Nakon niza godina u kojima se u Hrvatsku vojsku ulagalo vrlo malo, naročito kad je u pitanju nabava novih sustava, naoružanja i vojne tehnike,posljednjih nekoliko godina došlo je do preokreta.
- HV je definitivno u investicijskom ciklusu. Tijekom 15 i više godina nije se investiralo, hrvatski vojni proračun pao je u skladu sa širim kretanjima u svijetu i Europi jer nije bilo pravih prijetnji, a većina onoga što smo izdvajali za vojsku išla je za plaće. To je značilo da se gotovo ništa nije trošilo na nabavu novih vojnih sustava, što je rezultiralo tehnološkim zaostajanjem. Sada je, opet u skladu s kretanjima u svijetu i osobito u Europi, došao novi ciklus u kojem je potrošnja za vojsku naglo porasla i HV se pretvara u modernu vojnu silu - govori u novoj epizodi podcasta "Prva linija" vojni analitičar s YouTube kanala Codex Militaria Matija Blaće.
Kako se u opremanje vojske novim sustavima u posljednjih nekoliko godina uložilo više milijardi eura, napravili smo pregled najvećih nabava za HV, to jest onih koje su dosad ostvarene ili za koje su potpisani ugovori koji se trebaju realizirati. Konkretno, to znači da smo se bavili modernizacijom haubica PzH 2000, kupnjom haubica Caesar, kupnjom raketnog sustava HIMARS, nabavom vojnih kamiona Tatra, nabavom novog protudronskog sustava SKYctrl i, konačno, najavljenom modernizacijom hrvatskih borbenih aviona Dassault Rafale na standard F4.
U idućoj epizodi osvrnut ćemo se i na dva najveća posla koja su najavljena, ali za koja još ništa nije potpisano - to su kupnja sustava protuzračne obrane i akvizicija/gradnja dviju novih korveta. Osim toga, kratko ćemo se osvrnuti i na nabavu sustava koji su djelomično pokriveni iz američke donacije - borbenih vozila pješaštva Bradley.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlisti "Prva linija".
Video podcasta pogledajte ispod
Prvi posao na koji smo se osvrnuli u emisiji jest modernizacija njemačkih haubica PzH 2000 koje je Hrvatska za 40 milijuna eura kupila 2014. godine. Tada se nabavilo 12 haubica, plus jednu za obuku i još tri za kanibalizaciju dijelova, a ministar Ivan Anušić nedavno je izjavio da baš i nije zadovoljan time kako su se ti topovi pokazali u službi Oružanih snaga RH.
- Uvijek postoje dobre i loše strane neke opreme. Dobra strana definitivno je njezin top (155 mm, NATO-ov standard) i cijev dužine 52 kalibra, a koji može dobaciti do 40 kilometara ili 55 i više sa streljivom produljenog dometa, poput Excalibura. Taj top je ubitačan jer omogućava kontrabatiranje protivničke artiljerije izvan njezina učinkovitog dometa, automatski se puni i ima održivu brzinu paljbe od desetak granata u minuti. Njezin problem je velika težina od 55 tona, što je čini logistički izazovnom za niz terena, ne može se lako popravljati i održavati na terenu, a usprkos svojem teškom oklopu i dalje nije otporna na dronove. Ukrajinci su sretni što ih imaju, ali imaju svojih nedostataka - kaže Blaće.
- One sad idu na nadogradnju, a vjerujem da će se to odnositi na modernizaciju automatskog punjača, ojačavanje haubice i redovitu softversku nadogradnju balističkog računala. Koliko će koštati, ne znam, ali ne bi smjelo biti previše skupo.
Hrvatska vojska će njemačke haubice pojačati s 18 francuskih haubica Caesar (na šasijama od šest kotača) koje ćemo platiti 320 milijuna eura.
- To je možda i najuspješniji topnički sustav u posljednja dva desetljeća, prodano ih je oko 450 komada diljem svijeta, niz vojski ga koristi, a pokazao se i kao jako dobar u službi ukrajinskih snaga. Nije isti top kao onaj na PzH 2000, ali ima jednake sposobnosti. Brzo se pripremi, ima velik domet, a cijeli sustav bitno je mobilniji od Panzerhaubice te ga protivnik teže nalazi. Ova 6 x 6 varijanta ima 18 tona te je logistički jednostavnija od PzH 2000. I, konačno, dva i pol puta je jeftinija od nje - objašnjava Blaće.
- U taktičkom smislu mislim da će se Caesar dobro nadopunjavati s PzH 2000. Tamo gdje je borba intenzivnija, koristit će se Panzerhaubica, a u onima gdje treba ispaliti i bježati Caesar - kaže naš sugovornik.
Važan posao za logistiku Hrvatske vojske jest nabava 420 kamiona Tatra T-815-7 koji će koštati oko 200 milijuna eura.
- Oni su ojačani, pouzdani, imaju zaštitu od mina i mogu se koristiti na teškim terenima. Ovo su odlični kamioni, pristupačniji od njemačkih. Za bilo koju vojsku oni su ključni i neophodno je na njih potrošiti taj novac - tumači Blaće.
