KOMENTAR MIRE PARA 'Pet na pet' na RTL-u i svi protiv jednog u Pepermintu. Ovo će biti dobra godina, predosjećam...

Iz razdoblja s kraja prošle godine i početka ove, 2014., razdoblja kada su svi zapalili svoju posljednju cigaretu, posljednji put jeli iza 17 sati, popili posljednje alkoholno piće i zadnji put spomenuli nečiju majku u ružnom kontekstu, a ja, Miro Par, donio odluku da ove godine ne ponovim prošlogodišnju grešku, te da ni slučajno ne započinjem s nekim tjelovježbama jer - bolje se tjedan dana sramotiti na plaži, nego cijelu godinu u teretani - za oko su mi zapele dvije vijesti od kojih mi je na novogodišnje jutro pozlilo još više nego od neumjerene konzumacije francuske salate i šampanjca za 11 kuna i 99 lipa od večeri prije.

Dobro, zapele su mi tri takve, ali to da je Mateo Kovačić svojim igrama bilo u reprezentaciji, bilo u Interu, zaslužio transfer u Manchester United nije vijest, već - laž!

Moyes možda jest loš menedžer, ali nije slijep...

---

Prva, dakle, vijest koja mi je već u samom početku pokvarila ovu 2014., te će ju teško izvući bilo što manje od dobitka na europskoj lutriji, je da je RTL televizija, nakon "Big Brothera", "Hrvatska traži zvijezdu", "Tko će ga znati" i, možda najvećeg bisera kad su kvizovi u pitanju, "Tog se nitko nije sjetio!", s malim zakašnjenjem od nekih tridesetak godina za ostalim zemljama u kojima se ta emisija prikazuje, odlučio otkupiti licencu za još jedan televizijski projekt u kojemu je, kao u ovima ranije nabrojanima, cilj natjecatelje za što manje novca, prikazati što glupljima.

Taj "novi" kviz se zove "Pet na pet" i dok o njemu čitate, veoma je važno da imate na pameti da kada govorim o tome kako je RTL za tu emisiju, koja se u originalu zove "Family Feud", otkupio licencu - zasigurno ne mislim na neki iznos mnogo veći od stotinjak Eura, a što je najviše što bi "Fremantle Media", od kojih je RTL to i otkupio, mogao izvući od nekog naivca za jedan tako star, dosadan i, vremenom pregažen koncept emisije.

U svakoj epizodi, evo da i to kažem pa da ne gubite vrijeme gledajući, natječu se dvije obitelji po pet članova, ali pritome se producenti emisije ne drže strogo definicije obitelji kakvu bi Željka Markić htjela, već je dozvoljeno da se u jednoj ekipi nalaze i, na primjer, zaručnici, djevojke, dečki, prijatelji, ali i istospolni partneri, a njihova je zadaća voditelju - RTL još nije obznanio tko će to biti, ali uvjeravajući se iz dana u dan u njihov loš smisao za humor, to bi, ukoliko se ne odluče s ovom lošom emisijom ponovno usositi inače odličnu voditeljicu Antoniju Blaće, mogao biti jedino Ivan Šarić ili neki njemu slični stand up komičar spram kojeg se i Mirko Fodor čini k'o Groucho Marx - dakle, tom još uvijek neimenovanom voditelju, ta proširena obitelj mora dati odgovore na pitanja koja je njihov produkcijski tim prije emisije već postavio skupini od 100 osoba.

To su, kako navode u svojoj reklami, pitanja poput: koje predmete svi nosimo na plažu, koji je tipični hrvatski nedjeljni ručak ili što žene žele od muškaraca, a cilj obitelji je da što bolje odgonetne odgovore anketiranog uzorka od 100 osoba.

Dakle, što je više ljudi iz te anketirane skupine dalo isti odgovor kao i vaša obitelj, to bolje za vas.

Nešto slično, da ne kažem isto, imamo u emisiji "Tog se nitko nije sjetio!", samo tamo umjesto najčešćeg odgovora, tvoja ekipa treba ponuditi onaj najrjeđi, ali spomenutom produkcijskom timu koji provodi tu prethodnu anketu, posao je utoliko olakšan što za oba ta kviza mogu koristiti istu anketu i odgovore koje su iz nje proizašli.

Tako na primjer kad pitaju 100 ljudi koja televizija ima najgluplje kvizove na svijetu, a 99 ljudi odgovori RTL, te samo jedan, vjerojatno njihov honorarac, da je to ipak HRT, oni u emisiju "Tog se nitko nije sjetio" pošalju "HRT" kao pobjednički odgovor, a u "Pet na pet", bezbeli, "RTL"!

Naravno, može biti da to oni uopće tako ne rade, te da zaista provode dva različita anketiranja, ali onda su još i gluplji nego što sam, s obzirom na emisije koje nam s tridesetogodišnjim kašnjenjem prikazuju - mislio!

---

Druga vijest s kraja prošle i početka ove godine, a koja ne samo da mi je upropastila novogodišnje slavlje, već mi je i ograničilo mjesta za izlaske u ovoj godini, je vijest o tome kako je na Badnjak, taj sveti dan na koji se bdije čekajući slavlje povodom rođenja malog Isusa, neki redar u Pepermintu razbio glavu gostu spomenutog kluba.

Potegao ga je redar tako s vrha stepenica, ako je vjerovati onome što kažu svjedoci a nema razloga to ne činiti, a ovaj nesretnik se uslijed siline tog udarca strovalio niz stepenice i razbio glavu.

