NAČELNIK SI JE S OPĆINSKOG RAČUNA DIGAO 91.000 KUNA 'Nije to ništa, samo greška u vođenju knjiga. I božićnicu smo si isplatili pogreškom'

Malena slavonska općina Donji Andrijevci, s četiri naselja i oko 3700 stanovnika, jedna je od tek dvije jedinice lokalne samouprave koja je uz Škabrnju za 2016. dobila nepovoljno mišljenje Državne revizije, pa sada njeno poslovanje istražuje Državno odvjetništvo.

Praktički sve što su lokalni dužnosnici u toj općini mogli krivo napraviti, to su i napravili, a opravdanja su i više nego zanimljiva.

Primjerice, u 2016. je u više navrata sa žiro-računa karticom podignuto preko 91.000 kuna, a od toga za 63.000 kuna ne postoji nikakav trag na što je novac potrošen, ni tko ga je potrošio, a za 28.300 kuna gotovinskih troškova za akontaciju za službeni put, gorivo i pomoć obiteljima, isplatnice uopće nisu numerirane.

Sve priznaje, ali...

Općinu vodi HDZ-ov načelnik Tomislav Marijanović, koji priznaje sve krimene koje mu na teret stavlja Državna revizija i tvrdi da je sve stvar krivo vođenog knjigovodstva. Koje će se, naravno, obećava, popraviti.

- Nije vođena knjiga blagajne, nema uplatnica i tu je nastala praznina koja nije pokrila gotovinsku isplatu. Riječ je o knjigovodstvenoj greški. Novac je utrošen za putne naloge i za jednokratne pomoći obiteljima, najviše za podmirenje troškova stanovanja i režija. Isplatnice postoje, ali nisu numerirane i provedene kroz blagajničku knjigu - pravda se načelnik.

No, to nije jedina greška. Iako svi zaposlenici uprave - a riječ je o pet djelatnika u jedinstvenom upravnom odjelu i načelniku koji obavlja dužnost profesionalno i prima mjesečnu plaću od 8000 kuna - žive u Donjim Andrijevcima, svaki im je mjesec isplaćivana i naknada za prijevoz u iznosu od 250 kuna.

- Ma to nije naknada za prijevoz, nego, može se tako reći, cipelarina koja postoji u svim državnim i javnim ustanovama - pojašnjava načelnik.

- A što je sa 1250 kuna božićnice koju ste sebi isplatili, iako lokalni dužnosnici nemaju pravo na to? - pitamo ga.

- Greškom je isplaćena - odgovara Marijanović.

A tih je “grešaka” bilo mnoštvo.

Tako su zaposlenici općinske uprave primali naknade za rad povjerenstava, iako su taj posao obavljali za vrijeme radnog vremena, što im ulazi u opis posla. Zaposlenicima koji su članovi predstavničkog tijela tako je u 2016. isplaćeno preko 39.000 kuna.

Bagatelne nabave

- Sjednice smo održavali pred kraj radnog vremena - opravdava se načelnik. Komunalne djelatnosti su im pak obavljale pravne osobe bez javnog natječaja, pa su tako lani jednoj tvrtki dali 330.000 kuna za čišćenje snijega, odvodnih kanala i održavanje cesta. Načelnik tvrdi da je riječ o tri vrste posla pa je, kada se taj iznos podijeli na tri, “riječ o bagatelnoj nabavi za koju nije potreban natječaj”.

No, zato su naknade za ugovor o djelu u poslovnim knjigama iskazane u iznosu od 81.882 kune, a uvidom u dokumentaciju, Državna je revizija utvrdila da je isplaćeno ukupno 202.118 kuna za 10 ugovora o djelu, a nema nikakve evidencije o prisutnosti djelatnika na poslovima čišćenja javnih površina i održavanja zelenila, niti za one koji su radili u upravi.

Poslovi bez natječaja

- Uzmemo sa Zavoda za zapošljavanje osobe za čišćenje i damo im ugovor o djelu jer ne smijemo više od 20 posto proračunskih sredstava potrošiti na zaposlene - kaže načelnik.

Bez natječaja prošle je godine utrošeno 453.443 kune na različite radove, od toga je više od 370.000 kuna plaćeno za urbanix vježbalište i to predujmom, što nisu smjeli napraviti, a za rashode za reprezentaciju od gotovo 70.000 kuna uopće nema podataka tko je to i na što potrošio, a ne postoje ni računi za materijal i za gradnju.

- Imamo račune, ali nisu zavedeni u knjige. Za reprezentaciju su sve uračunali, od proslave Dana općine i Dana državnosti, do proslava godišnjica udruga kojima pomažemo - pojašnjava načelnik.

U poslovnim knjigama općine vlada još veći kaos. Nije donesen plan razvojnih programa, proračun, koji je u izvornom obliku oko 3 milijuna kuna, a prošle godine je iznosio zbog EU fondova 8 milijuna kuna, nije sastavljen prema izvorima financiranja, načelnik je sam donosio odluke za pomoć obiteljima, bez ikakvih kriterija, program održavanja komunalne infrastrukture nema izvore financiranja, nije usklađen s proračunom, nije ni sastavljeno izvješće o izvršenju.

Općina ne vodi knjigu ulaznih i izlaznih računa, evidenciju korištenja službenih vozila, knjige za imovinu, potraživanja ni obveze, a nema ni bilješki uz financijske izvještaje. Čak se i kasnilo s donošenjem proračuna, koji, naravno, nije bio objavljen na službenoj web stranici, a nisu imali ni dokumentaciju iz koje je vidljivo na koji je način potrošen novac iz proračuna. Općina je, inače, 2016. završila s manjkom od preko 80.000 kuna.

Za sve ove uistinu brojne pogreške u poslovanju načelnik krivi nedostatak ljudi i premali proračun. U upravi je, kaže zaposleno pet ljudi, a njegov zamjenik posao obavlja volonterski. Ova je općina zapravo pravi dokaz zašto je Hrvatskoj potreban teritorijalni preustroj.

Tko će misliti na košenje

U Hrvatskoj više od 70 posto jedinica nema niti jednog proračunskog korisnika, kao i općina Donji Andrijevci, u kojoj posao na groblju obavlja komunalni redar, a dječjeg vrtića nemaju jer nemaju ni novca za ravnatelja ili odgojitelje. I dok načelnik tvrdi da njihova općina ima smisla, jer se nitko “iz Slavonskog Broda ili Zagreba neće brinuti je li trava pokošena”, stručnjak za upravu s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vedran Đulabić, smatra da je upitno postojanje takvih općina u ovom obliku.

- Mogu postojati u nekom obliku, primjerice, na razini mjesnog odbora, ali nisam siguran da su nam potrebni profesionalni načelnici, vijeća, zamjenici. Samo šest posto jedinica preuzelo je decentralizirane funkcije od države, a preko 80 posto je u statusu potpomognutog područja ili posebne skrbi. To je ogroman broj jedinica koje građanima ne pružaju nikakvu uslugu - smatra Đulabić. Dodaje da jedini tko može napraviti teritorijalni preustroj jest HDZ, jer njih nitko neće optužiti da “mrze sve što je hrvatsko”.

- Ali problem je kod svih stranaka. Stranke žive od članarina koje im uplaćuju i lokalni dužnosnici. A njima je motiv da se stranački aktiviraju neka od pozicija. Kada bi se to sve svelo na volontiranje, onda bi neki od njih mogli reći da nemaju zašto raditi za stranku - zaključuje Đulabić.

(fotografiju Tomislava Marijanovića ustupio: portal SBplus)