ZAGREB - Novi prijedlog Zakona o socijalno skrbi, koji je poslan u hitnu saborsku proceduru bez ikakve javne rasprave, pun je propusta i nelogičnosti, u suprotnosti je s međunarodnim dokumentima i Vladinim najavama aktivnosti Europskoj komisiji, zbog čega je izazvao bijes raznih nevladinih i stručnih udruga.
Mnoge od njih - od udruga razvedenih do udruga za autizam - u otvorenim pismima poslale su primjedbe nadležnom Ministarstvu, iako svjesne da je Zakon već u proceduri.
Izbačene teze
- Ovaj je zakon nakaradan, blamaža koja prelazi granice Hrvatske - kaže Dorica Nikolić, bivša državna tajnica za socijalnu skrb, koja je sa širokom radnom skupinom pripremila teze za novi Zakon prije odlaska s dužnosti. Teze su bile gotove do kraja lipnja prošle godine, a od njih, kaže, u Zakonu nije ostalo gotovo ništa.
- Mi smo pak o svemu obavijestili Europsku komisiju u našem prošlogodišnjem izvješću o provedbi JIM-a, osnovnog europskog dokumenta za socijalu.
Tako smo im obećali da će do kraja 2010. godine biti donesen novi Zakon te smo im detaljno opisali kako ćemo uvesti socijalne mirovine za starije od 65 godina koji nemaju primanja. O tome u Zakonu nema ni slova i u EK se pitaju što se događa - kaže Nikolić.
Budući da je lanjskog rujna, nakon što smo objavili teze za novi Zakon, nadležni ministar Darko Milinović raspustio stručnu radnu skupinu optuživši je da je ‘dilala’ dokumente medijima, Zakon su zgotovili ljudi u Ministarstvu. A posljedica je, kažu našu sugovornici, niz nedorečenih, ponekad apsurdnih rješenja.
Što učiniti?
Osim zakonske odredbe po kojoj, zbog krajnje nespretne definicije, proizlazi da novac nije imovina i da osoba koja prima socijalnu pomoć na štednim i osobnim računima može imati neograničenu količinu novca, još je niz sličnih formulacija i propusta.
Tako su, primjerice, u Zakonu zaboravljena djeca od sedme do 18 godine. Zakon definira kako zbrinjavati djecu do sedme godine bez odgovarajuće roditeljske skrbi te regulira smještaj odraslih osoba. Školska populacija djece uopće se ne spominje, pa se struka pita što s tom djecom učiniti.
Zašto su cijene domova različite? Bez obzira na vlasnika, cijene moraju biti ekonomske
Struka posebno upozorava na zakonska rješenja koja reguliraju domove za starije i nemoćne. Europa nas je već upozorila da između ustanova ne smije biti razlike u metodi određivanja cijene s obzirom na vlasnika ustanove. Zbog toga je u prvotnom prijedlogu Zakona bila odredba kako će u svim umirovljeničkim domovima - i državnim i privatnim - cijene biti ekonomske.
- Trenutno je situacija ovakva: ako gospođa Ana ima sreće i dobije mjesto u domu na Iblerovom trgu, plaćat će garsonijeru od 35 kvadrata 2500 kuna. Njezina susjeda Iva s istim primanjima i istim zdravstvenim stanjem nema te sreće i mora u privatni dom, gdje će istu garsonijeru plaćati 4000 kuna. Postavlja se logično pitanje zašto Ani država, odnosno svi mi, porezni obveznici, mjesečno dotiramo 1500 kuna, a Ivi ne? - zorno objašnjava Dorica Nikolić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....