"Sretan mu Božić!", pomislio sam, i onako obračajući se nekoj višoj sili, zaželio sve najbolje!

Klub Pepermint, u koji sam prije ovoga i sam rado izlazio, od tada se ne skida s naslovnica svih novina i portala.

To je dosta ironično jer, samo par dana prije tog događaja, vodstvo kluba je na svojoj službenoj stranici na Facebooku najavilo proslavu Badnjaka u klubu i reklo kako se (ko fol) nadaju, citiram, da neće opet završiti u novinama kao prošle godine. Time je to vodstvo veoma spretno podsjetilo na prošlogodišnji Badnjak kad je njihov klub posjetio Zoki Milanović, a svi mediji to prenijeli, te su na taj način između redaka najavili da će se to i na ovaj Badnjak ponovno dogoditi, kako bi, valjda, privukli ono 1,3% Hrvatske koji Zokija još uvijek može smisliti, ali mediji to na njihovu žalost ove godine i nisu previše popratili, ali zato razbijenu glavu od nešto kasnije istoga toga dana, također na njihovu žalost - itekako!

Iako sam, kao što sam ranije već spomenuo, prije i sam rado zalazio u taj klub, a izmeđuostaloga upravo zato što je za razliku od mnogih drugih u Zagrebu, a u koje je izlazak opasan po život, sve do sada, doista bio siguran i miroljubiv. Pa imao sam, evo i primjer iz vlastitog života, prije nekih godinu dana i sam jedan manji problem s nekim klošarima oko garderobe, a redari su to tada rješili na opće zadovoljstvo i, još iste te večeri sam, s istim tim klošarima, na gornjem šanku pio rakiju i u separeu bario jednu njihovu prijateljicu.

Pa ipak, razlog zbog kojeg više neću zalaziti u taj klub s kojim sam do sad imao isključivo pozitivna iskustva je taj da se vodstvo kluba glede ove situacije s nanošenjem teških tjelesnih ozljeda od strane jednog od njihovih redara ponijelo, u najmanju ruku, neprimjereno.

Iako po mome mišljenju, oni nikako ne bi trebali biti odgovorni zbog toga što je jedan od redara iz agencije koju su oni unajmili za zaštitu, jednostavno kreten, već bi za to trebala odgovarati ta agencija i taj redar osobno, a oni bi im samo trebali otkazati daljnu suradnju, ispričati se zbog toga što se to dogodilo oko njihova kluba i, najvažnije od svega, policiji uvelike pomoći u njihovoj istrazi, te se na taj način donekle ponovno brendirati ko mjesto nulte tolerancije spram nasilja - oni su primijenili taktiku: "nit luk jeli, nit luk mirisali..."

Nepotrebno je i govoriti da me ta taktika, kao gosta spomenutog kluba, nimalo ne veseli, a ponajmanje mi ulijeva osjećaj sigurnosti ili, štajaznam, želju za ponovni odlazak tamo.

Istu tu taktiku su, svega šest dana kasnije, primijenili i kada im je inspekcija za Novu godinu zatvorila klub jer inspektoru nije izdan račun kad je kupio ulanicu.

"Bila je gužva...", objašnjavali su naknadno, pa su se, eto, zbunili i nisu ga stigli izdati, ali svakome tko je ikada barem pokušao ući u Pepermint, poznato je da uz kupljene ulaznice nikada ne izdaju račune, niti su ih ikada, poznato je također svakome, izdavali.

Dobro, svakome osim možda ovome kome su na Badnjak razbili glavu jer taj je, nažalost, uslijed udarca izgubio pamćenje...

Iako mi osobno to izdavanje računa ništa ne znači, niti to smatram nekim prevelikim propustom kluba jer, osim što ne namjeravam sudjelovati u Linićevoj nagradnoj igri "Bez računa se ne računa", ne sviđa mi se to treniranje strogoće od strane države spram manjih poduzetnika, a istovremeno ne poduzimanje nikakvih značajnih koraka u izlasku iz krize, njihovo ponašanje u toj situaciji, daje mi jasnu sliku onoga što se dogodilo u prethodnom slučaju, a u kojemu su se jednako ponijeli.

Ne samo da sam od kluba u koji sam rado odlazio očekivao više, već sam po tom pitanju očekivao više i od marketinške agencije u čijem se vlasništvu taj klub nalazi, a kojima je izmeđuostaloga upravo posao da ljudima i firmama koji se nađu u tako osjetljivim položajima, daju savjete kako da se ponašaju i što da govore.

U šustera je, izgleda, zbilja uvijek rupa u cipeli.

---

Za vrijeme tradicionalnog novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije, posvećenog bečkim valcerima porodice Strauss, a kojim je, usput budi rečeno, ove godine dirigirao maestro Daniel Barenboim, pomislio sam kako bi mi taj neugodan osjećaj u želudcu zbog te dvije vijesti koje sam pročitao, jedino mogao nestati kada bi se ispostavilo da su ta dva događaja na neki način bila međusobno povezana, te da je redar iz Peperminta razbio glavu odgovornom za stravično loš televizijski program hrvatskog RTL-a, ali kako je prevagnula ipak moja miroljubiva narav - zadovoljila me i vijest od jučer da je Predsjednik Uprave RTL Hrvatske, Johannes Zuell, najavio odlazak s vodeće pozicije u toj kompaniji.

Oproštajna zabava bi ipak, ako se mene pita, trebala biti u Pepermintu...