Mario Mamić u petak je na Županijskom sudu u Osijeku završio maratonsko svjedočenje na suđenju svom ocu Zdravku Mamiću, stricu Zoranu Mamiću i Damiru Vrbanoviću, optuženima za nezakonito izvlačenje 25,8 milijuna eura iz Dinama. Njegovo iscrpno svjedočenje na kraju je okončano rukovanjem s članovima sudskog vijeća i srdačnim pozdravom rukom u smjeru USKOK-ovih tužitelja Svena Miškovića i Tonćija Petkovića. Podsjetimo, Mario Mamić je ranije osuđen u ovom kaznenom predmetu, nakon što je priznao kaznena djela koja su mu stavljena na teret i nagodio se s USKOK-om. U međuvremenu je odslužio 16 mjeseci zatvora, platio sporednu novčanu kaznu u iznosu od 750.000,00 eura, kao i troškove kaznenog postupka u iznosu od 70.000 eura. Također, vratio je Dinamu 2.088.367,45 eura koje je nezakonito stekao kaznenim djelima na štetu zagrebačkog kluba.
"Iznosi točni, a poslovi su bili stvarni"
U petak je na upit tužitelja Miškovića jesu li točni iznosi raspodjele novca između njega i oca mu Zdravka, koje je ranije iznio u svojoj obrani, a na temelju koje je u konačnici i osuđen, svjedok je odgovorio: „Svi iznosi iz moje obrane su točni.”
Kad je riječ o konkretnim transferima, za koje je tvrtkama Marija Mamića, odnosno drugim tvrtkama koje je on angažirao, Dinamo platio posredničku naknadu, svjedok je za svaki pojedinačni posao rekao da su to bili stvarno odrađeni poslovi u kojima je on zastupao neku od strana u poslu te da je te iznose i postotke dogovarao sa svojim ocem Zdravkom. Najčešće je pri tome zastupao Dinamo, ali bilo je i poslova u kojima je zastupao oba kluba, pa i samog igrača. USKOK, pak, u svojoj optužnici navodi da su to bila fiktivna posredovanja, odnosno da Mario Mamić i njegove tvrtke u tim transferima nisu imali nikakvu ulogu.
Tako, primjerice, u optužnici stoji da je Vrbanović u dogovoru sa Zdravkom i Marijem Mamićem sklopio ugovor između Dinama i Real Sports Managementa, tvrtke u vlasništvu Marija Mamića, prema kojem to društvo ima pravo na tzv. „image rights“ za Igora Bišćana temeljem kojih je tvrtki Marija Mamića ukupno isplaćeno 600.000,00 eura. No, u optužnici stoji da RSM nije imao pravo na taj novac.
- Bišćan se vratio u Dinamo i trebalo mu je platiti 600.000 eura u gotovini na nekoliko rata. Ne znam je li mu to isplaćeno, ali tata mi je rekao da jest. Vezano uz Bišćana, odnosno financijske aspekte tog posla, sve sam pregovarao sa svojim ocem i ne znam za druge ljude koji su u tom poslu bilo što radili – rekao je Mario Mamić, koji je na pitanje tužitelja zašto je bio potreban sastanak Vrbanovića i nekoga iz RSM-a, odgovorio: „Vjerojatno zbog ugovora između Dinama i Bišćana, odnosno nekih dodatnih detalja u ugovoru.” Pojasnio je i da je iznos od 600.000 eura, kao i isplatu na rate odredio njegov otac. Inače, tvrtka Real Sport Management je bila tvrtka koja je naslijedila Mamić Sports Agency. Jedan od inkriminiranih transfera je i onaj Luke Modrića iz Dinama u Tottenham, za koji je RSM-u isplaćeno 2,2 milijuna eura.
