Na kućnu adresu nedavno vam je stiglo pismo iz EU, a iz kuverte je iskočila policijska obavijest iz Austrije ili Italije da trebate platiti kaznu za prebrzu vožnju u blizini Brunica, Cortine d’Ampezzo ili Obertauerna? Ne očajavajte.
Ako niste bili toliko nesmotreni da preuzmete kaznu poslanu preporučenom poštom - što se vjerojatno nije dogodilo, jer rijetko budu poslane preporučeno - pošiljku možete jednostavno zgužvati i baciti u koš za smeće. Čak i ako su se stranci potrudili i obavijest preveli na hrvatski, kako im nalaže Direktiva o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima. Razlog? Eucaris, sustav pomoću kojega policijske službe diljem EU razmjenjuju podatke o vlasnicima auta uhvaćenih u prometnim prekršajima, još uvijek nema posebnu uporabnu vrijednost. Odnosno tek u rijetkim slučajevima rezultira naplatom kazne, barem kad je riječ o zemljama s kojima naša policija najčešće razmjenjuje podatke. Znači, Slovenijom, Italijom, Austrijom, Njemačkom... Problem je što policijski službenici nemaju obavezu uručiti obavijesti o prekršaju napisanom u inozemstvu.
Samim time, nezaprimanjem obavijesti stranci više nemaju kako uručiti obavijest. Ne treba, doznajemo, strahovati niti od kazni iz Austrije, Mađarske i Bugarske, zemalja s kojima Hrvatska ima potpisan ugovor o suradnji koji uključuje i uručenje obavijesti o prekršaju u slučaju neuspješnog uručenja redovnim putem. U čitavoj 2016. i 2017. nije stigao niti jedan takav zahtjev.
Plaćanje kazne tako se svodi na dobru volju, a da je nje malo svjedoče i rezultati postupanja naše policije prema inozemnim prekršiteljima. Prema službenim procjenama, naplaćeno bude manje od 10 posto kazni i Hrvatska tim novcem ne može pokriti niti godišnju članarinu u Eucarisu koja je 2017. iznosila mršavih 23.751 euro. Nema sumnje da niti stranci posebno ne profitiraju od naplate kazni Hrvatima, koliko god je u 2016. naša policija zaprimila 52.944, a u prvih sedam mjeseci 2017. opipljivih 40.036 upita iz inozemstva. Jedino s čime mogu računati je strah vozača koji ne žele imati probleme kad ponovno prijeđu granicu. No, problema zapravo ne može biti, jer službeno nikad nisu niti primili kaznu. Niti se vlasnik auta automatski smatra prekršiteljem...
Novi radari: Kamere se množe, a nema tko pisati kazne za prekršaje
Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, nedavno se pohvalio kako u 2018. na hrvatske ceste stiže 29 novih fiksnih radara.
Time će se njihov broj udvostručiti i kazne će se bilježiti kao na traci. Problem je, međutim, što ih neće imati tko pisati, a u slučaju stranih prekršitelja i prevoditi te slati poštom u inozemstvo. Jer taj dio nije automatiziran.
Već sada naši policajci ne šalju obavijesti za sve prekršaje koje zabilježe fiksni radari, nego se vode “gospodarski opravdanim načelom”. Broj poslanih kazni je tako uvjetovan brojem službenika na raspolaganju.