ČETIRI ODLUKE

Lošinjanin već 22 godine čeka put kroz dvorište: Još 2005. Ustavni je sud naložio da se slučaj riješi za najviše 6 mjeseci, ali postupak još traje

Miroslav Šeparović
 Bruno Konjevć / CROPIX

U posljednjih mjesec dana Ustavni je sud prihvatio čak četiri tužbe građana zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud je obavezao redovne sudove da te dugotrajne procese od kojih najduži traje čak 22 godine, okončaju za 6 mjeseci. Građanima su zbog dugotrajnosti suđenja određene i novčane naknade.

Valja imati na umu da do Ustavnog suda, kad je u pitanju zaštita prava na suđenje u razumnom roku, stižu tek najuporniji. Ustavnom se sudu, prema važećim zakonskim odredbama, može obratiti samo onaj građanin koji je zaštitu prava na suđenje u razumnom roku prethodno zatražio od predsjednika suda na kojem se njegov spor vodi. Samo ako mu povredu prava nije priznao predsjednik toga suda, a ni viši sud, ima pravo zatražiti zaštitu Ustavnog suda.

9131 sudbina

Podnoseći Saboru izvješće o stanju u pravosuđu u 2018., čelnik sudbene vlasti Đuro Sessa pohvalio se da je broj starih sudskih postupaka, a “starima” se u Hrvatskoj smatraju oni stariji od 10 godina, u prošloj godini drastično pao - za čak 69 posto.

Međutim, krajem 2018. na sudovima je i dalje bio 9131 spor koji traju dulje od deset godina. Iza te brojke konkretne su ljudske sudbine, a među njima su i slučajevi poput prava djeteta na viđanje roditelja u kojima su sudovi obavezni postupati žurno. Duljina trajanja sudskih postupaka i dalje je jedan od ključnih simptoma krize hrvatskog pravosuđa.

Zaštitu prava na suđenje u razumnom roku hrvatski su građani počeli tražiti od početka 1998. kad je Hrvatska primljena u članstvo VE i priznala nadležnost Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Broj tužbi koje su hrvatski građani podnosili tome sudu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku od te je godine stalno rastao, a već je 2002. premašio brojku od 600.

Zakonske izmjene

Osim političke štete koju je Hrvatska trpjela, jer je postalo bjelodano da njezini sudovi krše ljudska prava svojih građana, trpjela je i financijske izdatke jer je sud u Strasbourgu nalagao hrvatskoj državi da građane obešteti iznosima koji su dosezali i do desetak tisuća eura po presudi. U 2012. Hrvatska je zbog povrede prava na pravično suđenje građanima morala isplatiti nešto više od 27 milijuna kuna.

Stampedo tužbi prema Strasbourgu država je 2013. zaustavila zakonskim izmjenama prema kojima se njezini građani mogu obratiti sudu u Strasbourgu tek nakon što iscrpe dugotrajni pravni put u Hrvatskoj. Naknade koje hrvatski sudovi dosuđuju zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku višestruko su skromnije od onih iz Strasbourga (maksimalni propisani iznos je 35.000 kuna). Iako se sudovima nalaže da okončaju postupak za šest mjeseci, taj se rok u sudskoj praksi učestalo krši. (Slavica Lukić)

----------------------------

1. SLUČAJ

Tri godine prošle bez zakazanog ročišta

A. D. je 4. prosinca 1997. podnijela tužbu protiv Grada Malog Lošinja zbog utvrđivanja prava vlasništva nad dvorištem preko kojeg ima izlaz na javnu površinu. Do danas suđenje nije okončano. A. D. je prvi put Ustavnom sudu zahtjev zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku podnijela još 2005. godine.

Sud je utvrdio da niži sudovi, među ostalim, nisu sazvali ni jedno ročište od siječnja 2001. do siječnja 2004. godine, zbog čega su joj tada dodijelili naknadu u visini od 9100 kuna te naložili Općinskom sudu u Malom Lošinju da donese konačnu odluku najkasnije u roku od šest mjeseci. Općinski sud to, očito, nije ispoštovao, pa je A. D. 2017. podnijela novu ustavnu tužbu. Ovaj je put dobila 24.700 kuna. Zanimljivo je i da je odluku Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku čekala gotovo 2,5 godine.

2. SLUČAJ

Određena naknada od 22.800 kuna

Zagrepčanka je podnijela 16. ožujka 2005. godine Gradu Zagrebu zahtjev kojim je tražila da se susjedu naloži postavljanje cijevi radi evakuacije otpadnih i oborinskih voda s njezina terena. Nešto više od 14 godina kasnije, problem i dalje nije riješen. Ustavni je sud utvrdio “neosnovane zastoje u radu” koji su utjecali na duljinu postupka: primjerice, jedno rješenje Ministarstva regionalnog razvoja putovalo je na adresu protustranke od 2. studenog 2009. do 21. prosinca 2012., Ministarstvo poljoprivrede odlučivalo je o jednoj žalbi dvije godine i pet mjeseci, a Upravni je sud, bez zakazanog ijednog ročišta, o tužbi zbog šutnje administracije odlučivalo gotovo pet godina. Oštećenoj je određena naknada od 22.800 kuna.

3. SLUČAJ

6 godina čeka odluku o viđanju djeteta

Od 16. rujna 2013. roditelji maloljetnog djeteta čekaju konačnu odluku o skrbi nad djetetom, viđanju s drugim roditeljem te plaćanju alimentacije. Putem je, među ostalim, izgubljen cijeli spis pa je početkom 2016. određena obnova spisa, koja je pak obustavljena osam mjeseci kasnije jer je spis - pronađen. Tada je od predsjednika suda prvi put zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, ali je zahtjev odbijen. Ustavni je sud ocu, koji je sada podnio zahtjev, odredio naknadu u visini od 9500 kuna te zaključio da nadležni sud nije postupao učinkovito, osobito jer se radi o žurnom postupku.

4. SLUČAJ

13.000 kuna za osam godina uznemiravanja

Od lipnja 2011. godine do danas sudovi nisu okončali postupak koji je Zagrepčanin pokrenuo radi prestanka uznemiravanja. Ustavni je sud utvrdio povredu prava na razumno suđenje i odredio naknadu od 13.000 proračunskih kuna. Tijekom postupka je utvrđeno da je prvostupanjskom sudu trebalo gotovo dvije godine samo da tužbu dostavi tuženome, a nakon toga je do prvog ročišta prošlo još 22 mjeseca. (Kristina Turčin)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 10:31