JUTARNJI U LABORATORIJU ZA ANALIZU HRANE ‘Počelo je konjsko ludilo! Zovu nas trgovci da provjerimo DNK strukturu mesa koje prodaju!’

Hrvatska ima laboratorij u kojem se DNK testiranjem može pouzdano prekontrolirati sljedivost mesa i otkriti manipulacije njegovim porijeklom ili kvalitetom , ali usluge tog laboratorija do sada nisu koristili ni proizvođači, ni prerađivači, a ni nadležne državne inspekcije iako se projekt sljedivosti financira državnim novcem, a usluga bi za krajnje korisnike mogla biti besplatna ako zaživi u sustavu kao mehanizam kontrole!

VELIKI ISTRAŽIVAČKI SPECIJAL JUTARNJEG LISTA Što zapravo jedemo: Sok od limuna nema limuna, a jogurt od jagoda nema jagoda!

Četiri inspekcije

Ovaj zaprepašćujući podatak doznali smo nakon što je Europska komisija zbog afere s konjskim mesom naredila svim svojim članicama žurno testiranje goveđih proizvoda i goveđeg mesa.

U jednom takvom testu slovenske su veterinarske službe i otkrile konjetinu u Ledovim lazanjama za slovensko tržište, a da je afera izbila nakon našeg očekivanog ulaska u EU, poslije srpnja, i naše bi službe morale provesti takvu analizu. Imale bi i gdje, ali to bi potrošači znali tek nekon datuma ulaska.

Kako nijedna od četiri nadležne inspekcije za kontrolu hrane razbacane u tri ministarstva (veterinarska, fitosanitarna, sanitarna i tržišna) nije u ovim danima krize ni spomenula da se Hrvatska može pohvaliti laboratorijem koji im može olakšati posao s kontrolom mesa, pokušali smo doznati u čemu je problem.

Utvrđivanje očinstva

Kontrolu sljedivosti mesa DNK testiranjem u Hrvatskoj provodi tvrtka Genos, privatni laboratorij koji je 2007. godine osnovao prof. dr. Gordan Lauc (42), molekularni biolog i profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.

Genos je nedavno postao poznat javnosti po analizi DNK radi utvrđivanja identiteta i očinstva, ali posebno po otkriću dijagnostičkog potencijala anterarne fruktoze za jedan od podtipova dijabetesa - HNF1A-MODY.

- Genos je počeo 2007. godine kao mali laboratorij za analizu DNK, a danas imamo 24 zaposlena, od kojih 15 mladih znanstvenika radi na inovativnim poslovima istraživanja i razvoja. Vrlo smo uspješni u privlačenju novca iz inozemstva za razvoj istraživanja, a najveće su nam priznanje znanstveni projekti koji su odobreni na europskoj razini. Dosad smo dobili tri milijuna eura za istraživanja, što će nam, nadamo se, omogućiti da ostanemo u svjetskom vrhu u području analize glikana - kaže prof. dr. Lauc.

Njegovu istraživačku ekipu posjetili smo netom nakon preseljenja laboratorija u nove prostorije u Hondlovoj ulici. Za našeg posjeta u jeku afere s podvaljenim konjskim mesom u lazanjama doznajemo da se u laboratorij počelo javljati sve više zainteresiranih stranaka za kontrolu mesa i proizvoda od mesa.

- U šali kažem da je počelo ‘konjsko ludilo’. Jučer i danas dobili smo narudžbe od trgovačkih centara koji sami zbog zaštite potrošača žele provjeriti neke proizvode koje prodaju, a zovu nas i proizvođači mesa koji traže analizu sljedivosti svog mesa kako bi dobili potvrdu svoje kvalitete. Ipak se kreće - kaže nam Lauc dok obilazimo laboratorij. Voditelj razvoja proizvoda u Genosu mr. Mislav Novokmet i dr. Vedrana Škaro, voditeljica analitičkog DNK laboratorija, pokazuju nam postupak kontrole mesa na sofisticiranoj opremi.

