Tijekom noći, 18. listopada, proslavljeni hrvatski nogometni reprezentativac Ivan Klasnić podvrgnut je transplantaciji bubrega u KB-u Merkur. Mediji su s velikim zanimanjem popratili operaciju pogotovo zato što je to nogometašu bio treći put da je dobio organ. Naime, dva organa već su mu darovali roditelji.
Prvi bubreg donirala mu je majka, no već sljedećeg dana tijelo je odbacilo organ. Nekoliko mjeseci kasnije, te iste 2007. godine, donor mu je bio otac.
Devet godina kasnije opet je došlo do zatajenja bubrega, a lani u rujnu nogometaš je opet završio na dijalizi. Tri puta tjedno po pet sati provodio je u bolnici.
Obje transplantacije obavio je u Njemačkoj, gdje živi i radi.
Vrlo brzo postalo je jasno kako će se morati i treći put podvrgnuti transplantaciji.
Tu su nastupili problemi. Srodnog živog donora više nije bilo moguće pronaći, a na bubreg se u Njemačkoj čeka čak sedam godina.
S druge strane, u Hrvatskoj se na bubreg čeka bitno kraće.
No, iako je Klasnić hrvatski državljanin, nije imao pravo prijaviti se na hrvatsku listu.
Pravilnik o kriterijima dodjeljivanja dijelova ljudskog tijela, koji je bio na snazi, dao je jasne kriterije tko može biti na listi, a to su “svi državljani RH sa stalnim prebivalištem u Hrvatskoj, a koji su osigurane osobe osnovnog zdravstvenog osiguranja”.
Godinu dana na snazi
No, u međuvremenu, mjesec dana nakon što je u javnosti odjeknula informacija da Klasnić treba novi bubreg, u listopadu 2016. godine Pravilnik je izmijenjen.
Sada na listi imaju pravo biti svi državljani Hrvatske, neovisno o prebivalištu. No, Pravilnik ne navodi tko pokriva troškove liječenja i transplantacije, s obzirom na to da Hrvati iz dijaspore ne plaćaju poreze, prireze, doprinose i ostalo u Hrvatskoj.
Iz Ministarstva su nam pak potvrdili da svi troškovi idu na teret matičnog osiguranja zemlje u kojoj naš državljanin radi.
Iako je pravilnik na snazi već godinu dana, prema našim saznanjima Klasnić je jedini hrvatski državljanin bez prebivališta u Hrvatskoj koji se aplicirao za listu i na kraju je podvrgnut transplantaciji.
Svi transplantacijski centri, osim KB-a Merkur, gdje je izvedena prva i jedina transplantacija po novom Pravilniku, dostavili su nam podatke.
KBC Rijeka, KBC Zagreb i KB Dubrava su naveli kako do sada nisu imali upita prema novom Pravilniku.
Ono što je zanimljivo, većina naših sugovornika nije bila upoznata s izmjenama u Pravilniku koje je potpisao bivši ministar zdravstva Dario Nakić.
U Udruzi transplant kažu kako nisu znali za tu izmjenu, ali svakako je podržavaju jer su mišljenja kako svi državljani imaju pravo aplicirati se na listu.
- Imamo jako puno Hrvata u dijaspori i zaista je fer da imaju mogućnost transplantacije u zemlji iz koje potječu - kaže predsjednica Udruge Tanja Watz.
Objašnjava kako su do sada brojni Hrvati iz Bosne i Hercegovine obavili transplantaciju kod nas. Naime, kada bi se trebali prijaviti na listu, često su prijavljivali svoje prebivalište u Hrvatskoj, neko vrijeme plaćali doprinose i tako stekli pravo za prijavu na listu, transplantaciju i pokrivene troškove od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
- Drago mi je vidjeti da je u novom Pravilniku uvrštena točka koju smo često spominjali kao spornu. Naime, prije je bila praksa da se transplantirani pacijenti kontroliraju u svojim bolnicama, a ne u transplantacijskom centru gdje su operirani. Sada je, vidim, to izmijenjeno pa svi pacijenti imaju doživotno pravo praćenja u bolnici gdje su operirani - kaže Watz.
Pozitivna izmjena
No, oštećuje li ova promjena one koji imaju boravište u Hrvatskoj i koji redovno plaćaju sva davanja državi?
Pročelnik Zavoda za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju iz KB-a Dubrava, prof. Željko Sutlić, tvrdi - niti najmanje.
- Izmjena je pozitivna jer imamo jedan od najboljih transplantacijskih programa na svijetu. Ne postoji niti jedan valjani razlog zašto svi hrvatski državljani ne bi imali pravo biti na listi - smatra Sutlić.
Ono što tome ide u prilog, objašnjava, jest činjenica da svi koji se nalaze na listi to pravo ostvaruju isključivo prema medicinskim kriterijima.
Dakle, ne može se dogoditi da netko tko nema medicinske indikacije i relevantne kriterije preskoči nekoga tko je ugroženijeg zdravlja.
- To se poštuje. Nema tu stričeva, rodbine, pozicije ili bilo čega nekorektnog. U tome i jest ljepota Eurotransplanta. A s obzirom na naše liste, smatram da tu nitko neće biti oštećen jer se ne čeka predugo i nitko neće zbog toga dulje čekati - kaže prof. Sutlić.
Za te ljude, kaže, to je životna šansa. Važno je istaknuti da netko tko živi i radi primjerice u Njemačkoj, ne može biti apliciran na dvije liste, pa gdje prije stigne organ, tu se obavlja transplantacija.
