Može li histerija oko cjepiva protiv Covida-19 pogodovati antivakserima

Ministar zdravstva Beroš izjavio je da je potpisao ugovor za kupnju 1,5 milijuna doza vakcine, a iz njegovih izjava činilo se kako očekuje relativno brzo cijepljenje prema već gotovom planu - doktori i medicinsko osoblje, osjetljive skupine pa svi ostali.

Nekako istodobno s Beroševom objavom ugovora za vakcinu, RTL je lansirao eksplozivno istraživanje prema kojem ispada da se protiv Covida-19 ne želi cijepiti 43 posto ispitanika; 21 posto sigurno neće, a 22 posto vjerojatno. Meni, gorljivom poborniku znanosti, suvremene medicine i cjepiva, tih 43 posto bio je šokantan podatak. Ali šok nije dugo trajao. Ako malo razmislite, shvatite kako skepticizam građana nipošto ne smijemo tumačiti kao isključivi znak nazadnjaštva. U kovitlacu pandemije puno toga zbiva se strelovito; kako znamo da se s razvojem cjepiva ne ide prebrzo? Što nam je jamstvo da ulaženjem u velike rizike ne pogodujemo antivakserima?

Ugledni specijalizirani portal Stat potrudio se objasniti kako je moguće da se u treću fazu kliničkih istraživanja ulazi nakon samo pola godine umjesto uobičajenih dvije godine, pri čemu će svako kliničko istraživanje u trećoj fazi biti golemi eksperiment u kojem će se vakcine testirati na 30-ak tisuća ljudi, što je samo po sebi veliki rizik, i nitko ne zna kako će koji od tih velikih eksperimenta završiti.

Prije nešto više od pola godine bolest Covid-19 još nije imala ni ime, a sada, zahvaljujući iskustvima s ranijim koronavirusima, ponajprije sa SARS-om iz 2003., timovi znanstvenika znaju barem otprilike kojim putem treba krenuti u dizajniranju vakcine. SARS-2 sličan je virusu SARS-1 pa znanstvenici na različite načine ciljaju specifične vrškove proteina virusa kako bi došli do imunizacije. Nisu, dakle, znanstvenici krenuli od nule, nego ipak od nekih spoznaja te se utrkuju kako bi u jednoj godini postigli ono isto za što je inače trebalo pet do deset godina. Pristupi u toj utrci istodobno su pomalo slični pa opet vrlo različiti.

Moderna, Pfizer i BioNTech fokusiraju se na tzv. mRNA tehniku. Johnson & Johnson, CanSino te Oxford u suradnji s AstraZenecom pokušavaju prikačiti gen proteinskog šiljka virusa SARS-CoV-2 na drugi bezazleni virus kako bi dobili nosač za isporuku u ljudske stanice. Novavax proizvodi šiljak proteina iz gena i koristi ga direktno u vakcini. Puno kreativnih, pametnih, ali potpuno novih rješenja, donosi i raznovrsne rizike, onakve s kojima se možda još nismo susretali.

Ljudi, koji su u Hrvatskoj sudeći prema istraživanju RTL-a vrlo skeptični, sve to o vakcinama i virusima ne moraju, ali imaju pravo znati, posebno kad su u pitanju svi rizici koje ćemo doznati nakon kliničkih istraživanja ako od njih očekujemo pristanak na vakcinaciju.

Dosad Hrvatska prema škrtim informacijama nije napravila ništa pogrešno s odabirom cjepiva. Odlučili su podržati inicijativu Europske komisije u kojoj zemlje grupno sklapaju ugovore i tako povećavaju šansu da jednog dana uz prihvatljivu cijenu dobiju onu pravu; učinkovitu i sigurnu. To mi se, također, čini zdravorazumskim pristupom.

No, informirati građane o razlozima možebitne vakcinacije bit će puno teži zadatak nego donijeti odluku o lockdownu, pogotovo bude li neželjenih posljedica u istraživanjima, što je sasvim moguće. Therese Raphael je u kolumni za Bloomberg upozorila da će buduće vakcine i javne politike provođenja cijepljenja možda predodrediti stajalište brojnih građana o cijepljenju za druge bolesti. Ulog je golem. Je li doista moguće da brzanje u histeriji oko SARS-CoV-2 infekcije produbi nepovjerenje brojnih ljudi prema vakcinaciji te digne antivakserske inicijative na novu, puno ozbiljniju i čak pomalo zastrašujuću razinu? Brojni obični ljudi, oni koji se sami cijepe i vode djecu na cijepljenje, nemaju osobito povjerenje u brza rješenja za Covid-19. Hrvatska tu nije usamljena. CNN-ovo istraživanje u Sjedinjenim Državama pokazalo je da se trećina Amerikanaca ne bi cijepila ako bi postojala vakcina za SARS-CoV-2 infekciju.

Nakon što su građani svjedočili zbrci informacija tijekom prve faze pandemije, jasno je da je skepticizam porastao. Nije potrebno biti znanstvenik kako bi se vidjelo da se rokovi dokazivanja učinkovitosti i sigurnosti vakcine jako skraćuju, uz nerealnu dozu optimizma, pogotovo kod političara i dioničkih tržišta.

Primjerice, Bloomberg, The Financial Times, Wall Street Journal, The New York Times… već su nekoliko puta dosad kompaniji Moderna, koja je bilježila gubitke, dodijelili najvažnije pozicije na svojim portalima jer razvijaju vakcinu za Covid-19 utemeljenu na spomenutoj mRNA tehnici koja u osnovi uči naše stanice da proizvode vrške proteina virusa, kako bi ih naš imunološki sustav naučio prepoznavati te kasnije ubijati SARS-CoV-2 virus skupa sa sumnjivim stanicama.

