BRANITELJ GENERALA ZA JUTARNJI

Mikuličić: Kod nas bi Markača oslobodili, ali u Haagu ... nisam baš siguran

Sudski postupak protiv hrvatskih časnika za Oluju završio je izricanjem završnih riječi u Haagu
 Šimunović/CROPIX

ZAGREB - Goran Mikuličić, branitelj Mladena Markača, stigao je jučer u Zagreb i odmah po dolasku, na aerodromu, govorio nam o tome zašto vjeruje da je obrana uspjela Sudu predočiti dokaze kojima ruše cijelu optužnicu za Oluju.

Jeste li zadovoljni dokazima koje ste iznijeli za Markača?

- Jesam, zadovoljan sam, što, naravno, ne znači da sam izgubio kontakt s realnošću i da nisam svjestan činjenice da nekakva predviđanja nisu vrijedila kod Haaškog suda. Napravili smo puno bolji posao nego Tieger i ekipa tužitelja.

Jeste li iznijeli sve potrebne dokaze kojima biste osporili optužnicu protiv Markača?

- Jesmo, tijekom cijelog suđenja smo to uspjeli. Mislim da tužitelj ni iz blizine nije uspio dokazati postojanje zločinačkog poduhvata, a kamoli proširene verzije koja i nije dio međunarodnog prava, iako Sud i to tumačenje primjenjuje. Možda Orie učini korak naprijed i odbije primjenu zločinačkog poduhvata kao inkriminacije, ne samo zbog pravnih razloga.

Jeste li optimist?

- Da je taj postupak vođen u Zagrebu i da ga vode najoštriji suci, bio bih siguran da će biti oslobođen. No, Haag je Haag. Sud će se voditi svojom misijom, a činjenica je da još nitko nije osuđen iz Hrvatske...

Kada očekujete izricanje presude?

- Mogla bi biti i prije Božića jer je sudac Orie vrlo organiziran. Ako nije u ovoj godini, odluku očekujem oko ožujka.

Malo me iznenadilo osporavanje nadležnosti Suda za Markača, a vi ste to tražili u završnoj riječi. Naime, prije nego što su optužnice postale pravomoćne, takve su rasprave u stručnoj javnosti bile osporavane. Zašto ste to tražili?

- Uobičajeno je tražiti proglašenje nenadležnosti. No, tijekom suđenja su se pojavili i brojni dokazi koji su pokazali kako je neupitno da je prestankom Oluje došlo do povlačenja vojnog i političkog vrha RSK, pa su otpale pravne pretpostavke za oružani sukob. Običajno pravo definira dvije pretpostavke za oružani sukob: intenzitet i organizaciju. Otišla je organizacija, politički vrh i većina vojnika pa, dakle, nema ni intenziteta. Samim time, nema ni pretpostavki za oružani sukob.

No, Markač je i nadalje tamo zapovjednik...

- Da, Markač je zapovjednik s namjenskom zadaćom uloge Specijalne policije koja proizlazi iz zakona, a to je - borba protiv terorističkih grupa. Pretraga terena za ostacima vojske RSK je zakonska obveza Markača, a ako su se tu počinili zločini, oni su počinjeni izvan oružanog sukoba, pa Tribunal nije nadležan. Za zločine koji su počinjeni potrebno je identificirati počinitelje, a ako počinitelj nije identificiran, nemoguće je teretiti nekoga po zapovjednoj odgovornosti.

Ali laičko rasuđivanje zahtijeva da Markač ustanovi tko je počinio zločin?

- On je morao poduzeti razumne mjere da se pokuša sankcionirati počinitelja. Mora se znati počinitelj, a on nema ovlasti provoditi istrage. Ono što je radio jest da kada se identificiralo počinitelja, onda ih je on suspendirao, kažnjavao. Presedan Boškoski, a on je bivši ministar unutranjih poslova Makedonije, oslobođen je odgovornosti jer, iako je bio u selu u kojemu je počinjen zločin, bio je svjestan da su nadležna tijela koja moraju utvrditi odgovornost bila prisutna, informirana o svemu i on tu nije bio odgovoran.

Zašto se obitelj nije pojavila na završnim riječima?

- Obitelj će doći poslije, kada se smiri gužva. Naravno, stalno su u kontaktu

Najgori scenarij: Što ako se u osuđujućoj presudi spominje lista imena?

Hrvatsko pravosuđe nema obvezu suditi Jarnjaku i drugima

Donese li se osuđujuća presuda u kojoj bi se spominjao zločinački poduhvat, a u njoj se nađu imena koja su se i spominjala na suđenju, primjerice Ivan Jarnjak, hoće li to značiti da će Hrvatska morati suditi Jarnjaku?

- Ne, u tom smislu to nije nikakva obveza i hrvatsko pravosuđe nema takvu obvezu. U nekom drugom smislu bi se moglo postaviti takvo pitanje, pri čemu bi se, po mom mišljenju, hrvatsko pravosuđe moralo odrediti prema tome, bilo na način da jasno kaže kako ga to ne obvezuje ili na način da provede neke istražne radnje, postupke i slično. No, danas, 15 i više godina nakon toga, mislim da nema smisla. Da su htjeli, mogli su, a onda ne bi ni bilo haaškog suđenja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 06:14