MILANOVIĆ, SAM PROTIV SVIH

‘Na tajnom sastanku napravio je upravo ono na što smo ga upozoravali da ne smije napraviti‘

Malo je što od najava iz kampanje i inauguralnog govora ostalo u njegovu djelovanju
Zoran Milanović
 Goran Mehkek/Cropix

Bilo kakvim oblicima šatorašenja nećemo riješiti ništa. Privatna imovina je privatna imovina, ona nije apsolutna. Ona je jedan od temelja građanskog, liberalnog, modernog društva, i to treba poštivati. Uvala u Vruji bila je izletište narkomana, a sad će biti butik hotel."

Tako je sredinom tjedna predsjednik Zoran Milanović verbalno štitio svojeg predizbornog financijera, bespravnog graditelja Stipu Latkovića u sada već općenacionalnoj aferi Vruja.

Građane koji su se suprotstavili betonizaciji Vruje Milanović je optužio da su "zavidni paraziti". Prema njegovu mišljenju, "došli su ljudi koji dijele vikinšku pravdu". Onda je poznati kolumnist Boris Dežulović, u svojem stilu, propisno kritizirao šefa Republike i zbog podrške Latkoviću, zatražio njegov opoziv, što je atraktivno zvučalo, ali bez ikakvih realnih izgleda da se realizira.

Milanović je eksplodirao i pustio salvu uvreda: "Boro od Piska, Ragnar za siromašne, nesposoban prikladno odgovoriti na činjenicu da laže o činjenicama, danas, u nekom polupismenom tekstuljku, laže dalje. Nagrađivano piskaralo i sitni picaškandal, a ne novinar. Provincijalni hejter. Na njegovu sreću, rođen je i živi u ekstatičnom bonusu Dalmacije. Tamo i budale djeluju bistro", epiteti su kojima je izvrijeđao Dežulovića.

Devastator ili...

U stvarnosti, Milanović već desetak dana ulaže puno energije kako bi zaštitio Latkovića koji u njegovoj interpretaciji nije devastator priobalja, nego "stariji gospodin" koji kultivira kamenjar uz more. Samo što tako ne rezonira velik dio njegovih birača ili barem onih koji su to bili na posljednjim predsjedničkim izborima kada je on u prvom krugu pobijedio s 29,55 posto podrške birača, dok je Kolinda Grabar-Kitarović ostvarila rezultat od 26,65 posto. Iznenađenje izbora svakako je bio desničar Miroslav Škoro, koji je osvojio čak 24,45 posto glasova.

Škoro je svoje birače pozvao da u drugom krugu ponište listić i time dokrajčio šanse Kolinde Grabar-Kitarović. U drugom je krugu s 1,034.170 glasova pobjedu odnio Milanović. Imao je 104.463 glasa više od protukandidatkinje, i to zahvaljujući lijevim biračima koji su bili prevaga.

Kada je stigao na Pantovčak, izgledalo je da je stvarno predstavnik lijevo-liberalne, građanske Hrvatske. Takav je status dodatno podebljao izjavom prilikom komemoracije žrtava NDH-zijskog logora Jasenovac kada je za HOS-ovu ploču s ustaškim pokličem "Za dom spremni", koja je iz Jasenovca premještena nedaleko u Novsku, decidirano izjavio: "To treba maknut', bacit' negdje".

"Svatko tko se 1991. borio za Hrvatsku pod "Za dom spremni", nije se borio samo za Hrvatsku nego i za restauraciju NDH", rekao je Milanović. I zaradio aplauz svoje biračke baze koja je u tom trenutku povjerovala da se na Pantovčaku nalazi istinski antipod Kolinde Grabar-Kitarović.

A onda je uslijedio potpuni obrat. Današnji predsjednik Republike dramatično se razlikuje od Zorana Milanovića koji se u kampanji ponašao kao predstavnik civilizirane, građanske Hrvatske.

Usred afere JANAF Milanoviću su posebno zasmetali izjava i performans saborskih zastupnica Dalije Orešković i Marijane Puljak. One su, nakon saznanja da je tamo bio i Milanović, na zgradu kluba Dragana Kovačevića postavile ploču "Ured predsjednika RH". Odgovor Zorana Milanovića nije trebalo dugo čekati, a u podužem monologu nazvao ih je "samodopadnim narikačama".

