Na Trgu bana Jelačića jučer se skupilo vrlo mnogo ljudi: očigledno o manje nego na dočeku generala Gotovine i Markača, ali višestruko više nego na stranačkim skupovima uoči preklanjskih parlamentarnih izbora.
Međutim, posve je izvjesno kako baš nikada u novije vrijeme na jedan politički događaj u Hrvatskoj nije došlo toliko mnogo ljudi, a da bi se sam taj događaj na kraju pokazao toliko nevažnim.
Jučerašnji skup Stožera za obranu Vukovara definitivno je propao, barem na političkoj razini.
Evo zašto.
Prvo, organizatori nisu uspjeli mobilizirati dovoljno mnogo ljudi izvan onih posjetitelja mitinga koji su na Trg došli organizirano. Da, znači, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara nije skrivio valjda najveći ovogodišnji putnički promet Hrvatskim željeznicama, kao i ponekim autobusnim tvrtkama, glavni bi zagrebački trg bio znatno manje ispunjen.
Za razliku od masovnog i spontanog okupljanja u povodu haaške oslobađajuće presude Mladenu Markaču i Anti Gotovini, jučer je razmjerno malo ljudi došlo spontano.
Za razliku od stotinjak tisuća mitingaša na splitskoj Rivi prije dvanaest godina, jučer se u Zagrebu okupilo , i to u najboljem slučaju za organizatore, dvostruko manje prosvjednika.
Pokazalo se kako Stožer za obranu Vukovara ipak nije dovoljno jaka mobilizacijska platforma koja bi mogla pokrenuti ozbiljnije političke procese u zemlji.
Stoga je samo pitanje vremena, i pametne taktike Milanovićeve Vlade, kada će akcije Stožera početi odumirati.
Poslije jučerašnjeg mitinga vjerojatno ni HDZ više ne računa na Stožer kao na jedno od efikasnijih sredstava u borbi protiv SDP-ove vlasti.
Drugo, zagrebačku akciju Stožera nisu poduprli najpopularniji generali Hrvatske vojske, što pokazuje da Stožer, zapravo, ne uživa ni većinsku potporu bivšeg vojnog establishmenta.
Treće, osim jednog franjevca, na prosvjedu na Trgu nije sudjelovao niti jedan predstavnik crkvene hijerarhije, dok je, primjerice, na splitskoj Rivi govorio, i to prilično žestoko, jedan od dalmatinskih biskupa.
Četvrto, zagrebački miting nije uspio privući socijalno deprivilegirane građane; nije, dakle, došlo ni do kakve integracije nacionalnog i socijalnog, što je, u svakom slučaju, dobra vijest za demokraciju u Hrvatskoj.
Pouke zagrebačkog mitinga prilično su jasne. Na onoj najširoj mogućoj razini, Hrvatima ne pada na pamet da se politički aktiviraju oko pitanja kao što je ćirilica u Vukovaru (ne računajući, naravno,stanovnike ratom zahvaćenih krajeva)
Budući da se jučer pokazalo kako Stožer za obranu Vukovara ne posjeduje širu političku mobilizacijsku snagu, on ne može postati katalizator za političko jačanje različitih, naglašeno desnih grupacija u hrvatskom javnom životu.
Pokazalo se, također, da pripadnici tih desnih grupacija nemaju svoje političke predstavnike. Razumljivo je što Hrvatska demokratska zajednica nije sudjelovala na samom skupu jer mainstream stranke naprosto ne smiju biti javno povezane s takvim političkim događajima. Ali, parole poput “Nađite novog Tuđmana” ukazuju na još uvijek relativno ispražnjen politički prostor na desnici.
Jučerašnji zagrebački prosvjed mogao je, donekle, impresionirati brojem sudionika.
No, snažan je dojam da je riječ o tužnim, frustriranim ljudima čiji je utjecaj na političke odluke potpuno zanemariv (što je u ovom slučaju dobro) i koji su u Zagreb došli u organizaciji grupe malicioznih političkih amatera.
Nesporno je da u Hrvatskoj, kao i u svakoj drugoj demokratskoj zemlji, svatko ima pravo izraziti svoje političko nezadovoljstvo i sudjelovati na političkim prosvjedima.
Vukovarski je prosvjed prošao bez ozbiljnijih posljedica, bez ikakva dugoročnog političkog utjecaja i bez ekscesa, barem onih gorih nego na prosječnim nogometnim utakmicama.
Pitanje je dana kada će zagrebački miting za Vukovar biti politički zaboravljen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....