Kerum: Čovjek bez projekata, ideja, ali i živaca

SPLIT - Prije samo desetak mjeseci splitski gradonačelnik Željko Kerum bio je nalik likovima sjajnog Hustonova filma “Čovjek koji je htio biti kralj”: u tom trenutku bio je apsolutni gospodar svog ubavog bantustana i jedino oko čega je morao razbijati glavu bilo je - želi li biti kralj, ili pak bog?

Prije samo deset mjeseci, Kerum je bio plebiscitarno odabrani gradonačelnik kojeg je masa odabrala za spasonosnog mesiju. Kupnjom vijećnika osigurao je većinu u gradskom vijeću, izborio je udio u županijskoj koalicijskoj vlasti, uspio je zavladati turističkom zajednicom i Hajdukom.

Lako je izborio podršku lokalnog sitnog kapitala, kulturnjaci su mu se uglavnom oprezno dodvoravali, a u Zagrebu je još stolovao Sanader, čovjek s kojim je imao (in)direktni “link”. U tom trenutku Kerum je zasjeo na čelo grada koji je prštao od ambicije, osokoljen konjunkturom umjetno napumpanom investicijama. Horizont se kuštravom poduzetniku smiješio ružičasto: Kerum je držao i sukno i škare, pa se činilo da treba samo s kamiona bacati pare i svi će mu se klanjati kao Seanu Conneryju u Hustonovu filmu.

Godina otkaza

Deset mjeseci kasnije, sve to izgleda tako nestvarno daleko.

Deset mjeseci kasnije, trijumfalnog osmijeha više nema, a pred nama je ogoljeni Kerum, nervozan, ogorčen i istanjenih živaca. I za njega i za splitske glasače kočija se u deset mjeseci pretvorila u bundevu. Recesija je srezala investicije i developerske fantazije svela na kiselu realnost nedovršenih gradilišta. U idućih godinu dana u Splitu će posao izgubiti još 6000 radnika škvera, željezare, pivovare, Adriachema. Doba kad su u Splitu dnevno presijecane vrpce knjižnica, fakulteta i galerija gotova su. Ispostavilo se da Kerum nema niti ideja, niti projekata, niti ljudi koji bi te projekte razvijali.

Svi su nestali

Sam gradonačelnik našao se u traumatičnoj situaciji, rascijepljen između načelničkih obaveza, protokola, vlastitih biznisa u komi, komplicirane obiteljske situacije i vlastitog neodrživog životnog stila. Gradski HDZ ga je napustio, Sanader je nestao za horizontom, u gradu se ne događa baš ništa, na gradsko vijeće praktički ne pristižu nikakve radne točke, dok Kerum stranke tijekom jutra prima uz Bollinger od 4000 kuna u birtiji.

Istodobno, Kerumovi poduzetnički planovi su zaštekali, a protiv njega su se zajedljivom hajkom udružili novinari, konceptualni umjetnici, omladinska supkultura i nogometna okuka. Split je okrutno nesućutan grad koji uživa ujedati kad osjeti da netko na porugu reagira bijesom. Točno onako kako se Feral hranio pubertetskim bijesom Franje Tuđmana i hvatao ga još više u đir, tako su i Torcida, novinari i street-artisti osjetili da je Kerum slab na porugu. Upravo to čini ga u splitskom sadističkom svijetu - perfektnom žrtvom.

Sve te okolnosti jasno su eksplodirale u subotu u luci, kad je Kerum iskoristio otvaranje Croatia Boat Showa (sajma koji je neuvijeno sabotirao) da napadne vođe velikih gradskih stranaka kao “kretene” i “dinamovce”, te da se na kolektivnom psihijatrijskom kauču požali da je “pukao”.

Od svega, to posljednje najbliže je istini: Kerum doista jest “pukao”, a kako i ne bi kad noću kocka, spava na brodu, načelnički protokol obavlja u gostionici, a još pritom spašava prezaduženi biznis s tisuću zaposlenih. Ispad na Boat Showu govori o tom kako Kerum postaje sve usamljeniji. Naime, još do jučer je govorio o svojoj “pro business” politici i obećavao kako će poduzetnici kod njega biti u središtu, kao motor razvoja.

Tjeranje poduzetnika

Subotnji ispad dogodio se pak na sajmu nautike - najzdravijeg dijela dalmatinskog turizma i ozbiljnog motora razvoja - sajmu koji je Kerum doslovce otjerao s Rive zbog sukoba s njegovim organizatorom Vicencom Blagaićem. Nakon nečeg takvog, tko će vjerovati u Kerumovu “poduzetničku klimu”?

Bez obzira na sve to, Kerum nije gotov. On možda gubi 0:1, ali odigrana je tek četvrtina utakmice. Pritom je paradoks da je u političkom preživljavanju Kerumu najveći saveznik - ekonomska bijeda. Kako god koji industrijski radnik škvera, Jugovinila ili Salonita bude gubio posao, u njihovim će se očima Kerum kao davatelj kruha i plaće pretvarati u čvrstu, pouzdanu točku. Kako koja obitelj bude gubila prihode, Kerumove “uskrsnice” od 400 kuna pretvarat će se u neizmjerni dar plemenitog zaštitnika. Poput tumora, kerumizam se hrani tijelom koje je sam sasušio i izjeo.