Ovo su sve prednosti i mane Leoparda 2A8, novog hrvatskog tenka
Najveći posao u financijskom smislu je nabava 44 tenka Leopard 2A8. Njihova je ukupna cijena 1,484 milijarde eura, što je čak i više nego što je potrošeno na borbene avione Rafale. Istina, taj je iznos umanjen za 144,8 milijuna eura koliko je Hrvatska dobila za donaciju 30 tenkova M84 i 30 BVP-ova M80 Ukrajini, ali opet se radi o najvrednijem ugovoru za neki vojni sustav.
- Od emisije u kojoj smo prvi put govorili o njima prošlo je gotovo dvije godine. Ako želite tenk, i dalje je ovo najbolji izbor. Prvo, njih 44 dovoljno je za opremanje jedne oklopne brigade prema NATO-ovu standardu. No, što se tiče samih tenkova, valja napomenuti da bojišta evoluiraju, od Ukrajine do Libanona. A baš je u ovoj potonjoj državi u borbenom okruženju isprobana ključna komponenta tenka 2A8, a to je izraelski borbeni sustav Trophy koji oni imaju na svojim tenkovima Merkava. To je sustav aktivne zaštite koji je u nekim prijašnjim sukobima Merkave učinio gotovo imunima na protutenkovske projektile. No, u međuvremenu su i ti raketni sustavi evoluirali (ispale se dvije rakete), a tu su i dronovi. Ukratko, danas je jasno da je Leopard 2A8 odličan tenk, ali za bojište prošlosti, ne nužno za današnjicu i osobito ne za budućnost. Unatoč nadogradnjama, to je i dalje starija generacija tenkova, a čini se da europski tenkovi niti nemaju noviju verziju Trophyja koja bi tenkove trebala braniti i odozgo (a koja se tek treba pokazati). Naprosto, tenk više nije dovoljno zaštićen i više ne podupirem toliko tu nabavu kao prije dvije godine - objašnjava Blaće.
Tenkovi se mogu nadograditi zaštitom protiv dronova, smatra naš sugovornik, i dodaje kako se nada da će se to napraviti.
- Nadam se i da će ovi APS sustavi uz Trophy biti još dodatno prilagođeni za dronove. Nadam se i da netko tko nabavlja tenkove razmišlja o tome - kaže Blaće i dodaje kako to što toliko država kupuje 2A8 (Norveška, Češka, Litva, Nizozemska, Hrvatska i Njemačka) dokazuje da je to dobar proizvod.
- On ima jako naslijeđe, borbeno iskustvo i mogućnost nadogradnji, što je vrlo važno.
Pitali smo našeg sugovornika je li, uz sve navedeno, cijena za te tenkove, koja je veća od 30 milijuna eura po primjerku, previsoka.
- I dalje tenk ima svoju ulogu na bojnom polju, ali cijena koju za to treba platiti već je pomalo nerazumna. Mislim da je na modernom bojnom polju isplativije uložiti u lakša borbena vozila, agilnija, brža i s boljom elektroničkom zaštitom. Pazite, Leopard 2A8 ima 70 tona, a to je više i od PzH 2000 koja je već sama po sebi logistički izazov. Možda treba prihvatiti da je teški oklop stvar čije vrijeme polako prolazi i da isti novac treba uložiti u lakša i robotska vozila. Na primjer, Komodo, koji radi DOK-ING to jest Rheinmetall Unmanned System, to je svjetski, a naše. Pet takvih vozila možda bi za HV bilo korisnije nego jedan tenk 2A8. Kažem, glavni je problem tu cijena - Leopard 2A8 je dobar tenk, ali je cijena previsoka.
Dotaknuli smo se i nabave protudronskog sustava SKYctrl vrijednog 125 milijuna eura, bez PDV-a. Nositelji tog projekta su domaća tvrtka Končar, poljski APS (čiji je to sustav), a uključena će biti i Orqa. Isporuka sustava, navodno dvije stacionarne i dvije mobilne jedinice, predviđena je za iduću godinu.
- Riječ je o sustavima koji se oslanjaju na elektroničku i kinetičku komponentu i koji se proizvode već deset godina. Naravno, evoluirali su, ali to pokazuje da ovo nije stihijski napravljen proizvod. Najjači dio mu je elektronički sustav ometanja te se takvi sustavi u Ukrajini pokazuju kao neophodni na bojištu, pogotovo za zaštitu ključnih objekata. Njegov problem je da ima dosta prijateljske paljbe jer ako nešto onemogućite protivniku, to ste i sebi napravili - kaže Blaće i dodaje da nam je potrebno ipak puno više od četiri sustava.
Ovo je sve što trebate znati o Hrvatskoj vojsci i njezinu naoružanju
Na kraju emisije osvrnuli smo se i na najavljenu modernizaciju borbenih aviona Dassault Rafale. Hrvatska je, podsjetimo, nabavila 12 polovnih Rafalea u verziji F3-R po cijeni od 1,15 milijardi eura, zajedno s obukom, naoružanjem, simulatorom, PDV-om... Ove su godine preuzeli i službeno zaštitu hrvatskog neba, a sugovornika smo pitali što smo točno njima dobili.
