KOLEKTIVNA DEPRESIJA Hrvati godišnje potroše sedam milijuna kutija antidepresiva

Tragedija je kad pošteni ljudi ostanu bez posla, kad oboje supružnika dobiju otkaz, kad ljudi koji rade ne primaju plaću. Imam samo jedan savjet za njih, borite se kako god znate, perite stubišta, perite automobile i prozore, čistite, snađite se da biste se izvukli, piše Slobodna Dalmacija.

U onom bivšem, mračnom sistemu, nije bilo moguće da radnik ne dobije plaću za svoj rad, a danas je to moguće. Država bi se trebala brinuti da se plaće isplaćuju. Mijenjajte vlast koja nas je do toga dovela, ovoj zemlji neće biti dobro, neće biti napretka i sreće ne vratimo li se redu, radu i poštenju.

Rekla nam je to prof. dr. Mirjana Krizmanić, ugledna psihologija, koju smo pitali kako se nositi s problemima ako se čovjek našao u bezizlaznoj situaciji i dugovima preko grla i jedan je od gotovo 300.000 onih kojima su zbog 23,8 milijardi kuna različitih neplaćenih obveza blokirani svi računi u bankama, ali je istaknula da generalnog savjeta nema, jer je riječ o stotinama tisuća ljudi koji su se u problemima našli iz različitih razloga.

Bez luksuza se može

– Antidepresive i lijekove za smirenje pijemo olako jer tražimo brza rješenja umjesto da razmišljamo, razgovaramo s bližnjima i pokušamo naći rješenje za probleme – veli dr. Krizmanić komentirajući podatke da se u Hrvatskoj pije sve više antidepresiva i lijekova za smirenje.

Tako je, po podacima Hrvatske agencije za lijekove, od 2009. do 2012. godine, za 6,1 posto prosječno godišnje rasla potrošnja antidepresiva, a potrošnja lijekova za smirenje 4,8 posto. Samo su preklani građani popili 1,6 milijuna kutija antidepresiva i sedam milijuna kutija tableta za smirenje. Po podacima agencije, potrošnja antidepresiva u Hrvatskoj značajno je niža u odnosu na razvijenije europske zemlje, dok je potrošnja lijekova za smirenje znatno veća.

Dr. Krizmanić ističe da su se neki u nezavidnoj situaciji našli ni krivi ni dužni, ali da su mnogi u problemima jer nisu razmišljali i nepotrebno su se zaduživali, pa se pita koje koristi ima danas nekom tko je već bio kod lihvara reći da ne ide lihvaru. To su odrasli ljudi koji su se zbog nepromišljenosti našli u teškim nevoljama, a bilo je vremena za razmišljanje, kriza kod nas traje već pet-šest godina.

Bez luksuza se može, a luksuz je sve ono što sebi ne možete priuštiti svojom zaradom, dok se jesti mora, smatra psihologinja i domeće da umirovljenici u ovoj zemlji žive od malenih mirovina i pokrivaju se kako znaju i umiju, a ne zadužuju se.

Dr. Mirjana Krizmanić

– Treba raditi bilo što kako bi se čovjek izvukao, mora se koncentrirati i razmisliti ima li bilo kakav izlaz, nije bitno koja je vaša stručna sprema i obrazovanje. Poznajem ženu koja je diplomirala ekonomiju, nije mogla naći posao u struci, a ima dvoje djece koje mora hraniti.

Našla je sama sebi posao, svako jutro ustaje u pet sati i odlazi na tržnicu u nabavu hrane drugima. Nije joj to ispod časti raditi jer je svaki posao častan i njime zarađuje da bi mogla prehraniti djecu – kaže Krizmanić.

Smetlar sa smartphoneom

Psihologinja objašnjava da je odgajana da se ne zadužuje, da se odriče, štedi i pokriva se onim što ima, a danas se mnogi ne žele odricati, žele imati što i drugi bez obzira što nemaju prihoda.

– Prije nekoliko dana vidjela sam smetlara sa smartphoneom. Treba li mu zaista takav uređaj koji košta četiri, pet tisuća kuna, trebaju li nam svi ti smartphonei, svi ti tableti...

Ne mislim da mobiteli nisu potrebni ljudima, želim reći da su potrebe mnogih takve da im može poslužiti mobitel vrijedan 200, a ne 4000 kuna – veli Krizmanić.

Na našu konstataciju da smetlar vjerojatno nije, kao ni mnogi, izbrojio odmah novac za kupnju tog uređaja, nego se obvezao na dvogodišnji ugovor s nekim operaterom pa ga plaća mjesečno po 200 kuna, Krizmanić kaže da je baš to problem, ne razmišljamo pa smo postali žrtva mnogobrojnih reklama.

– Skromnosti nema, sve društvene vrijednosti su erodirale, dvadeset godina nemamo normalnog radnog odgoja, nema dobrih uzora, sve vrijednosti su iskrivljene, a jaz između siromašnih i bogatih je golem. Mladi školovani ljudi nam odlaze vani jer se nitko ne buni što se zapošljavaju nećaci, ljubavnice, bivše i sadašnje supruge. Nitko nije na ulicu izišao podržati poštene radnice “Kamenskog”, nitko nije spreman dići glas za druge, a svi očekuju da netko digne glas za njih – veli Krizmanić.