MINISTAR OBRAZOVANJA 'U Europi bi se smijali da znaju koliko novca imam za reformu'

Iako činjenicu da je uopće pokrenuta reforma školstva naziva znanstvenom fantastikom, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar nakon deset mjeseci mandata doima se po nekim pitanjima nesigurnim. Opasnost da reforma ne prođe je realna, priznaje u razgovoru za Jutarnji i dodaje:

- Volio bih da imam više novca. Novac s kojim raspolažemo za reformu, a riječ je o 12 milijuna kuna, smiješan je i bilo koji ministar obrazovanja u drugim državama koji čuje koliko novca imam za reformu sigurno pomisli - ovaj je lud. Takvi su se projekti prije radili sa 20 puta više novca.

Kako će vam onda učitelji povjerovati da radite ozbiljnu stvar?

- Vjerujem u njihov entuzijazam. Mislim da zbog toga ova reforma može uspjeti.

Koja je uopće vaša uloga u reformi koja se radi izvan Ministarstva?

- Dati političku, financijsku i motivacijsku potporu. Niti mogu, niti se stignem aktivno uključiti u reformu. Ovaj posao s tri resora u Ministarstvu me pojede. Nisam na kraju krajeva ni dovoljno stručan, mogao bih pridonijeti oko predmeta informatike... Poanta ove reforme bit će da će prvi put djeca biti stavljena u prvi plan. Pokušat ćemo utjecati na to da se dio nepotrebnog gradiva izbaci iz predmeta.

Može li ova reforma pasti zbog otpora akademske zajednice?

- Opasnost je realna. No, mi računamo na onu masu ljudi koja je svjesna da reformu treba napraviti i bezrezervno se slažu s principima koje smo donijeli. Ono što je najbitnije jest djecu naučiti kako učiti i gdje pronaći informacije, a ne ih forsirati na učenje napamet.

I da uspije reforma kurikuluma, opet ćemo kasniti za Europom po digitalnoj zrelosti škola. Tek 2022. vam je u planu da 60 posto škola bude spojeno na ultrabrzi internet, ima digitalne sadržaje i opremu.

- Pokušat ćemo uzeti još novca iz EU fondova da požurimo s digitalizacijom.

Sigurno će s vremenom cijena tableta pasti, možda dođe i do toga da se tableti dijele s Jutarnjim listom. Vidjet ćemo...

Time što u škole ulažete parcijalno dolazi do još većih razlika u uvjetima obrazovanja.

- To je točno i tu treba biti oprezan. Umjesto postupnog opremanja, možda je moguće opremiti sve škole manje sofisticiranom opremom. Kroz pilot projekt e-škole steći ćemo iskustva, a vidjet ćemo i hoće li se pojaviti netko tko je spreman kreditirati naše inicijative.

FER-ovac ste, od vas se očekivalo da barem u segmentu informatičkog opremanja škola nudite jasno definiran projekt.

- Bilo bi sve jasno da imam odriješene ruke i neograničena sredstva, da imam - kao što ima turski ministar - sedam milijardi dolara za sličan projekt.

Međutim, jedva smo i za sufinanciranje pilot-projekta uspjeli osigurati 20 milijuna kuna za prvih 150 e-škola. Zbog toga doista ne mogu garantirati da će sve škole biti na istoj razini opremljenosti.

Imali ste akciju traženja većih izdvajanja za obrazovanje i znanost, a onda ste utihnuli. Pomirili se s realnošću ili ste dobili po prstima?

- Postao sam, nažalost, bolno svjestan tih 12 milijardi kuna kamata koje plaćamo svake godine. Naravno da bih ja dao prioritet obrazovanju, no ne znam što bih istovremeno s potplaćenim doktorima, medicinskim sestrama, policajcima. Da bi se u ovom trenutku dalo obrazovanju, nekome treba uzeti. I ovo što smo s napravili s reformom meni sliči na znanstvenu fantastiku.

