MILANOVIĆEVI ROĐACI I SUSJEDI IZ SINJSKIH GLAVICA U EU NEVOLJAMA Do svojih kuća morat će ilegalno preko granice

Sporazum o pograničnom prometu, koji su, uz moderiranje EU-a, 19. lipnja u Bruxellesu potpisali ovlašteni predstavnici RH i BiH, i to samo dvanaest dana prije njegova stupanja na snagu, zaboravio je na život, piše Slobodna Dalmacija.

Potpisanim sporazumom dubina pograničnog područja definirana je na pet kilometara. Sukladno tomu, definirana su i naselja pograničnog područja, kojih s hrvatske strane ima 539, a s BiH strane nešto manje od pet stotina. Između RH i BiH granica na planini Kamešnici je neprirodna. Od vododjelnice se kilometrima spušta prema dolini Cetine.

Na jugozapadnoj strani Kamešnice koja je s druge strane granice, na stotine hektara vrtača, livada i šumskog zemljišta u vlasništvu je građana RH koji žive u cetinskom kraju. Od ukupno šezdesetak naselja u gradovima i općinama cetinskog kraja, njih 21 je uvršteno u pogranično područje. Građani iz tih naselja od 1. srpnja ostvaruju pravo na propusnice za nesmetani prelazak preko malograničnih prijelaza, konkretno na Kamešnici preko prijelaza Bili brig.

S područja Splitsko-dalmatinske županije 63 naselja su na popisu pograničnog područja. Iz grada Sinja tri – Bajagić, Gljev i Obrovac Sinjski. Glavice se nigdje ne spominju. Njih s Obrovcem Sinjskim dijeli rijeka Cetina. A upravo Glavičani na Kamešnici, s druge strane granične crte, imaju najviše posjeda.

Do njiva 200 kilometara

- Mi smo zaboravljeni, a život se ne može zaustaviti. To je isto kao da vam netko odluči da ne dišete. Morate disati. Tako i mi moramo u svoje kuće, vrtače, na livade, u šumu – kažu nam uglas Dragan Milanović, Branko Romac, Dragan Modrić i Dražan Romac, svi iz sinjskog naselja Glavice.

- Moji preci na Kamešnici su izgradili stojnu kuću i staju još 1886. godine. Tu su živjeli pola godine, a drugu polovicu, zimi, u Glavicama. Gore su odgojene generacije, uz ostale moji otac i majka.

S rođacima sam obnovio tu kuću i gore smo redovito, najčešće vikendima tijekom cijele godine. Kako sada stvari stoje, bojim se da ćemo bez propusnica teško do naše kuće. Ili ćemo umjesto petnaestak kilometara preko Bilog briga biti prisiljeni preko Kamenskog i Livna, što je udaljenost veća od sto kilometara u jednom pravcu – kaže Dragan Milanović.

A njegov bliski rođak Dražan Romac dodaje: - Kao dijete sam u toj kući i staji živio od proljeća do kasne jeseni. U prizemlju kuće bila je staja za blago, a na katu smo živjeli mi. Zove me planina i ja redovito i danas idem gore. Ne znam kako ću ako mi uskrate propusnicu.

- Nama su problemi počeli još prije dvije godine. Ja držim oko 120 ovaca. Svake godine od svibnja do studenoga gonio sam ih na Kamešnicu na ispašu. Prošle godine su mi zabranili. Naša veterinarska inspekcija uskratila mi je potrebne papire bez kojih me granična policija ne pušta. Na Kamešnici imam kuću i dvije vrtače. Prije dvije godine zabranili su prolaz mojim ovcama, a sada će, čini mi se, i meni – veli Branko Romac.

Vlasti zaboravile na nas

- Neće biti dobro ako budemo prisiljeni ilegalno odlaziti do svojih posjeda s druge strane granice, ali i to treba očekivati. Najveći posjednici kuća i zemljišta na Kamešnici su upravo Glavičani: Poljaci, Romci, Milanovići, Dolići, Modrići, Labrovići, Šimići, Vučići, Vukovići i drugi – nabraja Dragan Modrić.

- Još 2008. godine govorilo se da će biti izdane malogranične propusnice. Postaji granične policije u Trilju dostavili smo popis svih Glavičana koji na tom dijelu Kamešnice imaju imovinu. Iako tada propusnice nismo dobili, mogli smo u planinu bez problema, s osobnim kartama. Ovakav problem, kakav je naš, imaju sigurno još stotine i(li) tisuće drugih građana RH i BiH. Zašto su nas vlasti u obje države zaboravili? – pita se Dragan Milanović, piše Slobodna Dalmacija.