Ubrzo je. komentirajući sve češće otkrivanje sumnji u seksualno zlostavljanje i u Hrvatskoj, izazvao burne reakcije izjavom: "Kad zapomažu bogate glumice, to nas ne bi trebalo zanimati". Na to su reagirale B.a.b.e., koje se već desetljećima bave zaštitom žena od nasilja, a onda je uslijedio i Milanovićev odgovor da su "trivijalnu raspravu započele logičarke iz udruge B.a.B.e., a da ih nitko nije ni spomenuo, niti p(r)ozvao".

Žarka Puhovskog optužio je da je svojim svjedočenjima početkom sedamdesetih MASPOK-ovce slao u zatvor, a Radi Borić odbrusio je da je predstavnica kabale koja ga je blatila. Milorada Pupovca, s kojim je godinama surađivao, opisao je kao najgoru hulju i tako zaradio otvorene pohvale od ovdašnje proustaške desnice.

Netaktično je susjednoj državi poslao poruku o "sapunu prije parfema" te kako BiH "uopće nije država", a nedavno je zaključio da NATO-ova deklaracija u dijelu koji se odnosi na BiH "izgleda kao da ju je pisala nevladina udruga iz Sarajeva".

Njegovi nastupi naveli su Josipa Glaurdića, ravnatelja Instituta za političke znanosti na Sveučilištu u Luksemburgu, na zaključak prema kojemu je Milanović "ostao dosljedan svojoj osobnosti, samo što je sada oslobođen okova da se mora pretvarati da je nekakav socijaldemokrat ili, ne daj Bože, ljevičar. Sad može biti samo svoj i on to jest".

Daleko od toga da je to bilo sve od Milanovića. Na Pantovčaku je ugostio Tihomira Blaškića i ponovno osporavao Haaški sud, tvrdeći kako su presude tog suda za ratne zločine Blaškiću i Milivoju Petkoviću "političke", što je bio nastavak njegova obračuna s Haagom još od akcije "Oluja". Tada je, 4. kolovoza prošle godine, optuženiku za ratne zločine i bjeguncu Zlatanu Miji Jeliću, zapovjedniku ratnog sastava brigade Specijalne policije Herceg Bosne, osobno dodijelio odličje za zasluge njegove postrojbe u oslobađanju Hrvatske.

Onda je, zucker kommt zuletzt, predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović vratio ratna odlikovanja i čin general bojnika Branimiru Glavašu, koje mu je još 2010. godine zbog, kako je tada navedeno u službenoj odluci, "postupanja protivno pravnom poretku i moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj", oduzeo tadašnji predsjednik Ivo Josipović.

Sjećanje na govor

Sada kad je umočen u vrujski skandal, zabavno je podsjetiti na njegov inauguralni predsjednički govor u kojem je naglasio: "Mnogi lopovi su u našoj zemlji izbjegli pravdi zahvaljujući zastari ili nedostatku dokaza. Borit ću se za neovisno, nepokolebljivo i strogo pravosuđe", da bi dodao: "Predsjednik predstavlja državu u inozemstvu, ali predstavlja je u svakom trenutku svog života i rada. Zato mora jako paziti kakvo društvo bira, s kim se slika i gdje se slika jer to se računa!"

Zahvaljujući takvim stajalištima, postao je predsjednik Republike. Logično je pitanje koga danas predstavlja Zoran Milanović.

Prema mišljenju politologa dr. Pere Maldinija, sasvim je sigurno da su glasovi lijevo i liberalno orijentiranih birača omogućili Milanovićevu pobjedu. Njihova je potpora bila očekivana jer su mnogi među njima - neovisno o rezervama koje su s razlogom imali prema njemu kao bivšem neuspješnom premijeru i problematičnom šefu SDP-a - za njega glasovali iz ideoloških razloga, odnosno dajući mu glas glasovali su protiv njegove suparnice.

