Do mnogih sela pod Velebitom nema asfalta. Uz bijelu makadamsku cestu stupovi od struje stoje nahereni, bez kabela koje je netko poduzetan davno, iza posljednjeg rata, prodao stanici za otkup sekundarnih sirovina. Mjesta nemaju ni vodovoda. Onih nekoliko pravoslavnih baba koje tu još žive ljeti se operu u Zrmanji, a zimi se ne peru uopće. Stisnu se solidarno sa svojim ovcama oko čađavog špahera u prizemnicama od golih betonskih blokova, dok vani orkanska bura čupa mlade grabove.
Treba li kazati da tu nema ni telefonskog signala. Da vam pukne guma, bolje vam je da imate rezervnu, jer vas inače čeka desetak kilometara pješačenja kroz divljinu. Da vas vukovi napadnu, policiju biste mogli pozvati jedino tradicionalno, deranjem, a možda je bolje da se ni ne trudite. Dolje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....