Hrvatska je tek manje od dva mjeseca članica Europske unije, a tri glavne teme kojima se javnost najviše bavi su kako privući sredstva iz EU fondova, slučaj Perković i gradnja Pelješkog mosta. Sve te tri teme također su predmet prepucavanja vlasti i oporbe. Vidjeli smo kako HDZ kritizira vlast da ne čini dovoljno za korištenje EU fondova, a vlast odgovora da je u manje od dvije godine učinila više od prethodne HDZ-ove vlasti.
Naši zastupnici u Europskom parlamentu, koji su tek uspjeli sudjelovati na jednom ili dva sastanka, prepucavaju se tko je prvi poslao upit Komisiji o Pelješkom mostu. A slučaj zakona u primjeni europskog uhidbenog naloga, koji je Hrvatska usvojila zadnji radni dan prije ulaska u EU, postalo je središnje pitanje otkad smo ušli u EU. To je donekle žalosno jer je zasjenilo druga važna pitanja vezana uz uhodavanje Hrvatske kao punopravne članice EU. Tako su i fondovi, i Lex Perković i Pelješki most postali politička pitanja koja će to biti još više kako se budemo približavali kampanji za europske izbore sljedeće godine. Zapravo naših 12 zastupnika u Europskom parlamentu tamo neće imati puno mogućnosti za dokazivanje jer im je ostalo manje od godinu dana, i to prije samog kraja mandata. Zato je njima važno stvoriti dojam u Hrvatskoj javnosti da u Bruxellesu i Strasbourgu brane naše interese jer će upravo hrvatski građani svojim glasovima odlučiti tko će biti član Europskog parlamenta za puni petogodišnji mandat.
Slučaj Perković je već donekle učinio štetu hrvatskom ugledu u EU iako se u takvim konstatacijama ne treba pretjerivati zastrašivanjem o mogućim sankcijama. Europska komisija ima pravo misliti da Hrvatska krši pravila EU i ne ispunjava svoje obveze oko europskog uhidbenog naloga. I hrvatska Vlada ima pravo na svoje mišljenje iako je na sebe navukla sumnju upravo zato što je u zadnji čas usvojila taj zakon, kada je bilo jasno da zbog toga neće biti moguće odgoditi ulazak Hrvatske u EU. Time je naša Vlada postala neuvjerljiva jer, da je bila čvrsto uvjerena da je zakon u potpunosti u skladu s pravilima EU, onda bi ga znatno prije usvojila. Sama rasprava o ovom zakonu napravila je štetu jer se o nama govori sa sumnjom, i to samo nekoliko mjeseci nakon što su čak i u Njemačkoj bili aktivni oni koji su sugerirali da se nad nama primijene mehanizmi nadzora i nakon ulaska u EU, kao što je to slučaj s Rumunjskom i Bugarskom.
S jedne strane sukob s Europskom komisijom oko europskog uhidbenog naloga Hrvatskoj nije trebao. S druge strane, sukobi s Europskom komisijom su normalna stvar za jednu državu članicu i u tom pogledu Hrvatska nije jedina. Komisija je i prije upozoravala države članice zbog raznih zakona, tražila od njih da primijene određena pravila i tužila države članice kada to nisu činile.
Iako ne treba pretjerivati s upozorenjima o sankcijama, naša Vlada nije u pravu kada se ponaša kao da nikoga u EU pretjerano ne zanima ovaj slučaj. Mnogi diplomati država članica EU priznaju da se ne bave previše slučajem Perković, ali da će većina država članica, ako se sukob između komisije i Hrvatske nastavi, stati na stranu Europske komisije. Viviane Reding ne djeluje kao pojedinac već kao članica Komisije. Ona brani jedan zakon koji su same države članice usvojile. A one države članice koje to nisu bile kada se usvajao europski uhidbeni nalog, kao što je to slučaj s Hrvatskom, dužne su ga primijeniti.
Premijer Milanović je načelno u pravu kada postavlja pitanje jednakosti između država članica i traži da i Hrvatska ima pravo ograničiti vremenski rok za koje slučajeve se primjenjuje europski uhidbeni nalog. Ali Milanović dobro zna da svi koji kasnije od drugih ulaze u EU imaju manje prava u izuzećima. Europski uhidbeni nalog nije jedini slučaj kada pravo na izuzeća imaju samo oni koji su ta prava izborili u vrijeme kada se taj zakon usvajao. I u EU su neki ravnopravniji od drugih iako su svi ravnopravni. Hrvatska je mogla odlučiti ne prihvatiti europski uhidbeni nalog i reći da zbog toga ne želi niti ući u tu Europsku uniju u kojoj nema ista prava kao druge države. Na kraju krajeva, ulazak u EU za Hrvatsku je bila stvar izbora. Ali odlučila se prihvatiti sve obveze i ući u EU pa zato sada mora ispuniti ta pravila ili uvjeriti Komisiju da je Hrvatska, a ne Komisija u pravu.
Načelno ne treba olako odbaciti ni argument naše Vlade da se ovim ograničenjima želi zaštititi naše branitelje od eventualnog progona u budućnosti. Taj argument u ovom trenutku nije toliko važan zbog univerzalne jurisdikcije, ali će postati sve važniji kako se Srbija bude približavala članstvu u EU. Kada postane članica Europske unije, Srbija će moći preko europskog uhidbenog naloga tražiti izručenje hrvatskih građana koje ona tuži za ratne zločine. Međutim, to Hrvatska može riješiti tijekom pregovora Srbije s Europskom unijom u kojima će Hrvatska imati pravo veta u svakom poglavlju.
Što se tiče mogućih sankcija u slučaju odbijanja Hrvatske da promijeni Lex Perković, one mogu doći na dnevni red tek nakon što se iscrpe sve mogućnosti. Najveća posljedica će biti po ulazak Hrvatske u Schengen, što je naša Vlada postavila kao glavni prioritet nakon ulaska u EU. Prepucavanje s Komisijom oko jednog pitanja vezanog uz pravosuđe svakako šteti procesu ulaska u Schengen. Ukidanje prava glasa nije nikada primijenjeno u EU iako je bilo prijetni o tome, a uskraćivanje sredstava iz fondova EU je primijenjeno na Bugarsku zbog korupcije.
Čini se da Hrvatska sada kupuje vrijeme znajući da Komisija Hrvatsku ne može tužiti do kraja sljedeće godine, a do tada će ovoj Komisiji isteći mandat. Odgovaranjem na pisma povjerenice Viviane Reding, konzultacijama i prepucavanjem, može se kupiti podosta vremena. I druge države imaju neke primjedbe na europski uhidbeni nalog, koje nisu slične onima koje ima Hrvatska. Tako Velika Britanija i još neke druge države prigovaraju da se taj nalog zlorabi za trivijalna krivična djela. Zato je moguće da se ubuduće ponovno ispregovara primjena ovog europskog uhidbenog naloga, ali u ovom trenutku obveza svih je da ga se primijeni u postojećem obliku. Najvjerojatnije tijekom prepucavanja, dopisivanja ili konzultacija između Hrvatske i Europske komisije, Hrvatska će postupno popustiti i na kraju pristati promijeniti zakon. Ali će prije toga pokušati iscrpiti sve mogućnosti i neće pristati tek tako povući zakon.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....