KAKO BI RH U ENERGETSKOM SMISLU MOGLA IZGLEDATI ZA 30 GODINA Očekuje nas drastičan pad proizvodnje nafte i plina, pitanje je što će biti s NE Krško

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u ponedjeljak je u javnu raspravu uputilo Nacrt prijedloga strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. te pozvalo sve zainteresirane da se uključe sa svojim primjedbama i mišljenjima, koja mogu dati u idućih mjesec dana, do 20. lipnja.

Ministarstvo u priopćenju podsjeća da je Energetski institut Hrvoje Požar izradio 'zelenu i bijelu knjigu', odnosno analitičke podloge koje prethode izradi same strategije, a za koje je provedeno javno savjetovanje.

U skladu s tim, izrađen je nacrt prijedloga strategije energetskog razvoja i strateška studija utjecaja na okoliš.

"Nacrtom prijedloga strategije redefinirani su optimalni energetski miks i razvojni energetski projekti s ciljem osiguranja energetske neovisnosti Republike Hrvatske. Također, posebna je pozornost posvećena sigurnosti opskrbe i održivosti te konkurentnosti energetskog sustava. Navedeno je usklađeno s ciljevima iz EU direktiva po pitanjima smanjenja potrošnje, smanjenja emisija stakleničkih plinova, održivosti energetskog razvoja, konkurentnosti energetskog sustava i pozitivnog investicijskog okruženja", ističu iz Ministarstva.

Javno izlaganje o strategiji, dokumentu na 70-ak stranica, najavljuju za 4. lipnja.

Autori strategije daju i osnovne projekcije demografskog i gospodarskog razvoja pa tako napominju kako projekcije govore o padu ukupnog broja stanovnika Hrvatske - sa 4,1 milijun 2016. pao bi u 2020. na 3,755 milijuna, a 2050. na 3,295 milijuna.

Strategijom su kao tri glavna strateška cilja energetskog razvoja Hrvatske zacrtani - rastuća, fleksibilna i održiva proizvodnja energije kroz smanjenje ovisnosti o uvozu energije zaustavljanjem pada domaće proizvodnje, optimalnim korištenjem postojećih kapaciteta za proizvodnju i ulaganjima u novu proizvodnju (osiguranje adekvatnog energetskog miksa s nižim emisijama stakleničkih plinova); razvoj energetske infrastrukture i novih dobavnih pravaca energije te veća energetska učinkovitost.

Referentni scenarij umjerene energetske tranzicije

Strategija, kako se ističe, predstavlja korak prema ostvarenju vizije niskougljične energije te "predstavlja širok spektar inicijativa energetske politike, kojima će se ojačati sigurnost opskrbe energijom, postupno smanjiti gubici energije i povećavati energetska učinkovitost, smanjivati ovisnost o fosilnim gorivima, povećati domaća proizvodnja i korištenje obnovljivih izvora energije (OIE)".

Od tri razmatrana scenarija - razvoja uz primjenu postojećih mjera (S0), scenariji ubrzane (S1) i scenarij umjerene energetske tranzicije (S2), za kreiranje strategije referentni je scenarij umjerene energetske tranzicije, koji će se uzimati u obzir prilikom praćenja ostvarenja pojedinih ciljeva. Sama strategija, pak, sadrži projekcije te energetske i ekonomske pokazatelje za oba tranzicijska scenarija - S1 i S2.

Scenarij S2 predviđa smanjenje emisije stakleničkih plinova za 35 posto do 2030., odnosno za 64 posto do 2050. u odnosu na 1990. godinu, a S1 smanjenje za 38 odnosno 74 posto.

Procjenjuje se da će se ukupna potrošnja energije smanjivati - u odnosu na razinu iz 2017. bi u 2030. bila manja za jedan posto u scenariju S2 a za pet posto u S1, dok bi u 2050. bila manja za 17 posto u S2 odnosno za 26 posto u scenariju S1.

U strukturi oblika energije smanjio bi se udio tekućih goriva (s 39,2 posto u 2017. smanjio bi se u umjerenom scenariju S2 na 35,8 posto u 2030. i na 24,2 posto u 2050. godini, a u ubrzanom scenariju S1 na 36,6 posto odnosno na 20,6 posto).

Procjenjuje se da bi padao i udio prirodnog plina - s 28,1 posto na 26,4 posto do 2030. da bi zatim blago porastao na 28,7 posto u 2050. godini u scenariju S2, a u scenariju S1 bi pao na 25,8 posto u 2030. i na 22,3 posto u 2050.

Najveća promjena se očekuje kod OIE čiji bi udio u ukupnoj potrošni rastao s 21,4 posto 2017. na 31,5 posto u 2030. i na 46,3 posto u 2050. u scenariju umjerene (S2) te na 31,5 posto odnosno 56,2 posto u scenariju ubrzane tranzicije (S1).