Ako prvi put u povijesti ljudskog roda učite ljudske stanice da proizvode proteine virusa, rekli bismo da se za takvu vakcinu trebaju provesti jako oprezna te posljedično spora istraživanja kako bi se vidjeli ne samo kratkoročni efekti, nego i oni dugoročni. No, najveći mediji izvijestili su već na početku puta dokazivanja sigurnosti i učinkovitosti Modernine vakcine o velikim i vrlo obećavajućim uspjesima, a cijena njezinih dionica je eksplodirala, direktori su se obogatili prodajući svoje udjele.

Zašto su prodavali udjele prije treće faze kliničkog istraživanja? Američka i druge vlade financijski su snažno podržale Modernu također prije tog prvog velikog istraživanja. Ukupno je kompanija prikupila oko pet milijardi dolara. Pri tome je Modernin izvorni izvještaj o mRNA-1273 vakcini naveo da je više od polovine od samo 45 sudionika u prvom istraživanju na ljudima osjetilo umor, drhtanje, glavobolju i bol u mišićima. Troje ispitanika, koji su primili visoke doze, imali su ozbiljnije nuspojave. Također puno za tako mali uzorak. Washington Post objavio je pak ispovijest čovjeka koji je sudjelovao u tom istraživanju Moderne.

Dobio je temperaturu, morao je zatražiti hitnu medicinsku pomoć te je, iako vjeruje u razvoj vakcine, izjavio da se tako bolesno nije osjećao nikad u životu. Bez obzira na to, Moderna upravo usporedno dovršava istraživanje na majmunima te odmah prelazi u fazu tri gdje će vakcinom mRNA-1273 cijepiti 30.000 ljudi. Je li logično ići tako brzo s cjepivom za bolest u kojem je smrtnost možda samo 0,1 do 0,05 posto, a otvaramo nepoznate rizike novih tehnika kao da pokušavao izliječiti karcinom sa 30-postotnom smrtnošću, pri čemu kod karcinoma nikad nemamo zeleno svjetlo za takvo ubrzanje istraživanja? S obzirom na niz novih istraživanja o T-stanicama čini se, naime, daće IFR (infection fatality rate) biti još puno niži od onih koje je izračunao John Ioannidis (0,25 posto) na temelju seroloških istraživanja koja traže antitijela. T-stanice serološki testovi ne prepoznaju. Jedno od istraživanja o njima (“Selective and cross-reactive SARS-CoV-2 T cell epitopes in unexposed humans”, časopis Science) ukazuje pak da 20-50 posto ljudi koji nisu bili izloženi virusu imaju memoriju T-stanica koja će im omogućiti imunološku pobjedu nad virusom.

Bilo kako bilo, bit će zanimljivo vidjeti kako će na vakcinu Moderne reagirati stariji od 75 godina, ljudi s visokim tlakom, dijabetičari, pretili… ako su neugodne nuspojave imali zdravi i oni u dobi do 55 godina. Jedno sasvim ljudsko pitanje: biste li se usudili dati vakcinu Moderne većem broju ljudi starijih od 75 koji uz to imaju i visok tlak ili dijabetes prije dodatnih brojnih testiranja na većem broju zdravih ljudi? Nisu li popratne pojave bile dovoljno zabrinjavajuće da se ne ide tako brzo i hrabro, ili su novac i slava ipak previše primamljivi? Upravo zbog toga služe velika i spora istraživanja na 20-30.000 ispitanika kako bi se vidjelo tko sve sigurno može primiti vakcinu te koliko je ona učinkovita. Čekamo veliki eksperiment.

Preostaje i vrlo važno pitanje koje će si građani postaviti: hoćemo li jednog dana cijepiti milijarde ljudi nepoznatim cjepivom, nečim što će možda imati slične nuspojave kao što su najčešći simptomi Covida-19 za najveći broj ljudi?

Stvari postaju složene te će političari u savezu sa znanošću (i obrnuto) morati ponuditi vrlo precizne odgovore, kao što je strategija cijepljena, koja ne mora biti ona uobičajena. Danas još ne možemo reći hoće li i kad će znanost uspjeti proizvesti sigurnu vakcinu kojom će se moći cijepiti stariji i osjetljive skupine. U tom slučaju trebat ćemo odgovoriti na pitanje treba li, a ako treba, stoga cijepiti one mlađe i zdravije kako bi poslužili kao imunološka zona sigurnosti za starije i osjetljivije.

Danas se doslovno razvija puno toga u tisućama laboratorija te građani doista nisu dužni imati povjerenja prema svemu. Možda su mi najsimpatičniji oni o kojima je izvijestio ugledni MIT Technology Review, a koji su u nosnice ušpricali vakcinu proizvedenu od djelića patogena (peptida - kratkih proteina) koji su umočeni u supstancu dobivenu iz račjih ljuskica kako bi se peptidi pretvorili u nanočestice koje pak mogu probiti mukoznu membranu, a nakon što je probiju, nekim čudom ojačaju upravo tu istu mukoznu membranu koja nas inače štiti od virusa. Nažalost, vlade nam neće moći prepustiti da biramo vakcine kao što prema svom ukusu biramo jela s menija u restoranu, ali će ih, nadam se, ova mala pričica, upozoriti da moraju biti više nego oprezni.

Jer mnogi u svijetu nisu.