Tome su nesumnjivo pridonijeli i konfuzni javni nastupi Kolinde Grabar-Kitarović tijekom kampanje. Međutim, unatoč najavama o predsjedniku s karakterom - što je svatko mogao shvatiti na svoj način - čak i njegovi najodaniji birači ostali su iznenađeni, pa i konsternirani njegovim kasnijim ponašanjem, drži Maldini i dodaje:

"Naime, malo je što od najava iz kampanje i inauguralnog govora ostalo u njegovu djelovanju koje je uslijedilo. Niz neodmjerenih izjava, nepredvidivo i instituciji predsjednika Republike krajnje neprimjereno ponašanje te otvoreno koketiranje s populističkom desnicom sasvim sigurno nisu dobro prihvaćeni među mnogima koji su mu dali potporu na izborima. Međutim, upitno je je li riječ o političkom zaokretu, prije bi se moglo govoriti o političkom oportunizmu i narcizmu, o nekome tko sve podređuje vlastitoj promociji, uključujući i politička uvjerenja".

Za razliku od Maldinija, Dragan Bagić, profesor sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smatra kako je kod Milanovića problem u stilu puno veći nego u političkom sadržaju. "Način na koji on govori često pojede sam sadržaj te javnost ne uspijeva razaznati sadržaj od stila. Stil je vjerojatno pretjerano izravan i sirov, zbog čega sadržaj ostaje slabije vidljiv. No, pitanje je i bi li njegove poruke dobivale jednaku količinu medijskog prostora da su umotane u celofan, da nema tog otrovnog jezika.

Svakako, što se stila tiče, on doprinosi trovanju hrvatskog javnog i medijskog prostora. Ali, sadržajno gledajući, kada se potrudimo odvojiti stil od sadržaja, mislim da je otvorio niz vrlo važnih pitanja i pokušao razbiti niz mitova, bez obzira na to radi li se o lijevim ili desnim mitovima. Ostaje vidjeti hoće li stil potpuno uništiti sadržaj i namjere koje stoje iza toga", komentirao je Bagić za Magazin.

Bagić pojašnjava kako se ljevici ne sviđa što je na zub uzeo dio civilnog društva i neke javne osobe. "Takvo djelovanje, osim njegovim karakterom, ja tumačim i stavom da nema svetih krava. Politika da nema svetih krava, kako bi se ukratko mogla opisati Milanovićeva politika, očito je njegov pokušaj da se facilitiraju ubrzane promjene u političkom i društvenom životu. Narodski bi se njegova politika mogla opisati kao popu pop, bobu bob.

Dakle, reći svakome ono što ga ide, i to na najizravniji i najsiroviji mogući način. Za početak, pokazao se čvrstim antihadezeovcem, što su njegovi birači i očekivali od njega. Zbog toga je zaradio etiketu vođe opozicije. S druge strane, pokazao je da je na nekim pitanjima, koja smatra važnima, spreman surađivati s Vladom i dati joj podršku. Zauzeo je neupitno i tvrde stavove prema neprihvatljivosti ustaške simbolike u javnom prostoru, i to jasnije od mnogih drugih lijevih političara", kaže profesor sociologije.

Kada je riječ o često apostrofiranim lijevim biračima, koji su presudno doprinijeli Milanovićevoj pobjedi na predsjedničkim izborima, on već jako dugo bježi od samokvalifikacije kao ljevičara. Recimo, dok je bio premijer, javno se detektirao kao kalvinist, ali to je bilo u sklopu rasprave o ekonomskim stavovima.

Međutim, definitivni otklon od ljevice stigao je 2016. kada su Zoran Pusić i Dragan Markovina odlučili posjetiti i razgovarati s tadašnjim šefom SDP-a zbog bojazni da bi na predstojećim izborima mogao pobijediti HDZ kakav smo imali prvih šest mjeseci 2016. godine - sa "slobodom govora unutar četiri zida", s ministrima čiji je jedini program bio "popis izdajnika" ili relativizacija zločinačkog karaktera ustaštva.

Pusić pamti da je Milanović bio potpuno siguran da će SDP pobijediti jer je prema anketama bio deset posto ispred HDZ-a. "Rekao sam da je povod razgovora naša želja da se to dogodi, da ne bismo htjeli da nam se ponovi ono što smo imali posljednjih šest mjeseci, da je socijaldemokratsko izborno tijelo u Hrvatskoj veliko, ali da su to uglavnom birači koji misle svojom glavom i ako SDP počne koketirati s desnicom, naprosto neće izaći na izbore, da prema tadašnjim rezultatima anketa SDP može izgubiti samo ako napravi takvu pogrešku. Imao sam dojam da se Milanović načelno složio.