- To je izvanredan zrakoplov, nije slučajno da je toliko tražen i da ga kupuje desetak zemalja. Također, dokazan je u borbama, od Libije do Indije. Specifičnost našeg posla je da smo mi kupili Rafale koji su relativno moderni, ali ne i najmoderniji. Oni su na softverskoj F3-R inačici, ali imaju stariji PESA radar RBE2, a ne noviji RBE2-AA AESA radar. Da, oni se ugrađuju na F3-R u francuskom zrakoplovstvu, ali taj standard ne znači nužno novi radar i ni Francuska nije planirala u sve svoje avione ugraditi novi radar - neki od njih poslani su u Hrvatsku. I sam MORH na svojoj web stranici spominje "elektronski radar novije generacije", što je za mene dokaz da imamo pasivni elektronički radar. Osim toga, imamo OSF (optoelektronički sustav), sustav SPECTRA (ali pitanje je koje softverske nadogradnje), starije kacige u odnosu na standard F4... Ali, kad ćemo ići u nadogradnju, glavna stvar je radar koji treba fizički zamijeniti - napominje Blaće.
Od naoružanja, koliko smo zasad vidjeli, Hrvatska ima rakete zrak - zrak MICA i pametne, precizno navođene bombe AASM Hammer. No, standard na kojem su naši Rafalei omogućava im da nose bilo koje oružje koje se može za njih nabaviti.
- Ono što ne znamo je li MORH nabavio, a znamo da zrakoplov može nositi, jesu protubrodske rakete Exocet, projektili zrak - zrak dugog dometa Meteor i krstareći projektili Scalp. Meteor je tu najzanimljiviji, to je možda i najbolja raketa zrak - zrak velikog dometa, s ramjet motorom i većom "no escape" zonom od bilo kojeg drugog projektila.
Krajem prošle godine u Parizu je ministar obrane Ivan Anušić s francuskom kolegicom Catherine Vautrin potpisao pismo namjere o dodatnom opremanju naših 12 zrakoplova sa standarda F3-R na dodatne sposobnosti standarda F4.
- Ako se ne ugradi AESA radar, onda ne znam koliko ostale nadogradnje imaju smisla. Tu su i nadograđeni sustav SPECTRA, prelazak na Scorpion kacigu s dodatnim vizirom i mogućnošću ciljanja pogledom (zakretanjem glave). Uglavnom je tu riječ o softverskim nadogradnjama. Ali ja oko ovog imam malo kontroverzno mišljenje. Taj je radar ključan kad idete jedan na jedan na protivnika, ali nije ključan u slučaju zajedničkog nastupa u okviru zajedničke sile jer tu imate druge zrakoplove i radare koji mogu obaviti taj posao. A naš zrakoplov već ima Link 16 za dijeljenje, to jest primanje tih podataka. Ukratko, mi već imamo jako sposoban zrakoplov koji nije nekonkurentan pa ne bih rekao da ga je apsolutno neophodno nadograditi. Osobno bih taj novac radije uložio u protuzračnu obranu - kaže Blaće.
Ovo je najmoderniji ruski borbeni avion. Ima posebne zadatke
Koliko bi modernizacija mogla koštati i dokad bi se provela, nije jasno. Tjednik Express iznio je procjenu da bi modernizacija mogla stajati između 260 i 420 milijuna eura, što znači da bi radar u to bio obvezno uključen. Vjerojatno bi to značilo da se kupuju i Meteori, ali zapravo ništa o tome ne znamo.
- Meteorom Rafale dostiže svoj puni potencijal pa ne bi bilo loše da ih kupimo pedesetak ako ćemo uopće ići na tu nadogradnju. Ako bismo i Scalp nabavili, to je vrlo sposobna, opasna ofenzivna raketa zrak - zemlja, dometa do 500 kilometara, koja se dokazala u Ukrajini gdje je pogodila čak i podmornicu. Meni je ključno da mi zapravo imamo već i samu mogućnost nabave tih oružja - rekao je Blaće te dodao kako "ne sumnja" da u taj posao modernizacije Rafalea idemo zato što nove Rafale u varijanti F4 kupuje i Srbija.
- To mi je pomalo ishitrena i panična reakcija - kaže.
Konačno, spomenuli smo kratko i kupnju višecijevnog samohodnog raketnog sustava HIMARS za 350,6 milijuna dolara.
- S raketama koje mi kupujemo to je oružje srednjeg dometa, do 90 kilometara, budući da ne kupujemo ATACMS projektile (dometa 300 km) i novi PrSM (dometa do 500 kilometara). Problem s tim sustavom je velika potražnja tako da je pitanje kada bi stigli. Svejedno, ovo oružje daje izuzetne mogućnosti i u dobroj suradnji s drugim sustavima na 90 kilometara pogađa i kovanicu. A, konačno, jednog dana možemo i kupiti za njih oružje dugog dometa ako bude dostupno zaključuje Blaće.
Prethodne epizode podcasta "Prva linija" možete pogledati OVDJE.
