnik stanara iz Gajeve 42.

Ometanje posjeda

U pisanoj izjavi koju nam je poslao, a koju su, tvrdi, potpisali svi stanari, tvrdi da je Valdo Valas-Juraj fizički napadao pojedine stanare, zbog čega je uredovala policija.

“Rušio je ogradu između stambene zgrade Gajeva 42 i Gajeva 40. Zbog toga su suvlasnici pokrenuli i sudski postupak”, stoji u izjavi.

Valasovi pak pokazuju Rješenje zagrebačkog Općinskog suda koji je odbacio tužbu zbog ometanja posjeda koju je u ime svih stanara podnio Trošić. Savjet susjeda da prodaju nekretninu smatraju ozbiljnim zadiranjem u njihovo pravo na dom. Supružnici Valas-Juraj u sadašnjoj zgradi žive već 15 godina i tu im se rodilo četvero djece - 14-godišnja Luna, 13-godišnja Stella, 10-godišnji Viliam i 9-godišnji Patrik.

Zbog majčine viroze u ranoj trudnoći, Stella se rodila kao djevojčica s višestrukim oštećenjima. Danas, u dobi od 13 godina, ne hoda, ne govori, ima pelene, gotovo ništa ne vidi (ima dioptriju od -20 i -17) i potpuno je ovisna o tuđoj pomoći.

- Bio nam je šok kad se Stella rodila, no danas je ona smisao našeg života, naše mazno dijete, naša ljubimica. Izrazito smo vezani za nju i njoj smo podredili život. Njezin smještaj u bilo kakvu instituciju za nas nije bio rješenje ni u jednom trenutku - kažu roditelji.

Stepenice sve veći problem

- Dok je Stella bila manja, ove nam stepenice nisu bile takav problem. No, sada je sve teže. Više je ne možemo nositi. I ranije smo razmišljali o tome, kupili smo stan u niskom prizemlju s izlazom na vrt kako bismo je mogli voziti van. Nismo ni pomišljali da bi problem mogao nastati u prvim susjedima kojima smeta da dva puta dnevno prevezemo Stellu preko njihova dvorišta - kaže mama Ljiljana.

Još 2007. počeli su pregovore sa susjedima o prolasku kroz njihovo dvorište, koje se “drži” uz vrt Stelline zgrade. U dvorištu sporne zgrade poslovni prostor ima i Grad Zagreb, koji je suvlasnik dvorišta. S Gradom Valasovi nisu imali nikakvih problema.

- Ne samo da su nam dozvolili prolazak, nego su čak u znak dobre volje ponudili susjedima da im o gradskom trošku urede zapušteno i derutno dvorište. Susjedi su i to odbili! Gradska uprava je bila ovdje sa strojevima, a stanari su ih otjerali uz pomoć policije jer nisu htjeli dati suglasnost - objašnjava Valdo Valas-Juraj.

Potvrđuje to i Marinka Bakula Anđelić, pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. - Ti stanari jednostavno ne daju prolaz, a ja ne mogu dokučiti zašto. Osigurali smo sredstva za uređenje dvorišta i taj novac još postoji, samo čekamo suglasnost stanara - kaže Bakula Anđelić. Ističe da je obitelj razmišljala i o preseljenju, no to ne smatra opcijom. Djeca tu žive cijeli život, tu idu u školu, obitelj ima kredit za stan koji je prilagodila djetetu.

Brižni roditelji

- Valasovi su izrazito brižni roditelji, Stella je prekrasno dijete, dijete koje iz dana u dan napreduje, koje živi u toploj obitelji koja je učinila sve za nju. To je njezin dom, njezina obitelj i ona ima svako pravo tu ostati - ističe Bakula Anđelić.

Kao osoba, kao socijalna radnica otići će, kaže, ovih dana kod stanara Gajeve 42 koji se nedavno doselio i koji je jedini obitelji Valas dao dozvolu za prolazak kroz dvorište.

- Počet ćemo od njega, moliti ga za pomoć - kaže.

I Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga osoba s tjelesnim invaliditetom apelira da se što prije nađe rješenje.

Valasovi ne vide rješenje svog slučaja, a sudbina velikog broja osoba s invaliditetom - gotovo stalni boravak u kući - za Stellu ne dolazi u obzir.

- Dijete bi uvenulo! Ona svugdje ide s nama, voli ljude, voli ići okolo. Ja radim četiri sata, a ona za to boravi vrijeme u dnevnom centru Mali dom koji obožava. Ni pod koju cijenu je neću zatvoriti u kuću i odvojiti od ljudi - ističe mama Ljiljana.

Studenti Rehabilitacijskog fakulteta će prosvjedovati

O svom je problemu obitelj Valas obavijestila sve relevantne insitucije. Svi su im dali potpunu podršku, no ne vide rješenje. - Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom pozvala je na sastanak sve sustanare, pa čekamo da vidimo hoće li uspjeti što riješiti - kaže Ljiljana Valas-Juraj.

Cijeli je slučaj dirnuo i studente Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, koji se spremaju organizirati prosvjed za pomoć Stelli.

- Želimo senzibilizirati javnost za probleme ljudi s invaliditetom. Ovakva situacija je neprihvatljiva - kaže Lucija Škugor, studentica 4. godine ERF-a.

A gdje je ljudska solidarnost?

Postojeći zakoni ni na koji način ne obvezuju stanare Gajeve 42 da Stellinoj obitelji dozvole prolazak preko svog dvorišta.

- Kao izvanredna studentica prava, bila sam na konzultacijama i kod ‘prve dame’ dr. Tatjane Josipović, stručnjakinje za građansko pravo, koja mi je objasnila da se nužni prolaz može tražiti samo za nekretninu, a ne i za osobu. No, nećemo odustati - kaže Ljiljana Valas-Juraj.

Dr. Aleksandra Korać Graovac s Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta upozorava da je Hrvatska potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

- A ona tim osobama jamči pravo da odaberu svoje mjesto boravka, gdje i s kim će živjeti, i to na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ovdje se radi o djetetovu domu, u kojemu ono s obitelji živi od rođenja. Konvencija jamči i slobodu kretanja, koja je u konkretnom slučaju bitno ograničena ako se koriste pripadajući prolazi, a postoji mogućnost drugog pristupa - objašnjava dr. Korać Graovac. Dodaje da je u ovoj priči žalosno što se za pristup domu treba boriti pravnim sredstvima, jer bi bilo najbolje da prevlada ljudska solidarnost.