Praćenje markica

Nama najzanimljiviji projekt “Primjena analize DNK u razvoju sustava sljedivosti u stočarskoj i mesnoprerađivačkoj industriji” počeo je u sklopu programa poticanja tehnologijskih istraživačko-razvojnih projekata TEST uz podršku Hrvatskog instituta za tehnologiju.

Cijeli projekt financira se državnim sredstvima od 1,8 milijuna kuna, a Genos je dobio 800.000 kuna.

Trenutačni pristup sljedivosti stočnog fonda u Hrvatskoj temelji se na praćenju tzv. markica, no tek dokumentiranjem DNK svake jedinke, tj. dodavanjem šifre koja određuje genotip u bilo kojem stupnju proizvodnje ili prerade mesa moglo bi se provjeriti odgovara li “markica” jedinki kojoj je dodijeljena na samom početku procesa.

- Mi smo razvili sustav za analizu DNK koji jednoznačno i potpuno sigurno utvrđuje porijeklo određenog mesa, mesne prerađevine ili procesiranog mesa. Svim zainteresiranim stranama u procesu: uzgajivačima, proizvođačima mesa i mesnih prerađevina i institucijama države ova metoda omogućuje da pouzdano kontroliraju sljedivost mesa, tj. deklariranu vrstu mesa, što onemogućava bilo koji oblik manipulacije porijeklom ili kvalitetom mesa - kaže Lauc.

Sve propalo

No, iako su o svom sustavu obavijestili sve važnije proizvođače i prerađivače mesa, nitko nije želio tu analizu iako je za krajnje korisnike bila besplatna.

- Čini se da nikome nije u interesu da se uvede red na tržište mesa. Veliki su otpori protiv uvođenja reda, a zanimljivo je da se uvijek nađe netko tko blokira te pokušaje. Mi samo čak imali rješenje Ministarstva poljoprivrede kojim se veterinarskim službama nalaže da uzmu uzorke matičnih stada iz cijele Hrvatske kako bi analizirali njihov DNK, ali veterinarske službe su se na to rješenje jednostavno oglušile. Unatoč obećanjima ministara Pankretića i Čobankovića, taj posao nije obavljen - kaže nam Lauc.

Jasno je i zašto. Upotreba ove metode uvela bi dodatne mogućnosti kontrole na tržištu mesa i mesnih prerađevina: službenu potvrdu porijekla goveđeg mesa u mesnicama, službenu potvrdu porijekla sjemena, te provjeru originalnosti proizvoda i sljedivosti stočne proizvodnje u Hrvatskoj. Time bi se omogućila i sljedivost mesa kroz označavanje životinja poslije rođenja te njihovo praćenje u svim fazama uzgoja, klanja i proizvodnje prehrambenog proizvoda.

Potrošači nemoćni

To je i preduvjet za praćenje sljedivosti hrane i nadzora porijekla nekog prehrambenog proizvoda od početka proizvodnje sve do prerade, skladištenja i prodaje. Tako bi se vrlo brzo moglo otkriti ima li u deklariranom goveđem mesu konjetine, što se sve miješa u kobasicama, ali i da li se iza deklaracije i natpisa “100 posto domaće” uistinu nalazi domaće meso, a ne neki zaleđeni škart upitne kvalitete i zdravstvene ispravnosti.

Laboratorij, dakle, postoji, metoda je pouzdana, može se raditi, a ne radi se jer otpor pružaju proizvođači i, što je posebno zanimljivo, oni koji bi ih trebali kontrolirati.

Potrošači koji sve to financiraju opet su nemoćni promatrači. Dokad?

Kada se u nekom proizvodu pronađe sastojak koji nije naveden na deklaraciji, kao što je to slučaj s konjskim mesom u proizvodima diljem EU, to se tretira kao obmana potrošača. Iako ti proizvodi nisu nužno zdravstveno problematični, smatra se da kupac mora imati pravo znati što jede. Tim se segmentom u nas bavi Državni inspektorat koji je u 2011. proveo više od 28,5 tisuća kontrola hrane.