Krajem kolovoza, uoči izbora, napravio je upravo to na što smo ga upozoravali da nikako ne smije napraviti. Na tajnom sastanku s predstavnicima šatoraša pokušao ih je pridobiti, govorio je stvari koje mi je i danas muka ponavljati, uvaženi sugovornici su ga snimili i snimku dostavili novinama. Znamo kako je sve završilo. Možda je to odgovor koji je "pravi" Milanović", rezonira ovih dana Zoran Pusić.

Kako čelnik Antifašističke lige gradira Milanovićeve dobre i loše poteze?

"Među onim što je napravio, loše su izjave i odnos prema BiH. Ali, ponešto je učinio dobro. Njegov odlazak s prošlogodišnjeg obilježavanja dvadeset pete godišnjice vojne operacije "Bljesak", na kojem su u službenom dijelu programa sudjelovali ljudi u majicama s natpisom "Za dom spremni", bio je jasna poruka kako bi se država trebala odnositi prema tom simbolu ustaštva. Ove je godine, za Dan antifašističke borbe, održao dobre govore u Splitu i Brezovici. Problem je s Milanovićem što ne znate koga će iz džepa izvući u sljedećem govoru", smatra Zoran Pusić.

Pad popularnosti

Međutim, uvelike zbog problematičnih stavova Milanović sve slabije kotira u javnosti. Prema Crobarometrovu istraživanju iz lipnja, 49 posto ispitanika ne podupire njegov rad, a podržava ga njih 42 posto. Još je lošije stajao u svibnju kada ga je podržavalo samo 37 posto građana, a nije njih čak 56 posto.

Za usporedbu, kada je u veljači 2020. stupio na predsjedničku funkciju, imao je 51-postotnu podršku u odnosu na 38 posto protivnika, da bi u svibnju prošle godine Milanovićev rad podržavalo 53 posto birača, a protiv je bilo njih 34 posto. Brojke su neumoljive i pokazuju kako su u uvjerljivoj većini građani koji ne podržavaju stajališta i postupke predsjednika Republike. Srećom po njega, idući su izbori tek za tri i pol godine.

Dragan Bagić smatra da, unatoč svemu, Milanović nije napravio neki posebni politički zaokret, nego je, prema svemu sudeći, odlučio obnašati dužnost bez ikakva taktiziranja sa svojim stavovima i istupima. "Navikli smo da svi političari na svim pozicijama taktiziraju sa stavovima i stilom komunikacije, nastojeći paziti da se ne zamjere svom biračkom tijelu, odnosno da mu se što više dodvore. Milanović kao predsjednik Republike to očito ne radi i zato nam je svima njegova pozicija neobična i iznenađujuća.

Svi birači sada mogu vidjeti njegove stavove kakvi jesu, bez dodvoravanja njegovu biračkom tijelu. Već se i prije naslućivalo da su njegovi stavovi u nekim pitanjima više ili manje udaljeni od nekih stereotipnih ili očekivanih stavova političara i birača s lijevo-liberalnog dijela spektra. Primjerice, politika prema civilnom društvu, koje je na ljevici imalo auru svetosti od 1990-ih do danas.

Tu se može postavljati pitanje je li riječ o iznevjerenim očekivanjima tog dijela biračkog tijela, o čemu ćemo nešto moći sa sigurnosti doznati tek ako se Milanović kandidira na sljedećim izborima. Prema anketama se čini da je izgubio manji dio, onaj radikalniji, tog biračkog tijela", rekao je Bagić.

Sličan zaključak iznosi Pero Maldini koji procjenjuje da - kakav god je Zoran Milanović - on i dalje ostaje jedini ozbiljan predsjednički kandidat ovdašnje ljevice:

"Današnja strukturna, politička i funkcionalna kriza SDP-a i duboka unutarnja podijeljenost umnogome su Milanovićeva ostavština. U toj situaciji SDP u ovom trenutku ne bi mogao iznjedriti jakog kandidata, ne zato što kvalitetnih pojedinaca u stranci nema, nego zato što se u takvom unutarstranačkom ozračju jaki kandidati ne mogu niti razviti.

SDP-ovi čelnici, čak i nakon recentnih Milanovićevih omalovažavanja, i dalje se ponašaju kao njegov talac, nekritički podržavajući njegove istupe, bez dovoljno samosvojnosti i kreativnosti za snažniji politički nastup. Stoga se čini vrlo vjerojatnim da bi ga, usprkos svemu, podržali kao svog kandidata", zaključuje Maldini.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 00:44