- Zato postoji Eurotransplant koji u svakom trenutku ima sve relevantne podatke. Kada stigne organ, pacijenti se prema zdravstvenom stanju biraju u Eurotransplantu. Sve ide prema nalazima, a odluke se donose u Nizozemskoj - objašnjava Sutlić.
Iako je KB Dubrava ove godine imao 12 transplantacija srca, niti jedna transplantacija nije obavljena na pacijentu bez prebivališta u Hrvatskoj.
- Nismo za sada imali takvih upita. Svaki pacijent treba se proći na sastanku kardiologa i kardijalnih kirurga i mi stavljamo bolesnike na listu pa mogu reći da se do sada nitko nije aplicirao - kaže Sutlić i dodaje, kada bi to i bio slučaj, troškove bi pokrilo osiguranje iz zemlje gdje pacijent ima prebivalište.
- Račun se šalje i uredno se plati - zaključuje prof Sutlić.
I u najvećoj bolnici, KBC-u Zagreb, nije bilo takvih upita.
- Ove godine proveli smo 96 transplantacija solidnih organa i realizirali smo 14 donora organa i tkiva. U tom periodu nismo transplantirali niti jednog bolesnika koji je bio državljanin, a da ne živi u Hrvatskoj - kažu iz KBC-a Zagreb.
Tijekom 2017. godine i u Kliničkom bolničkom centru Rijeka obavljen je zavidan broj transplantacija.
- Obavili smo 23 transplantacije bubrega, a svi transplantirani pacijenti imali su prebivalište u Republici Hrvatskoj.
U prošloj, 2016. godini, također nismo imali transplantiranih bolesnika koji prebivalište imaju izvan Hrvatske - kažu iz Rijeke.
KB Merkur, koji je očito jedini imao takav slučaj, nije dostavio podatke o tome koliko su imali transplantacija prema novom Pravilniku. Naveli su samo da su ove godine imali 96 transplantacija jetre i 49 bubrega.
Što se plaćanja tiče, osiguranici HZZO-a imaju pravo na besplatne operacije i ostatak liječenja. Cjenik je propisan i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje bolnicama na osnovi faktura plaća postupke transplantacije bolnicama.
Skupi zahvati
Naime, najskuplja je transplantacija jetre koja stoji 230.626 kuna, a slijedi je srce sa 215.456 kuna.
- Transplantacija bubrega s transplantacijom gušterače je 106.650, transplantacija bubrega, bez transplantacije gušterače je 63.900 kuna. Transplantacija rožnice stoji 15.825,00, alogenična transplantacija matičnih stanica 247.200 kuna, autologna transplantacija matičnih stanica 104.025 kuna - navode cjenik u HZZO-u.
Ako se neko liječenje ne može provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, osigurana osoba ima pravo podnijeti zahtjev za upućivanje na liječenje u inozemstvu, te se zahtjev odobrava prema postupku utvrđenom propisima.
Tada cijenu određuje ustanova u kojoj se vodi postupak i liječenje, a HZZO podmiruje troškove.
Čekanje u Njemačkoj
Prema podacima Eurotransplanta, početkom 2017. godine na listi za transplantaciju bilo je 299 državljana.
Od toga, bubreg je čekalo 187 pacijenata, srce 35, jetru 64 i gušteraču 14 pacijenata. Ti podaci se podudaraju s podacima o obavljenim transplantacijama i pokazuju da je Hrvatska poprilično dobro organizirana i da pacijenti zaista ne čekaju organ dulje od godinu dana.
Prema najnovijim podacima Ministarstva zdravstva, na listi čekanja, u aktivnom statusu, trenutno se nalazi 190 pacijenata koji čekaju transplantaciju bubrega, 34 pacijenta koji čekaju transplantaciju srca, 98 pacijenata koji čekaju transplantaciju jetre, 7 pacijenata koji čekaju kombiniranu transplantaciju gušterače i bubrega i 2 pacijenta koji čekaju kombiniranu transplantaciju jetre i bubrega.
- Ove godine obavljeno je 139 transplantacija bubrega, 106 jetri te 30 srca. Što se tiče čekanja na organe, najmanje se čeka na jetru, i to jedan mjesec, na srce pacijenti čekaju 4,3 mjeseca, 12 mjeseci na gušteraču, a najdulje se čeka na bubreg, a srednje vrijeme čekanja za taj organ jest 23,7 mjeseci - navode iz Ministarstva.
S druge strane, u isto vrijeme u Njemačkoj je čak 7876 bolesnika bilo na listi za transplantaciju bubrega, a prosječno čekanje je čak sedam godina.
Što se tiče ukupnih brojki, trenutno u zemljama članicama Eurotransplanta (Austrija, Belgija, Hrvatska, Njemačka, Mađarska, Nizozemska i Slovenija) na transplantaciju čeka 14.533 pacijenta. Najviše pacijenata je na listi za bubreg, zatim za jetru. Najveći broj pacijenata čine Nijemci, tako da na organe čeka više od 10.000 pacijenata.
Upravo su brojke bile jedan od glavnih razloga zašto se krenulo u izmjenu Pravilnika. Naime, organa imamo dovoljno, vrijeme čekanja je kraće nego u drugim zemljama i nitko nije zakinut.
- Transplantaciju hrvatskih državljana bez prebivališta ne plaćaju hrvatski obveznici tako da se ne može reći da mi to plaćamo. Plaćaju matična osiguranja i to je pošteno - zaključuje prof. Sutlić.
Znaju li Hrvati u dijaspori da je Pravilnik promijenjen? Naime, gotovo ih četiri milijuna živi izvan Lijepe naše, a samo se jedan pacijent aplicirao za listu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....