KANCELARKA KOJA NE VOLI HRVATSKU Zašto nas Merkel ne doživljava kao iskrene saveznike

Ona je pomogla Zapadu da se fokusira na svoje ključne vrijednosti i na ono za što se vrijedi boriti. Ona je izvanredna europska političarka i najmoćnija žena na svijetu”.

Tim je riječima ugledni britanski dnevnik The Times lapidarno objasnio zašto su za osobu ove godine, 2014., odabrali njemačku kancelarku Angelu Merkel. Ključni razlog za tu odluku je njezina središnja uloga u očuvanju europske stabilnosti u vrijeme rastuće ruske agresije u Ukrajini, aneksije Krima i sve veće prijetnje zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza

Prvi kontakti

Kad se uzme u obzir tradicionalna nesklonost Londona prema Berlinu, tada ovaj izbor dodatno dobiva na težini i sigurno ga nije lako čitati premijeru Davidu Cameronu. I ne samo to, The Times se referira i na najave da bi Angela Merkel mogla na kraju ovog svog, trećeg, mandata na čelu Njemačke odstupiti. Poruka jednog od najutjecajnijih britanskih dnevnih listova je jasna: “Potičemo je da ostane”. Sapienti sat.

Iza Angele Merkel još je jedna teška godina, ali ipak bitno lakša nego one najgore krizne kad su njezine slike palili po Grčkoj smatrajući da je ona, a ne njihove rastrošne vlade, odgovorna za probleme u kojima su se našli. U Hrvatskoj je, pak, situacija drukčija, i to ne samo zbog velikog broja naših ljudi koji rade u Njemačkoj. No, i naši su odnosi od samostalnosti prolazili kroz brojne probleme. U doba kad je Hrvatska već snovala svoju neovisnost, dakle nakon prvih demokratskih izbora, Njemačka je zagovarala opstanak reformirane Jugoslavije. Hrvatska politika prema BiH bila je za vladu kancelara Helmuta Kohla neprihvatljiva kao i odnos Zagreba prema Sudu u Haagu. Obrat nastupa 2000. godine i dolaskom nove Vlade, ali Haag je i dalje bio ključni problem. A onda konačno počinju pregovori o ulasku u EU i stanje se poboljšava. Njemačka jest i dalje zagovornica hrvatskog ulaska u članstvo, sad je već u Berlinu na vlasti Merkel i ona u potpunosti podržava Vladu Ive Sanadera. A onda opet krah.

Način na koji je Sanader tretirao probleme koji su se pojavili u odnosima sa Slovenijom - preciznije, slovensku blokadu pregovora - kancelarka nije podnosila. Stoga mu je u konačnici i zalupila vrata pa je Sanader shvatio da je izgubio bilo kakvu europsku podršku. No, Merkel će opet otvoriti vrata Zagrebu i dati punu podršku novoj Vladi Jadranke Kosor do te mjere da će, uz neke druge europske države, inzistirati da se pregovori (iako svi uvjeti još nisu bili ispunjeni) formalno zatvore te da se Hrvatskoj postavi razdoblje monitoringa do ulaska u članstvo. Potom stiže nova hrvatska Vlada, pristupni je ugovor potpisan i čeka se veliki trenutak - proslava ulaska u punopravno članstvo. I onda se pojavljuje famozni, sad već legendarni Lex Perković. Berlin je doslovce u šoku i Merkel ne dolazi na proslavu u Zagreb, što je ozbiljno odjeknulo i pokazalo da su odnosi opet pogoršani. I jedno se vrijeme uopće ne popravljaju: razloga je za to više, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je hrvatski premijer Zoran Milanović bio oštar kritičar njemačke politike štednje. To ne bi posebno smetalo da se Hrvatska, kao sve ostale države, uspjela izvući iz krize.

Povijest odnosa

Ali, sada imamo sljedeću situaciju - Hrvatska, čiji je ulazak uz oštro protivljenje nekih članica zagovarala Njemačka, sada je jedan od najtežih ekonomskih bolesnika EU. Sasvim je jasno da oni koji su bili protiv Zagreba sada s nemalim užitkom kancelarki Merkel pod nos stavljaju kako je to, eto, ona zemlja za koju je ona tvrdila da neće biti problem. Također, brojna njemačka politička izaslanstva, koja dolaze u Hrvatsku, i dalje ističu kako je ozračje u Lijepoj našoj izuzetno loše za investitore te da je to ključni razlog ozbiljnog pada njemačkih ulaganja (navode tako i dalje nesigurno pravosuđe, prečeste izmjene porezne politike, probleme na koje nailaze na lokalnoj razini i ukupnu sporost i neprofesionalnost uprave).

Preuzete obveze

Dio toga pripada nikad do kraja neizvršenim obvezama koje je Hrvatska preuzela. Osim toga, Njemačka nije zadovoljna ni načinom na koji se Hrvatska profilirala u prvih godinu i pol članstva. Diplomatski izvori ističu kako naša stajališta nisu dovoljno dobro predstavljena zemljama članicama, pa tako ni Njemačkoj te se stoga prije važnih sastanaka i ne zna što je stav Zagreba (što ne pati samo Berlin, nego i druge članice). A ima tu i inicijativa Berlina, poput one o oporezivanju financijskih transakcija, uz koju Hrvatska nije stala. Sve to djeluje na ukupnost odnosa dviju država. S druge strane, ekonomski oporavak Njemačke i hrvatski ulazak u članstvo EU dodatno su potaknuli hrvatski izvoz u tu našu izuzetno važnu trgovinsku partnericu. Ne treba niti reći da bi u slučaju pogoršavanja odnosa posljedica bilo i na tom planu.