S kolegom fotoreporterom Božom Vukičevićem ukrcavam se na maleni gliser u Srimi, mjestu koje se spojilo s Jadrijom na jednoj i Vodicama na drugoj strani.
Isplovljavamo iz lučice i prolazimo pored Prvića, Lupca, Zlarina, Tijata, Obnjana, Zmajana...
Svi nabrojani otoci izgledaju normalno. Puni su zelenila i hlada uglavnom od borova. Kada smo stigli do našeg odredišta - Malog Mišjaka - dočekala nas je sasvim drugačija slika. Ili, gotovo aplokaliptični prizori. Na dobrom dijelu otočića borova šuma izgleda kao da je spaljena, kao da je netom veliki požar poharao Mali Mišjak, otočić od 50-ak hektara čije su dvije trećine bile prekrivene borovom šumom. Bile. I tko zna što će od te borovine ostati nastavi li se pošast koja ga je zadesila.
Čini se da je požar poharao otok, ali, istina je potpuno drugačija. Šuma nije stradala do plamtećih jezika nego od nametnika vrlo sličnog borovom prelcu, javlja Slobodna Dalmacija. No, prema riječima Zorana Štambuka, koji je s obitelji jedini povremeni stanar Malog Mišjaka, radi se o moljcu kojeg je vidio prvi put lani, iako na otok dolazi veće desetak godina.
- Da, otok izgleda kao da nam se bliži neka biblijska pošast. Sva šuma koja je sada uništena, lani u ovo vrijeme je bila zelena. Znači, nametnik ekspresnom brzinom ruši sve pred sobom. Pitam se što će biti za godinu-dvije ako ga na vrijeme ne zaustavimo. Mislim da će otok biti poput spaljene zemlje - govori nam Zoran Štambuk dok se približavamo otoku.
Pravi razmjeri štete vidljivi su još bolje kada pristanete na ovaj komadić raja u šibenskom arhipelagu. No, nastavi li ovaj nametnik svoje razorno djelovanje, raj bi se vro brzo mogao pretvoriti u pakao:
- Čujte, mi imamo borovog prelca koji je prisutan svugdje i protiv njega se borimo onoliko koliko možemo. Najčešće to radimo na način da skidamo njegova gnijezda. Međutim, prošle godine se pojavila neka nova gusjenica sive boje koju nikad prije nisam vidio - priča nam jedini stanovnik Malog Mišjaka.
Manji je problem što tu gusjenicu nikada nije vidio Štambuk. Puno veća nezgoda je što gusjenicu, prema njegovim riječima, ne prepoznaju ni sveznajući stari-dobri Google, ali ni puno mlađi AI:
- Ma kakvi, nisam ju našao nigdje ni na internetu! Čak sam slao nekim ljudima iz struke, zoolozima i sično, odgovorili su mi da im je ta životinja apsolutna nepoznanica. Nitko živ tu gusjenicu nije našao! Ne znam ni latinsko ni hrvatsko ime te gusjenice - veli Štambuk.
Ono što nam je mogao sa sigurnošću kazati je kako se radi o invazivnoj vrsti:
- Znam samo da jede borove iglice isto kao i borov prelac. Međutim, borov prelac se zakopava u zemlju iz koje izlaze noćni leptiri koji opet ostavljaju gusjenice. No, ova se ne ukopava u zemlju već nešto slično kao dudov svilac radi svoju čahuricu na borovoj grani. Onda ždetru borove iglice kao prelac, samo što su i tri puta veći od prelca. Jednostavno, ‘taru‘ sve pred sobom. Šuma koju su napali je ogoljena ‘na nulu‘. Nadalje, problem je što kada ta gusjenica pojede sve iglice može zaustaviti fotosintezu i bor može uginuti. Naime, bor nije stablo koje će tjerati iz korijena. Kad oni pobrste sve iglice - bor je mrtav! - rekao je zabrinuto Zoran Štambuk za Slobodnu Dalmaciju.
Pitamo ga je li se probao ikako boriti protiv nasrtljivog nametnika?