U proizvodnji električne energije očekuje se povećanje domaće proizvodnje i značajna promjena u strukturi s povećanjem udjela OIE, a smanjenjem udjela proizvodnje iz termoelektrana. Tako se uz ostalo navodi da se ne očekuje izgradnja novih termoelektrana na ugljen, a postojeće će raditi u skladu s važećim dozvolama.

Rad NE Krško nakon 2043. ovisit će o odluci o produljenju dozvole i poslovnoj odluci suvlasnika, zamjećuje se u strategiji, koja uz ostalo predviđa i da Republika Hrvatska "ostaje uključena u daljnja istraživanja mogućnosti njezina korištenja i mogućnosti produljenja dozvole za rad NE Krško iza 2043. godine".

Ostvare li se preduvjeti iz analiziranih scenarija, procjena je da će se ukupna instalirana snaga elektrana povećati za oko dva puta u scenariju umjerene odnosno 2,6 puta u scenariju ubrzane tranzicije do kraja promatranog razdoblja. Prosječno je godišnje potrebno izgraditi oko 170 megavata (MW) novih elektrana u scenariju umjerene odnosno 250 MW novih elektrana u scenariju ubrzane energetske tranzicije, procjene su iz strategije, uz predviđanje izgradnja velikog broja elektrana na OIE, ponajviše vjetro i fotonaponskih elektrana.

Kod nafte i naftnih derivata se procjenjuje kontinuirano smanjenje potrošnje, ali i upozorava na smanjenje opskrbljenosti domaćom proizvodnjom, a upozorava se i na trend smanjenja domaće proizvodnje prirodnog plina.

Stoga se ističe da su potrebna znatna ulaganja u primjenu novih tehnologija za pridobivanje nafte i plina, a povećanje rezervi osigurat će se i dodjelom novih dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika i otkrivanjem novih potencijala.

No, pretpostavlja se da bi komercijalna otkrića svoj puni proizvodni potencijal ostvarila u razdoblju između 2030. i 2035. godine. "Ako nova istraživanja rezultiraju novom proizvodnjom sukladno geološkim projekcijama, godišnja proizvodnja nafte i kondenzata mogla bi porasti s današnjih oko 900.000 prostornih metara na oko 1,3 milijuna prostornih metara. U skladu s mogućim rastom proizvodnje, nakon 2035. godine očekuje se kontinuirani pad proizvodnje nafte koja bi u 2050. iznosila oko 220.000 prostornih metara", procjenjuje se u strategiji.

Procjena je i da će godišnja proizvodnja prirodnog plina, s postojećih 1,5 milijardi prostornih metara, kontinuirano smanjivati, do 2020. na oko 900 milijuna prostornih metara. Ako istraživanja rezultiraju novom proizvodnjom, očekuje se postepeno povećanje proizvodnje pa se predviđa da bi ona mogla dosegnuti maksimum 2035. s količinom oko 1,6 milijardi prostornih metara, nakon čega će uslijediti smanjenje proizvodnje.

Stoga se u strategiji, uz dodatna ulaganja u postojeće kapacitete i nova istraživanja, ističe da kod nafte treba ubrzati modernizaciju rafinerijskog sektora, a kod plina se govori o potrebi diversikacije opskrbe i izgradnjom terminala za ukapljeni prirodni plin, razvoj projekata za dobavu plina iz Kaspijske regije ili istočnog Mediterana, razvoj podzemnih skladišta plina, itd.

Naglasak je strategije i na energetskoj učinkovitosti pa se primjerice predviđa energetska obnova fonda zgrada po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,6 posto u scenariju umjerene odnosno 3 posto u scenariju ubrzane energetske tranzicije, povećanje udjela električnih i hibridnih vozila u cestovnom prometu, itd.

Ističe se i značaj novih tehnologija, napominje primjerice kako vodik treba uzeti u obzir kao važno gorivo budućnosti.

Naglašava se i primjena naprednih mjerila električne energije, naprednih tehnologija u vođenju i upravljanju distribucijskim mrežama (digitalizacija, automatizacija, ekspertni sustavi), izgradnja tehnološki različitih spremnika energije (reverzibilne HE, baterije, VN bojleri u kombinaciji s akumulatorima topline) kao potpora varijabilnosti proizvodnje OIE, itd.

I strategija ističe kako energetska tranzicija zahtjeva značajna ulaganja na svim razinama energetskog sustava.

Tako se prema scenariju umjerene energetske tranzicije (S2) ukupna ulaganja u razdoblju 2021. do 2050 procjenjuju na 378,9 milijardi kuna, ili u prosjeku 12,6 milijardi kuna godišnje, dok se u scenariju ubrzane tranzicije (S1) procjenjuju na 461,7 milijardi kuna, ili 15,4 milijardi kuna godišnje.

Nužno je ostvariti financiranje enegetske tranzicije bez poticajnim mjera u smislu državnih potpora, smatraju autori strategije, koji očekuju da zainteresirane tvrtke prepoznaju priliku za ulaganje, očekuju i financiranje institucija i fondova, uključujući mirovinske fondove, kao i sredstva iz programa EU, itd.