Na izbore idemo s dvije dileme: Jesu li svi isti i zašto se poštenje ne isplati?

Kada je riječ o politici, posebno domaćoj, dvije su dileme vječne. Jedna je jesu li svi isti (posebno velike stranke - HDZ i SDP), a druga dilema čiji doseg ide daleko preko granica politike odnosi se na pitanje isplati li se poštenje.

Među ljudima već dugo vlada uvjerenje da među političarima nema razlike, a da razina lopovluka, nepotizma i korupcije neizostavno ide s njima pod ruku i ovisi samo o tome koliko su bili na poziciji (a koliko u opoziciji), i kakve su im se prilike ukazale dok su obnašali vlast.

Upravo su iz takvog uvjerenja nastajale protestne stranke (Most, Živi zid..), a u blagodati političkog uhljebljenja birači su, misleći da glasaju za promjene, lansirali neke od najbezobzirnijih populista poput bivšeg suca Mislava Kolakušića koji uživa sve pogodnosti zastupnika u Europskom parlamentu, i to daleko od očiju i ušiju svojih birača.

No, kako je poštenje još uvijek roba koja nije do kraja izgubila na cijeni, ono se i uoči ovih izbora nalazi na meniju političkih stranaka. Tako je HDZ-ov ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica pripremio izmjene zakona koje bi vrijedile već na svibanjskim izborima, a po kojima se ne bi smio kandidirati nitko tko je osuđen na zatvorsku kaznu od najmanje šest mjeseci, neovisno o tome je li uvjetna ili bezuvjetna. Isto bi bio razlog za automatski prestanak dužnosti ako je nastupila pravomoćna presuda tijekom trajanja mandata lokalnog dužnosnika.

Osim što tempiranjem ovakvog zakona uoči izbora HDZ pokušava biračima poslati poruku da se brinu za poštenje, istodobno se rješavaju ljudi čiji se status iz domene "istaknuti HDZ-ovac" premetnuo u "stranački balast". U tu kategoriju, primjerice, spada požeško-slavonski župan Alojz Tomašević kojega su se morali riješiti nakon što ga je supruga prijavila za obiteljsko nasilje.

Kada je priča o obiteljskom nasilju pukla i našla se u javnosti, Tomašević je nekako podnio razlaz sa strankom, ali mu nije na kraj pameti bilo odstupiti s dužnosti župana. E, sad to više neće ovisiti o njemu, nego mu zakon neće dopustiti da se opet kandidira i ugrožava novu HDZ-ovu uzdanicu.

Kako vrijedi za Tomaševića, tako će i za sve slične slučajeve.

SDP se pak povukao za drugom vrstom "čišćenja". Novi predsjednik stranke Peđa Grbin kroz odabir kandidata koji će pod stranačkim logom SDP-a izaći na ove izbore provodi stranačko provjetravanje. Počelo je sa Željkom Sabom koji je silno želio biti kandidat SDP-a za gradonačelnika Vukovara unatoč tome što je osuđen za političku korupciju i što se protiv njega vodi sudski postupak za slučajeve zloporabe položaja još iz vremena kad je bio gradonačelnik Vukovara. Sabo je izbačen iz SDP-a i na izbore će izaći kao neovisni kandidat.

Kako ono što vrijedi za Sabu mora vrijediti i za druge, iz igre za novi mandat morao je ispasti i jedan od uspješnijih SDP-ovih gradonačelnika - Dubravko Bilić iz Ludbrega. Bilić je svojedobno bio ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka i u kraćem je periodu istodobno uzimao naknadu za odvojeni život i putne troškove.

Stvar je došla do USKOK-a kojem je Bilić sve priznao, nagodio se, vratio imovinsku korist koja je bila oko 12.000 kuna, i to s kamatama i sudskim troškovima. Međutim, kriv je za zloporabu položaja i ovlasti, a vrijeme rehabilitacije još mu nije prošlo. Tako će i on na izbore, ali kao neovisni kandidat.

SDP-ov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika Jadran Barač noć je proveo u pritvoru zbog svađe i prijetnje susjedu. Čim je izašao, medijima je, ne čekajući reakciju stranačke središnjice, izjavio da daje ostavku na dužnost predsjednika gradske organizacije SDP-a u Dubrovniku i povlači kandidaturu za gradonačelnika.

Zanimljivo je kako su se o Baračevu potezu svi kandidati koji su ostali u igri za gradonačelnika Dubrovnika pozitivno izjasnili, uključujući i bivšeg gradonačelnika Andru Vlahušića. Naime, Vlahušić je bio kazneno gonjen i pravomoćno presuđen za zloporabu funkcije gradonačelnika, a 2019. godine nastupila je rehabilitacija i može se ponovo kandidirati. Istina je da se vodi i drugi kazneni postupak, no on je daleko od presude. Unatoč tome, izgledi su mu veliki.

Dobre šanse u Vukovaru ima i spomenuti Sabo (sigurno bolje od novog SDP-ova kandidata), u Varaždinu ih ima aktualni gradonačelnik Ivan Čehok kojemu se još vuku sudski postupci iz vremena kada je upravljao gradom u prvom mandatu od 2001. do 2011. Bili su u tijeku kada se kandidirao na prošlim izborima, i nisu bili prepreka da ga Varaždinci izaberu.

Isto je u Zagrebu bilo s Milanom Bandićem. Unatoč svim aferama, pokrenutim kaznenim postupcima, vremenu koje je proveo u pritvoru, evidentnom nesrazmjeru između stvarne i naplaćene vrijednosti radova koji su se obavljali u Zagrebu, sudovi nisu ništa priveli kraju, a građani ništa sami kaznili. Bandić je umro kao najdugovječniji gradonačelnik Zagreba bez ijedne osude.

Na kraju, čak i kada stranke kazne koruptivno i nedolično ponašanje, građani to nagrade. I kome se onda poštenje isplati?