Koje su posljedice proglašenja stanja katastrofe i je li Vlada trebala ranije reagirati?

Koje su praktične i financijske posljedice proglašenja stanja katastrofe i je li Vlada trebala ranije reagirati da se na potresom pogođenom području Banije sustav pomoći bolje organizira, pitali smo stručnjake za sigurnost i upravne pravnike.

Stručnjak za sigurnost s Instituta za istraživanje za hibridne sukobe Gordan Akrap rekao nam je kako nema bitne razlike u tome je li Vlada proglasila nepogodu ili katastrofu. "Proglašenje katastrofe omogućava Vladi da izravno upravlja procesima na pogođenom području. Prema Zakonu o sustavu civilne zaštite, Vlada na prijedlog premijera donosi odluku da premijer sam ili netko od članova Vlade preuzme neposredno upravljanje i koordiniranje aktivnostima cijelog sustava na području pogođenom katastrofom.

Jasan plan postupanja

Drugo, financijski aspekt proglašenja katastrofe nisam pomnije analizirao, ali znam da u slučaju proglašenja katastrofe dio troškova organiziranja i djelovanja službi iz sustava civilne zaštite snosi država, a dio lokalna i područna samouprava. S obzirom na ekonomsku snagu pogođenih područja, mislim kako je realnost da će u tim troškovima više participirati država", objasnio nam je Akrap.

U situacijama katastrofe, dodaje Akrap, jedinice lokalne i područne samouprave moraju preuzeti prvi udar na sebe, a država je ta koja tu prvu reakciju sa specijaliziranim službama nadograđuje. Služba spašavanja koja traga za nestalima u potresu ne može tragati nasumično, nego mora imati dojavu od lokalne službe civilne zaštite u kojim zgradama su ljudi zatočeni ili u kojim selima ima ljudi da bi mogle ciljano reagirati.

Lokalna zajednica unaprijed mora imati jasan plan postupanja u ovakvim situacijama: određenu lokaciju na kojoj se prikuplja pomoć koja dolazi i distribuira po terenu, lokaciju na kojoj se skupljaju dobrovoljci koji dolaze i odatle se raspoređuju, mjesto gdje će ljudi primati i dalje distribuirati informacije i tako dalje, kaže nam Akrap. "Lokalna zajednica, koliko sam vidio, u tim prvim danima nije uspostavila učinkovit sustav civilne zaštite.

Stanovništvo koje je u najboljoj namjeri odlazilo pomoći, ulazilo je u to područje stihijski i za to su odgovorne institucije na lokalnoj i područnoj razini. Na takav način se zagušuju prometnice i onemogućava specijalizirane službe da u najkraćem mogućem vremenu dođu do onih kojima treba pomoć. Volonteri jesu dobro došli, ali ne smije se dopustiti da se u ovakvim situacijama stvaraju nervoze i pritisci. Najgore je kad u situacijama koje iziskuju racionalnost, postupcima upravljaju emocije", naglasio je Akrap.

Ne smije biti lakiranja

Izvanredni profesor upravnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, Vedran Đulabić, komentira da prema onome što vidi iz medija, ima dojam da je sustav reagiranja državnih službi, barem što se tiče dostave materijalne pomoći, nužnog smještaja i organiziranja volontera koji su željeli pomoći u prvim danima, bio nekoordiniran. "Imamo svježa iskustva požara i poplava poput Gunje i zagrebačkog potresa, pa čudi što smo imali tjedan dana lutanja bez koordinacije. Vidjeli smo da su se građani samoorganizirali i bilo je nužno objaviti gdje su glavne koordinacijske točke, županijske, gradske i općinske, kako bi ljudi to znali.

U redu je da su proglasili stanje katastrofe, ali ostaje pitanje zašto ga nisu proglasili već drugi dan nakon potresa kad je bilo jasno o čemu se radi. Bilo bi važno da država objasni zašto iz državnih zaliha nisu dali više. U vrijeme društvenih medija država treba biti brutalno iskrena i reći što je napravljeno, a što se planira. U ovakvim situacijama država nema opravdanja za lakiranje stanja, mora dati objektivne informacije jer samo tako može stvoriti povjerenje", istaknuo je Đulabić.