KAPETAN KOJI JE PLOVIO ZA SPORNU TVRTKU IZNIO OZBILJNE OPTUŽBE Hrvatski pomorac uvjeren da je brod kapetana Miškića bio u katastrofalnom stanju

Četvorica mrtvih, sedmorica nestalih i trojica spašenih mornara rezultat je intenzivne šestodnevne potrage u vodama Martiniquea, gdje je 26. rujna potonuo brod Bourbon Rhode pod vodstvom hrvatskog kapetana Dine Miškića.

Kako su objavili francuski mediji, trojica mornara koje je u subotu iz uzburkanog mora izvukao francuski brod Le Ventose svjedočila su o apokaliptičnim uvjetima koji su vladali na Atlantskom oceanu prošli četvrtak kad je Bourbon Rhode potonuo nekoliko sati nakon što se našao u nevolji te su mu otkazali motori i voda počela prodirati u unutrašnjost.

Prema svjedočenjima preživjelih članova posade, valovi su u tim trenucima, dok je oceanom harao jaki uragan Lorenzo pri brzini od 200 km/h, bili visoki desetak metara, a posada je spas pokušala potražiti na četirima pneumatskim splavima za spašavanje.

Šanse postoje

- Mornari su nam svjedočili uistinu o apokaliptičnim uvjetima. Uspjeli su doći na splavi za spašavanje, ali nam nisu mogli potvrditi da su svi njihovi kolege s broda učinili isto...

U tim uvjetima nije bilo moguće kontrolirati plovni put tegljača, ni organizirati evakuaciju članova posade. Bojimo se da su šanse za preživljavanje vrlo male, čak i za nekoga tko je opremljen posebnim odijelom i pojasom za spašavanje. Ali šanse postoje - rekao je na konferenciji za medije Franck Robine, prefekt Martiniquea.

Zbog čega je brod potonuo i koji su mogli biti razlozi potonuća razgovarali smo s 43-godišnjim kapetanom iz Splita, koji je devet godina plovio na brodovima kompanije Bourbone offshore, od čega je šest godina bio zapovjednik na njihovim brodovima.

“Ušminkavanje”

- Do potonuća broda, prema mom mišljenju, došlo je zbog prodora mora u makinju. Naime, brod koji je bio u jako lošem stanju prije putovanja u Gvajanu išao je u suhi dok u Las Palmas, da bi ga se tamo ‘ušminkalo’ kako bi dobio sve potrebne dozvole za plovljenje, odnosno da bi brod prošao klasu i dobio sve potrebne certifikate za plovidbu.

Nakon što su iz Nigerije došli u Las Palmas prišlo se ‘šminkanju’ broda. Moram napomenuti da je brod stajao u Nigeriji godinu dana bez posla, bio je zapušten i prije dobivanja novog posla trebalo ga je urediti. Tvrtka nije u njega, do tog trenutka, gotovo ništa ulagala - otkriva kapetan koji je ovu tvrtku napustio u veljači 2018. godine.

Svaki brod koji odlazi u suhi dok od svoje firme dobije budžet koji se može potrošiti za popravke na brodu. - Budžet je ovdje bio između 300 i 400 tisuća američkih dolara. Zasigurno nije bio veći, jer sam i ja u suhom doku dobivao tolike iznose kada bi tamo bio s brodovima iste firme na kojima sam zapovijedao. Taj iznos nije dovoljan za sve popravke na brodu i služi samo za one najminimalnije. Oni klasu zadovoljavaju minimalnim budžetom.

S tom se lovom brod može ulickati, ali makinja se ne dira ili ako se i dira u makinju, to su minimalni popravci. Zašto? Pa zato jer da diraju makinju, trebalo bi im puno više vremena. Ovako su brod ‘uredili’ za sedam do 10 dana i naložili zapovjedniku da isplovi prema Gvajani - kazuje naš sugovornik.

Ako se i radilo nešto na motoru Bourbone Rhodea, ističe, radilo se minimalno.

Poslovni problemi

- Kada more prodre u makinju dolazi do tzv. black outa, brod stoji, nema pogona, na brodu radi samo emergency i kompletna propulzija i brod staju. Brod je ‘mrtav’ i po tako velikom nevremenu brod se ne može kontrolirati i dolazi do prevrtanja. Naime, da bi brod održao stabilnost, mora imati pogon. Ovaj brod to očigledno nije imao - kazuje kapetan.

Jesu li želja za kraćim boravkom u škveru i trka za poslom dovele do tragedije?

- Tvrtka Bourbone offshore ne tako davno zapala je u poslovne probleme. Počeli su prodavati svoje brodove i u firmi nije bila dobra situacija. Počeli su davati otkaze i smanjivati plaće, a i račun im je bio blokiran. Zato sam ja nakon devet godina rada kod njih i napustio tvrtku. Da bi što prije stali ‘na noge’, tražili su poslove na svim krajevima svijeta, iako su najviše radili u Zapadnoj Africi (Nigerija, Angola).

I tako, kada su dobili ovaj posao od kapetana Miškića su tražili da što prije napusti Las Palmas i krene prema Gvajani. Ujedno su željeli da izbjegne to veliko nevrijeme koje, po meni, nije mogao izbjeći. Istovremeno mu nisu dali dovoljno goriva - objašnjava kapetan.