ANONIMNO PRIJAVLJENA

KALVARIJA SAMOHRANE MAJKE 'Optužili su me da živim kao carica kako bi mi oteli nepokretnu djecu'

 Berislava Picek/Cropix

Samohrana majka Kristina Vlahović (37), Splićanka sa zagrebačkom adresom, punih devet godina danonoćno skrbi o svojim blizancima Mariji i Rudolfu, koji boluju od teškog oblika cerebralne paralize i posve su ovisni o njoj. No, Kristina se ne žali, bezgranična majčinska ljubav daje joj nevjerojatno snagu za borbu za svoje mališane, piše Slobodna Dalmacija .

Svaki njen dan u potpunosti je posvećen Mariji i Rudolfu, koje je bolest prikovala za krevet. Već godinama spava s jednim okom otvorenim, u danu nema vremena za predah, a uz sve to mora se boriti i s državnom administracijom, kojoj svako malo mora dokazivati da se djeci zdravstveno stanje nije poboljšalo.

Strašno, stoga, zvuči informacija da ju je netko anoniman prijavio Centru za socijalnu skrb i policiji, navodeći kako je Kristina uvijek počešljana i našminkana, što pokazuje kako se ona prvenstveno brine za sebe, pa su djeca sigurno gladna. A uz to, blizanci često i plaču, pa su anonimni prijavitelji zaključili da ih majka vjerojatno i tuče.

- Optužili su me da na račun djece živim ko carica. Dala bih im ja to moje carstvo makar na jedan dan, pa da vide bi li se mijenjali sa mnom. Ljudi misle da sam povlaštena s 2500 kuna koje primam kao majka njegovateljica, i to samo za jedno dijete jer drugo dijete s posebnim potrebama u istoj obitelji za državu ne postoji – kaže nam Kristina.

Zbog tih prijava, pred socijalnim je radnicima morala skidati djecu kako bi dokazala da, osim ožiljaka od operacija, nemaju znakova fizičkog nasilja. Posjetili su je i policajci, koji su ubrzo otišli posramljeni, premda su samo radili svoj posao. Kristina napominje kako bi sve to prihvatila i podnijela da su početne namjere bile dobre.

Ali jasno je da ništa dobrog nema u podnošenju prijave protiv majke kojoj su djeca cijeli njezin život, kao što je to i ona njima. A anonimni dušebrižnici prijavili su je s nakanom da joj se djeca oduzmu i stave u neku instituciju jer, ponavljamo, svijetom kroči počešljana i našminkana...

Spontani porod

Marija i Rudolf dugo su željena djeca, rođena, nakon postupka potpomognute oplodnje, spontano, u 29. tjednu trudnoće, na zadak. Tijekom teškog poroda ostali su bez kisika i liječnici su Kristini i njezinu tadašnjem suprugu odmah objasnili da zbog oštećenja mozga blizanci nikada neće moći samostalno funkcionirati.

Cerebralna paraliza bila je glavna dijagnoza, a nakon toga gomilale su se i ostale – teška mentalna retardacija, epilepsija, opstipacija, poremećaj hranjenja, hipotrofiju mišića, gastroezeofagealni refluks...

Raspad braka

Marijin i Rudolfov tata nije se mogao i znao nositi s činjenicom da njegova djeca ne mogu sama ni podići glavu s jastuka. Brak se raspao i Kristina je krenula u život samohrane majke, njegovateljice, medicinske sestre, fizikalne terapeutkinje...

- Vratila bih se ja rado u svoj Split, gdje živi moja obitelj, ali ne mogu jer su svi doktori koji nam trebaju u Zagrebu. Ali odemo mi u Split svake dvije, tri godine, bili smo i ovo ljeto i prošetali smo moja djeca, ja i moj tata rivom – emotivno kazuje Kristina.

Umorna je, priznaje, ali mora biti dobro, mora biti raspoložena jer su blizanci jako osjetljivi. Osjećaju sve, napominje Kristina, objašnjavajući kako se pred njima ne smije ni rasplakati kada joj je teško jer oni to odmah razumiju, postanu uznemireni i tijela im se počnu grčiti.

Priznaje da je dugo zanemarivala vlastito zdravlje, dok se jedno jutro nije probudila na podu kuhinje i shvatila da je kolabirala. To joj je, kaže, bilo upozorenje da mora redovito jesti i brinuti o sebi, da bi mogla brinuti i o djeci.

Muke s novcem

Teško joj je i financijski. Plaća majke njegovateljice iznosi, kao što je navela, 2500 kuna, a uz to djeca imaju pravo na osobnu invalidninu, korisnici su i dječjeg doplatka zbog teškog oštećenja zdravlja, te primaju alimentaciju. No, sve je to jako daleko od ukupnog mjesečnog izdatka.

Mališani, navodi Kristina, na teret HZZO-a imaju pravo na fizikalnu terapiju tri puta tjedno, no vježbanje im je nužno svaki dan jer im se u suprotnom pojačavaju spazmi i kočenje. Kristina im, uz te dodatne sate terapije, plaća i logopeda jer im je govor nerazvijen.

Kristina kaže kako bi voljela da djeci može priuštiti i koji sat stručne njegovateljice, ali za sada joj je to nemoguće. I ovako joj mjesečno nedostaje oko pet tisuća kuna, u pomoć joj kada god mogu uskaču roditelji i brat, ali često ni to nije dovoljno, piše Slobodna Dalmacija .

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 11:01