- Ugovor je sastavljen po mojoj špranci, a ostvario sam 10 posto za posredovanje u transferu u kojem sam zastupao Modrića i Dinamo. Za Modrića sam vodio pregovore s Chelseajem, Manchester Cityjem i Tottenhamom, imali smo sreću da su tri kluba u pitanju i da možemo licitirati, a na kraju je potpisan ugovor s Tottenhamom, došao je predsjednik kluba u Zagreb i tamo je potpisan ugovor u travnju 2008. godine – ispričao je Mario Mamić. No, u tom poslu problem je u tome što je tvrtka RSM registrirana u lipnju 2008. godine, odnosno dva mjeseca nakon što je transfer završen, iz čega USKOK zaključuje da RSM i Mario Mamić nisu imali pravo na posredničku naknadu, odnosno da nisu sudjelovali u tom poslu.
U ugovorima nema njegovog imena
Mario Mamić dobio je i 850.000 eura za posredovanje u transferu Dejana Lovrena iz Dinama u Olympique Lyon, a tužitelja Svena Miškovića zanimalo je zašto u ugovoru koji je ovjeren u HNS-u nije navedeno da je Dinamo imao posrednika.
- Ne bih znao zašto nije navedeno da nije imao. Znam da sam ja obavio taj posao i naplatio se – rekao je Mario Mamić. Kad je riječ o transferima Marija Mandžukića i Ivice Vrdoljaka iz NK Zagreb u Dinamo, kazao je da je imao njihovu punomoć za dovođenje u Dinamo i da se u tom poslu naplatio 200.000 eura. Tužitelje je zanimalo zašto mu je Mandžukić dao punomoć pokraj svog menadžera Ivana Cvjetkovića, a on je odgovorio: „Moram imati ugovor s igračem za punomoć da bih se naplatio.”
Inače, iz tih ugovora proizlazi i da je za sve igrače bilo definirano kako isplata provizije tvrtkama Marija Mamića ovisi o broju službenih nastupa tih igrača.
- Da, to je uobičajeno. Tako je bilo za Mandžukića, Vrdoljaka, Balabana... – kazao je M. Mamić, na što ga je tužitelj Mišković upitao zna li tko je u to vrijeme bio trener Dinama, a on je odgovorio da ne zna.
- Zoran Mamić, vaš stric. On je odlučivao tko će igrati – zaključio je Mišković.
M. Mamić je kazao i kako je u transferu Eduarda Da Silve zastupao i njega, kao i Dinamo i Arsenal, no USKOK u optužnici navodi da Mamićeva tvrtka Rasport Management u tom transferu nije sudjelovala. Na pitanje zna li zašto nije naveden kao posrednik ni u ugovoru o transferu Mandžukića iz Dinama u Wolfsburg, kazao je da ne zna, ali zna da je radio na tom transferu. Tužitelje je zanimalo i zašto u nijednom od tih ugovora nema njegova imena.
- Ne znam, tako mi je odgovaralo. Iz administrativnih razloga lakše bi mi je bilo da me nema ili unajmiti neku drugu kompaniju – odgovorio je, a na pitanje zašto je njegov otac u javnosti bio neugodan kada bi se postavljalo pitanje oko Marijeve uloge u zastupanju igrača Dinama, kazao je.
- Ne znam. Možda mu je tako odgovaralo. Javnost je prevrtljiva – kazao je, dodavši i da mu nije poznato da su Dinamu postavljana pitanja od strane Pučkog pravobranitelja i Ministarstva sporta o njegovom statusu i poslovnom odnosu s Dinamom.
Na pitanje tko je u Dinamu donosio odluke o tome hoće li i koji igrač imati pravo na podjelu transfera odgovorio je da je te odluke donosio njegov otac Zdravko, jer je on u tim poslovima zastupao klub.
- Ne znam je li bilo koji igrač, a koji nije bio ugovorom vezan uz moju agenciju, dobio mogućnost podjele transfernog obeštećenja s Dinamom – odgovorio je na dodatni upit tužitelja Tonćija Petkovića. Nije mu poznato ni je li Lovren u razdoblju od 2018. godine nadalje tražio od Dinama dodatna sredstva na ime podjele transfernog obeštećenja, za bonuse koje je Lyon naknadno isplatio Dinamu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....