Što Vedrana Mornara u izvršnoj vlasti više opterećuje - birokracija, manjak novaca ili spinovi?

- Podjednako. Ali spinovi sa svih strana bole jer idu na osobnu razinu.

Je li spin i vaš put u Južnu Koreju?

- Ne razumijem takve spinove zbog nevažne stvari. Zar bih se zbilja radi tako nečega kompromitirao?

To vas vrijeđa?

- Da. Fantastično je koliko dugo se to perpetuira u medijima. To zaista ne razumijem. Već sam više puta rekao da je moj službeni put platilo Ministarstvo i siguran sam da nisam u nikakvom sukobu interesa. Napadi na mene potekli su zato što sam povukao neke poteze koji se nekima nisu svidjeli. Malo se progugla svjetonazor autora najžešćih kritika i sve postaje jasno.

Na početku mandata susret s Bozanićem, pred kraj s Kolindom Grabar-Kitarović?

- Mislim da treba razgovarati. Moj susret s Bozanićem jako je pridonio smirivanju strasti u sustavu obrazovanja. Prestala je ona neproduktivna svađa između države i Crkve koja nikome nije mogla donijeti dobro. Nažalost, mi se u ovoj državi previše svađamo, a premalo razgovaramo.

Na Milanovićevu mjestu sigurno biste razgovarali s Karamarkom?

- Ne bih se imao problem sresti s bilo kime, ako ima nade da se nešto iz toga izrodi. Čak i da ništa nisam napravio, što gubim razgovorom?

U 200 stranica udžbenika povijesti tema Domovinski rat obrađuje se na njih 14. Dovoljno - premalo?

- Mislim da to nije dovoljno. Nedopustivo je da djeca izađu iz škole a da ne znaju što je Oluja i kako je počeo Domovinski rat. Ključan događaj u hrvatskoj povijesti iz današnje perspektive nije krbavska bitka ni ubojstvo kralja Aleksandra, nego Domovinski rat. Zato mu treba dati dužno poštovanje.

S ovakvim stavom sigurno nećete, poput svog prethodnika Jovanovića, ući u sukob s HDZ-om.

- Mislim da svatko normalan vidi da djeca premalo uče u Domovinskom ratu.

Iako ste od početka u projektu državne mature, ni u ovoj godini nema promjene. Zašto?

- Ima li smisla sada nabrzinu raditi promjene? Maturi nedostaje ono što i cijelom sustavu: previše je faktografije, premalo problemskih zadataka.

Revizija bolonjskog procesa - zašto ni tu ništa?

- Jer smo tu, nažalost, najmanjih operativnih mogućnosti zahvaljujući autonomiji visokih učilišta i tu ne možemo učiniti puno. Volio bih zapravo vidjeti doslovnu primjenu Bolonje, no to trebaju odraditi visoka učilišta sama i pritom drastično revidirati svoje studijske programe. No, kod nas se ništa ne mijenja.

Do kad čekati?

- Nemam mehanizama. Ali vidim i krivnju u poslodavcima. Oni bi trebali reći da trebaju prvostupnike, a ne mastere. Što je razvijenija zemlja, traži više prvostupnika, a kod nas je suprotno - samo masteri mogu zadovoljiti te sofisticirane potrebe našeg tržišta rada. Koliko u mom Ministarstvu ima poslova za koje treba studirati pet godina, 20 posto, 30?

Kada kreće potpisivanje prvih programskih ugovora i što ćete ponuditi sveučilištima?

- Krenut će potkraj godine i ponudit ćemo im postojeće stanje uz uvjet da nakon prve godine proizvedu nešto više stručnjaka u STEM području, a smanje one iz društvenoga područja. Koliko, tek ćemo pregovarati, no pomaka mora biti.

U međuvremenu će vas sveučilišta tražiti više novca.

- Da je meni jedna kuna za svaki milijun koji su od mene tražili, već bih imao pozamašnu sumu. (smijeh)