- Znate kako se borim protiv njih? Imam noćne UV lampe i s obzirom da se oni razmnožavaju kao noćni leptiri skupljam ih oko kuće na te dvije lampe. I tako ih skupim svaku noć po 200-300 komada. Ja sam ih pobio pitaj noga koliko. Imam i sreću što mi je u pomoć došla i brigada šišmiša koja ih tamani. Samo trebala bi mi kineska divizija šišmiša da ih sve uništi.
Šalu na stranu, slaba je korist od svega toga. Vjerujem kako bi rješenje moglo biti u postavljanju feromonskih klopki. One klopke koje se koriste kod borovog prelca ne pale na ovu vrstu nametnika jer on izlučuje hormone ženke i onda prikuplja sve mužjake. U tom slučaju se ženka ne pari i tako se zaustavlja proces- misli Štambuk.
Jeste li kontaktirali Šumariju?
- Ma nisam! Koliko vidim, oni smtraju da je to prirodni proces i tvrde kako će problem riješiti sama priroda. Što ću, gdje god sam slao upite - nigdje odgovora nisam dobio. Što dalje, nemam pojma - zdvaja Štambuk, koji živi na relaciji Mali Mišjak - Osijek odakle mu je supruga.
Riječani upozoravaju na širenje borova prelca: ‘Opasni su za životinje, najviše za pse‘
Štambuk želi poslati upozorenje dok se nametnik ne proširi na obližnje otoke. Na Malom Mišjaku, šteta je već sada velika. Otočić čije su dvije rećine bile pod borovom šumom ima je sve manje.
Međutim, prava katastrofa bi mogla uslijediti ako se gusjenica s Malog Mišjaka prebaci na obližnje veće otoke Zmajan, Tijat, Obonjan, Zlarin ili Prvić?
Ipak, stručnjaci koje smo kontaktirali umiruju situaciju. Kada smo im proslijedili fotografije leptira snimljenog s Malog Mišjaka vrlo brzo su nam objasnili o čemu se radi.
Borov prelac, a ne borov četnjak
Dakle, na otočiću u šibenskom arhielagu nismo otkrili neku novu vrstu, ili ‘aliena‘ s Neptuna. Naime, radi se o leptiru iz roda Dendrolimus. Ukratko, to je u stvari borov prelac, a onaj nametnik koji se kod nas udomaćio i kojeg većina naroda u žargonu zove borov prelac je u stvari borov četnjak.
Također, doznali smo da leptir s Malog Mišjaka u Hrvatskoj obično ne stvara veće probleme jer ga uništi gljivica koja obitava na našim područjima.
Na naš upit, iz Hrvatskih šuma su i potvrdili kako se na temelju dostavljenih fotografija radi o borovom prelcu (Dendrolimus pini L.) koji je rasprostranjen u Europi, osobito u središnjoj i jugoistočnoj Europi, te da je najaktivniji od lipnja do kolovoza.
- Riječ je o defolijatoru, odnosno kukcu koji se hrani lišćem ili iglicama, uzrokujući djelomični ili potpuni golobrst.
Pritom je važno napomenuti da ovaj defolijator ne uzrokuje sušenje stabala, ali višegodišnjom povećanom populacijom na određenom području i utjecajem drugih abiotskih čimbenika (dugotrajne suše, u ovom slučaju posolica, kao i dugi periodi suša) može oslabiti stabla tako da katkad može rezultirati i većim sušenjem sastojina - kazali su iz Hrvatskih šuma.
Pojasnili su nam i kako se razvija prelac:
- Ženke osam dana nakon parenja polažu jaja u malim skupinama na stablu, granama i listovima. Svaka ženka može položiti između 50 i 200 duguljastih jajašca koja su prvo zelenkasta, a kasnije postaju sivkasta. Gusjenice izlaze iz jaja u kolovozu i počinju se hraniti borovim iglicama, od vrha iglice prema osnovi. Mogu pojesti između 800 i 1000 borovih iglica a kada nema iglica, jedu i kore mladih izdanaka.
Gusjenice su smeđe do pepeljastosive boje, s crvenkastim dlačicama i smeđim uzdužnim prugama, duge do 8 cm. Vrijeme provode na stablima do prvih mrazeva u jesen, potom se spuste sa stabla i zaklone na šumsko tlo pod mahovinom ili iglicama kako bi prezimile. Idućeg proljeća, kada je temperatura barem 4-6°C, popnu se na grane te se hrane do sredine lipnja.
