1. Majo, čestitam na izboru za novinarku godine HND-a. Što ti znači to priznanje?
- Iskreno, puno mi znači. To je priznanje jednoj maloj ekipi koja je godinama uspješno i usprkos mnogim nasrtajima gurala svoj film - javna televizija otvorena svima i na usluzi građanima.
2. Kada su proglašeni rezultati glasovanja, pomislio sam kako je HND opet dodijelio nagradu po principu ‘idemo izabrati nekoga tko je to već zaslužio, ali je sada zanimljiv jer mu ne daju da dalje piše ili govori’. Kakav je tvoj dojam?
- Izabrali su kolege i zato je ova nagrada toliko važna. Istina, kandidirana sam zbog ‘Hrvatske uživo’, koja je ukinuta, ali očito struka misli da je bila dobra i profesionalna emisija. A i nije da ne pišem i ne govorim, svake nedjelje kod Stankovića imam prilog i profesionalno i kreativno nisam upala u rupu. Radim za Nedjeljom u 2, i to s užitkom. A da bih mogla i htjela više, to nije tajna.
3. Ja sam htio zapravo reći kako si po meni zaslužila tu titulu daleko prije zbog svog angažmana i zbog tema koje si otvarala u prilozima i emisijama. Za koji bi prilog sama sebi dodijelila nagradu?
- Ovo je je kao kad te profesor nakon ispita pita koju bi si ocjenu dala! Kroz emisiju smo otvarali mnoge teme koje se baš nisu probijale u prime timeu. Evo, u utorak su me zvali na otvaranje novog Zavoda za vještačenje osoba s invaliditetom u Splitu, uz napomenu da je i ‘Hrvatska uživo’ zaslužna za novi centar jer smo uporno izvještavali s tih nepristupačnih stepenica starog. Ali volim i prilog o gospodinu Bogdanu Petkoviću, preživjelom logorašu Jasenovca, koji smo emitirali neki dan.
4. Dok si imala prilike raditi angažirane i važne teme, neki su ti spočitavali ‘neobjektivni aktivizam na rubu fanatizma’. Kako si se od toga branila?
- Fanatizma! E, to još nisam čula. Nisam se branila, tražila sam da mi dokažu kako to točno misle i zašto. Nitko mi još nije dokazao te tvrdnje. A ta spika s aktivizmom… U našem je društvu to postala gora uvreda od toga da ti netko kaže da si fašist. Jedan od mojih motiva da se bavim novinarstvom je i da pokušam promijeniti stvari na bolje.
5. Tko je tebe i ekipu najviše tješio kada je ukinuta emisija ‘Hrvatska uživo’?
- Tješili smo se međusobno dobrim tulumom i klopom. Ma, nitko nas nije tješio. Život ide dalje. Borba se nastavlja.
6. Koje bi teme imala da ti netko danas javi da emisija ide u ponedjeljak u starom terminu?
- Država nije na vrijeme obračunala i tako je ovaj mjesec zakinula majke njegovateljice, reakcije na Šešelja u Hrtkovcima, Lidl u Švicarskoj počeo prodavati marihuanu,...
7. Na dodjeli nagrade zauzela si se za novinare koji su dobili otkaz baš na Dan slobode medija. O čemu je riječ?
- Kolega je krenuo na šihtu u Sabor kada je vraćen u redakciju i rečeno mu je da je višak, nakon 15 godina rada, da firma ide u stečaj i uručen mu je poslovno uvjetovani otkaz. Firma je otvorila novu firmu i zaposlila nove ljude na isti posao. Isto se dogodilo kolegici. Baš njih dvoje se u redakciji borilo za radna prava i protiv uplitanja politike u uređivanje programa.
8. Zašto su kod nas novinari tako slabo cehovski solidarni s odbačenima ili onima koji se bore za veći komadić slobode?
- Zato što su egzistencijalno ugroženi i treba ih razumjeti. Ovi ljudi iz prethodnog odgovora imaju malu djecu i stambene kredite, danas su na cesti. Je li im se isplatilo? No, mi na HRT-u smo još uvijek zaštićeni i mi moramo biti solidarni i iskoristiti svoju sigurnost da se borimo i za tuđa prava.
9. Svjedoci smo egzodusa novinara s HRT-a. Što sve kumuje lošoj atmosferi u ‘katedrali duha’ s Prisavlja?
- Ljudi hoće raditi. Moj prijatelj Domagoj Novokmet otišao je na N1 jer želi raditi. Nakon što su ga skinuli s ‘Otvorenog’, radio je kratke vijesti na 4. Sad radi intervju s Todorićem, vodi dnevnik i javlja se s Markova trga. Treba li bolji razlog.
10. Gdje vidiš nove profesionalne izazove, kakav novinarski posao je tvoj san?
- Sanjam javnu televiziju. Profesionalnu, neovisnu i hrabru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....