PIŠE JELENA VELJAČA

Ma kakve diplome, uspjesi, nagrade, titule i novac? Samo nas jedna stvar izdvaja od vječnog zaborava...

Dok sam se po tko zna koji put gubila po Mirogoju, razmišljala sam o tome kako je smrt najbezobzirnija prema onima koji ostaju

Jelena Veljača

 Neja Markičević/
Objavljeno: 06. studeni 2022. 13:52

Nepopularno je govoriti kako je nekog u potpunosti ispunila ili usrećila ili odredila ljubav. Tražimo puno više od toga: karijerno ispunjenje, ostavljanje traga. Ipak, ovo okrutno vrijeme oko Sisveta natjeralo me na jedan nestvaran sprovod i na jedno obilježavanje smrtnog dana jednog od mojih najboljih prijatelja koji nas je napustio prije više od deset godina. Stotinu uspomena, stotinu misli, stotinu zajedničkih suza i sjećanja prosulo se pred svima nama kao podsjetnik da je život okrutan i da nikad ne znamo tko će, kao u noćnoj mori, otići prvi sljedeći, i bez koga ćemo morati (na)učiti biti.

Govor za govorom kidao nam je srca: a ostaci starog voska na obiteljskim grobnicama podsjećali na neke stare nas koje je vrijeme davno ostavilo u drugim životima, i čije...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 17:22