Zakukulje se obično na granama svoje prehrambene biljke, između iglica. Gusjenice koje se rano kukulje ostaju u stadiju kukuljice dulje od onih koje se kasnije kukulje. Kukuljica je tamnosmeđa do sjajno crna, valjkasta, duga oko 3 cm i široka 9 mm.
U isto vrijeme na istom stablu mogu biti prisutni različiti stadiji – jajašca, kukuljične zapretke te gusjenica raznih veličina - vele iz Hrvtaskih šuma.
Na koncu, zanimalo nas je i koji je lijek protiv najezde borova prelca:
- Što se tiče suzbijanja i mjera zaštite, situacija je sljedeća. Uspješno suzbijanje na većim površinama moguće je provoditi metodom hladnog zamagljivanja aviotretiranjem, dakle iz zraka, primjenom selektivnog biološkog insekticida na bazi bakterije Bacillus thuringiensis.
Međutim, kako je europskim zakonodavstvom načelno zabranjena primjena pesticida (sredstava za zaštitu bilja) iz zraka i u poljoprivredi i u šumarstvu, moguće ju je odobriti na nacionalnom nivou samo posebnim odobrenjem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Sam postupak je dosta zahtjevan i teško se odobrava, pogotovo na krškim područjima. Obzirom da golobrst (potpuna defolijacija) ili djelomična defolijacija borovih stabala uglavnom ne dovodi do sušenja stabala, već se stabla ipak oporavljaju, ne postoji dovoljno jak razlog za odobrenje aviotretiranja.
Ostale metode suzbijanja, kao mehaničko skidanje gnijezda, primjenjuju se u urbanim sredinama, na manjem broju stabala, u mjestima gdje prevladava estetska funkcija šume i pojedinih stabala. Osim toga, mehanička metode je neprimjenjiva na teško dostupnim područjima kakvi prevladavaju na otocima.
Šumarski stručnjaci iz HŠ d.o.o. prate situaciju i što se tiče spomenutog štetnika, kao i kad je riječ o kombinaciji uzroka, te uz pomoć kolega iz Hrvatskog šumarskog instituta po potrebi donose odgovarajuće mjere zaštite i suzbijanja - zaključili su iz Hrvatskih šuma.
Inače, nije Mali Mišjak jedini otok u šibenskom arhipelagu koji se suočava s naglim gubitkom šume. Slična sudbina zadesila je i otočiće Dvainku, Rakitnik, te Krbelu Malu i Veliku koji se nalaze praktički između Krapnja i Grebaštice i vide se s Jadranske magistrale na dionici koja vodi od Šibenika prema Splitu.
Iz Šumarije Šibenik nisu mogli kazati koji je točne razloge odumiranja stabala. Kazali su kako su posljednjih godina u mediteranskim šumama sve izraženiji klimatski ekstremi i dugotrajne suše koje uzrokuju stres i fiziološko slabljenje stabala. Takva oslabljena stabla potom postaju podložnija napadima različitih patogenih organizama.
Među najznačajnijim prijetnjama borovim šumama navode gljivična oboljenja poput Lophodermium pinastri, Sphaeropsis sapinea i Trametes pini, ali i štetnike kao što su mediteranski potkornjak, borov srčikar te borov četnjak gnjezdar koji uzrokuje ogoljavanje krošnji.
Unatoč zabrinjavajućim prizorima, iz Šumarije poručuju kako bi prirodni procesi trebali omogućiti obnovu šumskog pokrova.
– Prirodnom sukcesijom doći će do obnavljanja sastojina s obzirom na to da će se otoci osjemeniti stablima borova sa susjednih otoka te sjemenom naknadno osušenih stabala – poručili su iz Šumarije Šibenik za Slobodnu Dalmaciju.
Stručnjaci s kojima smo neslužbeno razgovarali upozoravaju da kombinacija klimatskih promjena, suša i štetnika sve snažnije utječe na osjetljive mediteranske ekosustave, a posljedice su vidljive i na šibenskim otočićima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....